Kroz teška iskušenja do upute

Imam dvadeset dvije godine i rođena sam u muslimanskoj porodici, gdje je većina praktikovala vjeru, muškarci su bile hadžije, a članovi porodice sa mamine strane bili su, da tako kažem, pravi muslimani. Međutim, kada su se moji roditelji rastali, ja sam krenula pogrešnim putem. Čim sam napunila petnaest godina, prvi sam put okusila alkohol, tačnije kada sam upoznala prvog momka. Konzumiranje alkohola, koje je bilo svake sedmice, polahko se pretvaralo u konzumiranje svakoga dana, ili sa društvom, momkom, ili pak sama. U tome sam nalazila bijeg od stvarnosti i pokušavala ubiti bol u sebi. Mnogi su mi govorili da počnem klanjati i da se okrenem Gospodaru svjetova, međutim, ja to nisam slušala. Nijedan moj izlazak nije mogao proći bez alkohola, nažalost. To zlo, koje mi je šejtan prikazivao lijepim, postalo je sastavni dio moga života.

Sa šesnaest godina prvi sam put probala marihuanu, iako je bilo pod utjecajem društva, nisam mogla odbiti. Svidjelo mi se. Eh, od toga dana, počinje sve. Voljela sam da miješam drogu i alkohol, jer sam se osjećala drugačije, kao da nisam bila ja, a to mi se sviđalo. Ni mama ni ostali iz porodice nikada nisu “skontali”, jer sam se poslije petnaeste godine dosta udaljila od njih, a mati kao mati… sve za svoje dijete. Konzumiranje te dvije opojne supstance postalo mi je svakodnevnica, znala sam ne otići u školu, nego u kafić ili u neka napuštena mjesta i sjediti tu satima. Nedugo zatim, probala sam speed. Njega nisam koristila dugo, možda pola godine, ali osjećaj koji mi je davao plašio me je, pa nisam željela da nastavim.
___________________

Sada dolazi najteži dio moje priče, koji evo, dok pišem, suze mi na oči naviru. Sa nepunih sedamnaest godina bila sam silovana. Ni dan-danas ne znam ko je to uradio ni zašto. Bio je mrak, ja curica, sama, krenula sam kući, tada sam bila “čista”, jer sam bila sa ocem cijeli dan. Odjednom me je neko uhvatio, ubacio u auto, kao smeće doslovno, svezao me, rekao mi da će moj život tu noć završiti i silovao me. Poslije toga otišla sam kući kao da ništa nije bilo. Nisam smjela reći nikome. Nažalost, umjesto da to shvatim kao kaznu, kao uputu, ja nisam. Poslije toga, nakon šest mjeseci, spavala sam sa momkom. Život pravog nevjernika, rekla bih.

Poslije toga, bila sam silovana opet. Sa sedamaest i po godina… Poslije toga moj život se srušio, nisam vidjela izlaza i pobjegla sam od kuće, bez ičega i ikoga, jer je svako otišao iz mog života kada je dobio šta je htio. Spavala sam u obližnjoj šumi, u kojoj sam se drogirala. Imala sam pedeset maraka, jela sam krompir i pila vodu iz rijeke. Bilo je ljeto. Bila sam sebična, na mamu nisam mislila, a kamoli na Allaha, mog Gospodara.
____________________

Nakon petnaest dana, policija me je pronašla dok sam spavala na klupici koju je neko napravio kraj rijeke, i odveli su me kući. Pogled moje mame nikada neću zaboraviti. Taj osjećaj izdaje, stida, srama… Da niko ne doživi! Odveli su me u centar za rehabilitaciju, tu sam provela četiri sedmice, ja, curica, sa sedamnaest godina…

Eh, sada, počinje moj povratak Gospodaru Arša.

Ovo je dio u kojem se moram zahvaliti Elvedinu Peziću, jer on me je, ne znajući, upravio na pravi put, put Allahove milosti.

Jedne noći, sjedeći u kući, naiđem na njegov profil. Prva objava koju sam vidjela bila je vezana za namaz, ne sjećam se tačno koja objava, ali je u meni probudila toliki strah i stid od Allaha da riječima ne mogu opisati. Pošto nisam znala klanjati, pratila sam upute na YouTubeu, i uz Allahovu pomoć, pa onda i Pezićevu, tu noć sam klanjala svoj prvi namaz. Prva sedmica klanjanja bila mi je jako teška, nisam sa sedžde mogla ustati, nešto mi nije dalo, ali nisam posustala. Evo, sada sa svoje dvadeset dvije godine nisam propustila nijedan namaz, alkohol i drogu nisam okusila, Kur’an sam pročitala dosta puta, te sada pomažem ljudima da se vrate na pravi put, put svjetla i oprosta.

Sve ljude iz starog života sam odbacila i sada sam okružena ljudima u vjeri. Upisala sam fakultet, te sa mamom i ocem imam prelijep odnos. Promijenila sam se dosta, postala sam ljubaznija, smirenija, očvrsnuo mi je karakter i mnogo još dobrih stvari. Ljubav koju osjećam od Allaha ne može se opisati, i kolika je Njegova milost. Moja mama je sada ponosna na mene, a i ja sam na nju, svoju majčicu. Nikada se neću prestati kajati za svaki loš korak i potez u životu i nikada neću prestati biti zahvalna Allahu, a onda Elvedinu, preko kojeg je došla moja uputa!

Ako ikada ovo bude objavljeno i ako iko bude čitao ko je vodio život kao ja, samo želim da znate da niste sami, Allah je sa vama uvijek, i On mnogo prašta! Život sa vjerom je nešto što nijedan blud, alkohol, droga ne može da zamijeni. Smiraj u životu sa Allahom je neprocjenjiv. Budite ponosni na svoju vjeru i nikada nemojte odlutati i otići pogrešnim putem, on samo vodi u propast! Allah vodi ka Džennetu, ljepoti, i osjećaju koji vam nikada niko neće moći pružiti, osim Njega.

Hvala Vam što ste nam dali priliku da napišemo svoj životni put, put povratka Allahu. Da vas Allah uvede u Džennet, oprosti grijehe, te svakoga od nas učini Njemu dragim!

Sestra M. S.
_________________