Iskušenje i hidžab

Bliži se ramazan, još  jedan inšallah. Sjećanja se ponovo bude. Ove godine punim šest godina svog novog života…

Imam rodice koje nose hidžab, subhanallah uvijek sam im se divila i voljela kako ga ponosno nose i kako pričaju o njemu. Ali u srednjoj školi nisam bila spremna, nisam mislila da je to za mene, „običnu“ curu. Na fakultetu, za vrijeme studija sam se najviše družila sa djevojkama sa hidžabom i tada je počela rasti i moja ljubav i čežnja za njim, a iako sam znala Allahov propis, nisam imala snage, ne još uvijek.  I sada se sjećam se kako me boljelo kada pokrivene kolegice na ulici poselami neka sestra u vjeri, jer nekako nisam osjećala da je selam upućen i meni. Pantole, majica, frizurica… Pa kako su mogle znati? Subhanallah, kakav bi stid tada osjećala zbog svog oblačenja. Ljubav i čežnja je bila sve veća, ali… Uvijek ima ono ali.. Kod mene nije bio strah kako ću završiti fakultet, niti kako ću se zaposliti, pa ni udati. Nego da li sam dostojna? Da li ću moći podnijeti iskušenja (ako ih bude)? Nemam novca za novu odjeću. Uvijek neki izgovor. Nisam razmišljala o onom najvažnijem, kako ću pred Allaha bez hidžaba.

Par ispita prije kraja studija morala sam raditi magnetnu rezonansu mozga. Kao da je juče bilo.  April je. Lijep sunčan dan. Imala sam ispit u podne, taman idem po rezultate snimanja pa ću na ispit…  Sjedila sam u čekaonici i brzinski bacila pogled na nalaz… Zaključak: mogući gliom…. Imam tumor! Strah, neizvjesnost, proplakane noći, dove… Šta ću sad? Odjednom postajem svjesna. Bliži se ramazan! Šta ako mi je posljednji?! Smrt mi (nam) je bliža od vratne žile kucavice. Znam propis hidžaba, a uporno odbijam.  Šta ako umrem bez njega? Kakvo opravdanje imam kod Allaha? Odlučujem: POKRIT ĆU SE! Vrijeme je. I jesam, elhamdulullah. Taj ramazan sam dočekala sa hidžabom. Osjetila sam takav smiraj, ponos, sreću i zadovoljstvo sa sobom. Napokon sam se voljela. Bila sretna.

Allahovom milosti dočekala sam i sledeći ramazan, i još jedan… Završila sam fakultet, radila, putovala. Hidžab mi nije prepreka ni u jednom segmentu života. Naprotiv. On mi je zaštita, ponos, identitet.

I za kraj. Tumor je mali i miruje, te nije rastao do sada. Insallah ni neće. Ali bio je veliki, ali veliki podsjetnik koliko smo mali, sićušni i potrebni Allaha…

Draga sestro nemojmo čekati iskušenja da se vratimo Allahu. Vratimo se odmah.

Tvoja sestra u vjeri,  A.
_______________________