Da li je islam vjera stagnacije i zašto su današnji muslimani zaostali?

Muslimani su nekada nosili baklju upute i znanja dok je Zemlja tumarala tminama neznanja. Muslimani su postavili terazije pravde dok su ostali narodi dizali bič tiranije. Muslimani su proglasili ravnopravnost u vremenu kada su ljudi obožavali svoje kraljeve i prvake. Muslimani su oživjeli srca vjerovanjem, razum znanjem i sve ljude slobodom i civilizacijom! Muslimani su izgradili gradove i civilizacije. Muslimani su podučili stanovnike Zemlje, bili smo profesori, a oni učenici.

Naša snaga je u našem imanu, ponos u vjeri, pouzdanje u Gospodara, zakon nam je Kur’an, predvodnik nam je Vjerovjesnik, dok je vladar sluga ljudima. Zavladali smo a zatim pravedni bili, dok smo gradili visoka smo zdanja podigli, kad smo osvajali daleko smo stigli. Bili smo jaki a pravedni, u ratu samilosni, u miru pravedni, najbolji vladari i prvaci među osvajačima. Osnovali smo civilizaciju koja je sva bila u dobru i blagostanju, civilizaciju duha i tijela, vrline i sreće, kojom su se mnogi ljudi okoristili, u čijem su okrilju svi stanovnici Zemlje odmarali. Mi, muslimani!

Da li su se uzvišeni ideali ljudi ostvarili osim kod nas? I da li svemir poznaje ljudsku zajednicu, osim naše, koja je izgrađena na plemenitom moralu, istinoljubivosti i davanju prednosti drugima nad sobom? Da li se igdje spojila stvarnost života sa snovima mudraca i nadama reformatora osim na početku islama? Bili smo čisti i tjelesno i duhovno, i materijalno i apstraktno! Nijednu stvar nismo radili niti ostavljali, niti bismo ustali niti sjeli, niti otišli niti došli, osim radi Allaha. Usmrtili smo prohtjeve duša naših, tako da su prohtjevi slijedili ono sa čim je Kur’an došao. Bili smo krem čovječanstva, najčistiji dio ljudskoga roda…

O našim slavnim djelima je ispjevano i napisano na stotinu djela, a da se nisu sva iscrpjela, jer naša slavna djela ne nestaju zato što se izbrojati i pobrojati ne mogu. Ko će pobrojati naša dostignuća u nauci? Ko će istražiti sve naše genijalce i junake, zar je moguće pobrojati sve kamenčiće u velikom i šljunkovitom rječnom koritu?

Mi, muslimani! Naša je vjera očita vrlina i sjajna istina, bez zastora, skrivenosti i tajni, jasna poput sunca, pa zar u tome nema pouke? Nama pripada budućnost ako se vratimo svojoj vjeri! Nama, muslimanima!

Doprinos muslimana civilizaciji i nauci

Islamska civilizacija zbližila je čovjeka s Uzvišenim Stvoriteljem, povezala Zemlju s nebesima, ovaj svijet potčinila budućem, spojila duh i materiju, uspostavila ravnotežu između razuma i srca, napravila spoj između nauke i vjerovanja podigavši značaj moralnog uzdizanja na razinu značaja materijalnog uspona. Zahvaljujući tome, islamska civilizacija dala je veliki doprinos razvoju svjetske civilizacije.

Zahvaljujući sveobuhvatnom karakteru Kur’ana, pravna nauka se brzo razvila kod muslimana. U Medini je još prije 14 stoljeća Poslanik ﷺ uspostavio islamsku državu i postavio prvi građanski ustav u povijesti i on je poznat kao Medinska povelja. Poslanik ﷺ je u njemu potvrdio miran suživot između pojedinaca, i različitih društvenih grupacija i vjera, i brinuo se o pravima manjina, što nije bilo poznato prije tog perioda. Neke od tačaka Medinske povelje su:

1. Vjernici, zaista, neće ostaviti svog člana pod teretom obaveza (duga i porodice), a da ga uz dobročinstvo ne pomognu.
2. Bogobojazni vjernici trebaju biti protiv nasilnika među njima, ili onog ko čini bilo koju vrstu nasilja, grijeha, neprijateljstva, ili smutnje među vjernicima. Svi moraju biti protiv takvog makar on bio dijete nekog od njih.
3. Oni Jevreji koji su članovi naše države, stiču pravo na našu pomoć i podršku. Niko im neće nepravdu činiti, niti nekom pomoći protiv njih.
4. Bogobojazni vjernici se nalaze na najljepšoj i najispravnijoj uputi.
5. Jevreji plemena Benu ‘Auf čine zajednicu s vjernicima. Jevreji imaju svoju vjeru, a muslimani svoju. Ovo važi za njih same, a i njihove štićenike. Onaj koji čini nasilje, ili griješi, neće upropastiti nikog osim sebe i svoju porodicu.
6. Među njima (potpisnicima povelje) mora biti međusobno potpomaganje protiv onog ko napadne Jesrib (Medinu).
7. Ova povelja neće zaštititi nasilnika i grješnika od odgovornosti. Siguran je onaj koji izađe iz Medine i onaj koji ostane u njoj, samo ne oni koji nepravdu ili grijeh učine, a Allah je sa onim ko dobročinstvo čini i ko je bogobojazan i Muhammed je Allahov poslanik.

U vrijeme kada su se narodi gušili u neznanju i pisali svakojake bajke, mučili ljude, ganjali vještice, i spaljivali nedužne žene, islam se kao vjera pravde i milosti poput munje širio na sve strane svijeta, pronoseći svjetlo znanja i vjeru istine.

Osnivane su škole, otvarane brojne biblioteke i pribavljane knjige, tako da je većina ljudi opismenjena. Cvjetala je književnost i nauka, podizane su građevine… Kao rezultat tog pokreta islamska civilizacija postala je vodilja čovječanstvu. U njoj su osnovane škole: medicinska i tehnička, te opšteobrazovne i druge stručne škole, a izgrađene su i bolnice, hemijske fabrike i opservatoriji. Otuda su muslimanske prijestolnice bile zavičaj nauka, u kojem je prebivao veliki broj učenjaka i eksperata medicinske, farmaceutske, hemijske, astronomske, matematičke nauke, botanike i drugih prirodnih nauka. Zastupljene su bile i neke društvene nauke, poput filozofije, logike, prevodilaštva i druge. Zato su je pohodili putnici i namjernici iz različitih evropskih zemalja koji su tragali za naukom i znanjem.

Kada su srednjovjekovni evropski gradovi bili zatrpani smećem i fekalijama, kada su harale kuge i mnoge zarazne bolesti i kada se kupanje smatralo nečim odvratnim i lošim po zdravlje, muslimani nakon što su zavladali Španijom, su po gradovima uveli javna kupatila, uličnu rasvjetu, popločane ulice, kanalizaciju, a pored svega toga iznad grada bi sadili cvijeće po okolnim brežuljcima, tako da kada bi naišao vjetar, gradom bi se širio miris tog cvijeća. Usporedbe radi, London je to (tj. popločane ulice, javnu rasvjetu i kanalizaciju) dobio “samo” 800 godina nakon što su to muslimani uveli u Španiji!

Većina Evropljana ne zna, ili neće da prizna išta o dugu koji njihova civilizacija ima prema islamu, čak i prema modernoj industrijskoj transformaciji, naučnom napretku i drugim dostignućima. Čak i mnogi muslimani ne znaju o doprinosu muslimana. Muslimanska naučna ostavština postavila je temelje napretku nauke i tehnologije u Evropi u drugom milenijumu. Evropa je do tada čamila u onome što je danas poznato kao “mračno doba” i može se bez imalo pretjerivanja reći da je susret Evrope s muslimanima i muslimanskom civilizacijom pokrenuo evropsku renesansu. Sve do 1600. godine radovi muslimanskih naučnika su na mnogim evropskim univerzitetima korišteni kao udžbenici.

Osim toga na račun islamskih učenjaka, mnogi zapadnjaci su postali “slavni” fizičari, matematičari, hemičari i drugo, dok se islamski učenjaci i ne spominju.

Već je spomenuta bitnost nauke u islamu. Uzvišeni Allah kaže: Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. (Kur’an, 58:11)

Muslimani su prenijeli i unaprijedili brojeve, koje danas koristimo, ostatku svijeta; izmislili algoritam, razvili trigonometriju; kompas i navigaciju; sat; usavršili kalendarsko računanje vremena; razvili optiku dokazujući da zraci prelaze od objekta promatranja u oko, pisali o optičkim varkama, binokularnom vidu, fatamorganama; razvili hemiju i sačinili klasifikaciju hemijskih elemenata; izmislili uređaj za transformaciju iz rotacijskog kretanja u linearno povratno, koji je neophodan za rad pumpi i motora, bez kojeg se industrijska revolucija ne bi ni mogla dogoditi; razvili principe mehanike, hidrometar, sistem poluge, klatno, astrolab, imenovali preko 200 zvijezda, izračunali nagibne uglove nebeskih tijela, itd. Koncept sile zemljine teže bio je poznat muslimanima u 12. stoljeću, tj. nekoliko stoljeća prije Isaka Njutna koji ga je samo dodatno usavršio. Muslimani su proučavali letenje i konstruisali letilice hiljadu godina prije braće Vrajt.

U devetom stoljeću muslimani su prenijeli i proširili tehnologiju proizvodnje papira po Srednjem istoku i Evropi, što je dovelo do ekspanzije u izdavanju knjiga. Postavili su temelje sociologiji; izradili knjigu o srednjovjekovnoj istoriji i geografiji Evrope izradivši 70 karata svijeta. Među njima su bili poznati putopisci i istoričari, čiji se naučni radovi i danas cijene kao pionirski doprinos razvoju istorije i geografije.

Najbolje islamske bolnice bile su nekoliko stoljeća ispred evropskih. Obavljali su hirurške operacije, vršili operaciju očiju, još tada nacrtali i objasnili krvotok, izumjeli preko 200 hirurških instrumenata, od kojih se i danas mnogi koriste u savremenoj medicini. Muslimanski ljekari su pogotovo veliki doprinos ostavili u farmakologiji. Ne samo da su otkrili mnoge lijekove na biljnoj bazi već su i usavršili tehnike hemijske ekstrakcije koje i danas poznajemo, kao što su: filtracija, destilacija i kristalizacija; imali na stotine ljekova, imali apoteke…

Veliki uticaj muslimani su ostavili i na polju nastavnih metoda u obrazovanju. Za vrijeme vladavine muslimana visokoobrazovni istraživački i razvojni centri, instituti, biblioteke, bolnice s katedrama, naučni laboratoriji i opservatoriji postali su normalna pojava. Radovi muslimanskih naučnika prevođeni su s arapskog na latinski i druge evropske jezike, a studenti iz cijele Evrope hrlili su na studije na muslimanske univerzitete, koji su postali glavni obrazovni centri svijeta, na kojima su studirali čak i hrišćanski sveštenici. Najstariji univerzitet na svijetu osnovala je žena muslimanka, još davne 859. godine u Maroku, dok je ženi sa Zapada trebalo oko hiljadu godina nakon toga da se izbori za pravo studiranja.

Treba znati da su ovo samo neki od brojnih primjera koji govore o zasluzi muslimana u razvoju i napretku ljudske civilizacije.

Robert Briffault, francuski hirurg i socijalni antropolog, kaže: “Ono što mi danas zovemo naukom nastalo je kao rezultat novih metoda eksperimenta, promatranja i mjerenja koje su u Evropu donijeli Arapi. Moderna nauka je najznačajniji doprinos islamske civilizacije, koji je dostupan svima, bez obzira na pol, rasu, kastu, vjeru ili naciju.” (The making of Humanity, 1919.)

Na kraju, najveći doprinos islama je sam islam, jer islam kao vjera i njegov zakon štite čovječanstvo od društvenih bolesti, daje mu smisao, moralan život i odgoj, i upućuju ga na sve ono što koristi čovjeku i na ovom i na budućem svijetu. Islam je spas za cijelo čovječanstvo! Islam nudi rješenje za sve probleme!

Međutim, pitanje koje se danas često postavlja je zašto su muslimani u jednom povijesnom momentu prestali napredovati na polju nauke i tehnologije. Postoje mnogi faktori, interni i eksterni, koji su izazvali njihovu stagnaciju i nazadovanje.

Ukratko: Nazadovanje muslimana nije bila uzrokovano nemoći islama da nudi nove ideje i programe, niti je bila iscrpljena duhovna snaga izvora na kojima se temeljila ta civilizacija. Radilo se o odstupanju od temeljnih izvora islama. Kad su se muslimani počeli udaljavati od izvora islama, bilo svojevoljno ili prisilnim sistemima, tada počinje period njihove dekadencije i propasti.

Zatim “civilizovani” Zapad i drugi su ih omeli u njihovom daljem napretku. Varvarska razaranja pogodila su dva islamska glavna intelektualna centra: Bagdad na istoku i Kordovu i Granadu na zapadu. Mnoge biblioteke sa stotinama hiljada knjiga i rukopisa, zajedno sa ovim gradovima, su spaljene. Ubijeno je na milione muslimana, a mnogi su nasilno i pokrštavani. Pokolji nisu poštedili ni naučnike. Ono što je stvarano stoljećima, varvari su uništili za nekoliko dana, što je unazadilo ljudsku civilizaciju za 1000 godina.

Kako da muslimani povrate ugled?

S Kur’anom i Allahovim Poslanikom ﷺ muslimani su postali najčasniji ljudi, kad su prihvatili Kur’an kao vodilju, a Poslanika za svoga vođu. Kada su se, međutim, udaljili od njih, postali su plijen najnižih naroda, kao kazna na oba svijeta za napuštanje svojih najviših vrijednosti.

Ako muslimansko društvo danas nema dovoljno snage, tome nije uzrok islam već udaljavanje od islamskog načina života. Dakle, trenutačno stanje muslimana nije dokaz protiv islama, već je obratno – islam je dokaz protiv muslimana. Islam poziva muslimane jedinstvu a oni se razbijaju i razilaze. Islam ih poziva obrazovanju i znanju – a oni su se udaljili od njega. Islam ih poziva korisnom radu i odbrani – a oni spavaju i ljenčare. Islam ih poziva pravdi – a oni su nepravedni jedni prema drugima. Islam ih poziva lijepom ponašanju – a oni se prikloniše nemoralu i nekulturi. Islam ih poziva ekonomskom korišćenju zemaljskih resursa a oni su nemarni prema tome…

Dakle, problem današnjih muslimana nije to što zaostaju za Zapadom već što zaostaju za islamom!

A što se tiče naših prethodnika, koji su bili iskreni u vjeri, i koji se odazvaše pozivu Gospodara – oni su bili najbolja generacija ljudi koja se pojavila na zemaljskoj kugli. Oni su uspostavili najveću civilizaciju u povijesti ljudskoga roda.

Uzvišeni Allah kaže: Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe. (Kur’an, 13:11)

Dakle, muslimanima današnjice neće povratiti i donijeti ugled osim isto ono što je donijelo ugled prvim muslimanima, a to je vraćanje islamu i njegovom praktikovanju u potpunosti, na način kako su to razumjele i radile prve čestite generacije.

Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)