Odgovor na dovu…

Koliko često doviš, a odgovor na dovu ne stiže. Ili doviš za jedno a dešava se drugo. Snovi kao da ti se polahko ruše. Vidiš svoju nemoć nad svojom sudbinom i željama. Znaš li da time Uzvišeni Allah provjerava iskrenost tvoje ljubavi prema Njemu? Znaš li da time provjerava tvoje pouzdanje i tvoju vjeru u Njega? Ne žalosti se, ne gubi nadu. Ni slučajno nemoj pomisliti da te On ne voli, ili da ne sluša tvoje dove. Ili da ti neće pomoći.

Nije li ispit ljubavi i prema insanu onda kada taj insan ne ispuni sva tvoja očekivanja? Nije li ispit tvoje vjernosti onda kada druga osoba ne daje od sebe sve ono što ti želiš, ili kada čini nešto za tvoju ljubav ali na svoj način? Da li je iskrena ljubav samo onda kada se sve oko nas uklapa u naše kalupe i kada nam se ispunjavaju sve naše želje i sva naša očekivanja?

Eh pa, tako i Uzvišeni provjerava tebe. Da li ćeš Mu biti zahvalan/ na i kad ti “ne ide sve od ruke”. I kad ne dobijaš sve što želiš ili kad gubiš ono što voliš. Da li ćeš Mu vjerovati i onda kada odgodi uslišavanje tvoje dove, ili ćeš pasti na prvom ispitu. Hoćeš li biti zadovoljan/ na Njegovom odredbom i kad gubiš ono što možda više od sebe voliš. Hoćeš li mu i dalje vjerovati. Hoćeš li se umoriti od dove i nadanja… Ili ćeš možda vidjeti samo ono što nemaš, a želiš. Biti nezahvalan/ na, nezadovoljan/ na… Gubiti nadu u Njegovu milost. Gubiti vjeru u Njegovu neizmjernu dobrotu. A to malo što želiš a nemaš… pa šta je to u odnosu na brojne blagodati?

Neko jutro sam se upravo pitala, čemu sam zaslužila blagodat vida dvadeset i kusur godina? Blagodat sluha? Blagodat govora? I tako, u nedogled mnogo blagodati. I ja baš vidim ono što nemam. Da li je to pošteno? Ili, more dova koje je On uslišio. I nekoliko koje nije. Kakva je to nezahvalnost razmišljati samo o onim neuslišanim, onako kako sam ja htjela ili željela?

Da, “čovjek je uistinu nezahvalan“. Mnogo. Allah ga zbog toga i proklinje riječima: “Proklet neka je čovjek! Kako li je samo nezahvalan.“

Zar je moj, tvoj, naš smisao danas? Zar živimo samo da nam ovdje i danas bude lijepo? Ili je možda naš smisao ono što nas čeka nakon što nas ljudi prestanu viđati, nakon što se duša vrati Njemu? Naša dova, naš sabur, naša zahvalnost, naše pokajanje- samo su putevi kojima dokazujemo  ljubav Njemu. Ostalo je manje ili više bitno. I sve osim Njega ionako prolazno.

Možda ne vidiš odgovore na svoje dove. Možda gubiš ono što voliš. Možda ti se snovi ruše. Ali znaj da On nad svim bdije. Da te nije zaboravio. I da ti priprema ogromnu nagradu za tvoj sabur, upornost i vjeru u Njega. Možda te već sutra na dunjaluku čeka iznenađenje od Njega. Ili ti sprema nagradu u ljepotama vječnim… Strpi se. Vjeruj mu. Dovi. Budi zahvalan/ na. Vidi ono što imaš. Dokaži Mu ljubav svoju. I tek tada ćeš shvatiti koliko te On uistinu voli. I koliko ti je blizu.

Halima Lj.