Divan primjer sabura
Urve ibn Zubejr (Ebu Muhammed Sufjan ibn Ujejna ibn Mejmun el-Hilali el-Kufi – muhadis mekanskog harema) je obolio od infekcije na nozi. Velid mu posla ljekare koji mu rekoše da mora amputirati nogu, kako se bolest ne bi raširila po čitavom tijelu. On odluči da mu otkinu nogu. Ponudili su mu da popije nešto kako ne bi osjećao bol. On odgovori:“Allah me iskušao kako bi vidio moje strpljenje. Zar da se usprotivim Njegovoj odredbi?!“ Oni mu počeše rezati testerom. Kada su stigli do kosti, on spusti glavu na jastuk na trenutak i…
izgubi svijest. Zatim se osvijesti. Znoj se cijedio niz njegovo lice dok je izgovarao tehlil (la ilahe ilallah) i veličao Allaha. Zatim uze odsječenu nogu, poljubi je i reče: “Tako mi Onoga Koji me je posadio na tebe, On najbolje zna da tobom nisam hodio prema haramu ni prema grijehu ni prema nečemu čime Allah nije zadovoljan.“
Naredio je da je operu, namirišu i zaviju u ćefine. Zatim su je zakopali na muslimansko groblje. Kada se od Velida vratio u Medinu, ukućani i prijatelji su došli da ga posjete i utješe. On samo prouči ajet: „Mi smo se od ovog našeg putovanja umorili“(El Kehf,62). Zatim reče: “Neću ući u Medinu, jer ću ovdje ili biti sažalijevan zbog nesreće ili će mi zavidjeti zbog blagodati“. Produžio je do kuće u dolini Akik i tu odsjeo. Kada je ušao u kuću, Isa ibn Talha mu reče: “Nemao oca onaj ko te mrzi. Pokaži mi to što ti se desilo i zbog čega te obilazimo.“
Urve otkri koljeno, Isa mu reče: “Tako mi Allaha, ne ubrajamo te u invalide. Allah je sačuvao veći dio tebe; tvoj razum, jezik, vid, ruke i jednu nogu.“ On mu reče: “Isa, niko me nije utješio kao ti sada.“
***
Zar ovo nije divan primjer sabura? Ko od nas, danas, ima hrabrosti da se obrati svojim nogama riječima punim ubjeđenja da nisu hodile ka haramu??? Koliko nas smije da zamisli situaciju da mu noga bude odjsječena u ubjeđenju da to nije zbog njegovih grijeha koje je počinio koračajući u grijehu već iz Allahove milosti prema njemu?!
Koliko je danas iskrenih prijatelja koji će u najtežim iskušenjima ovako lijepu utjehu pružit svom bratu muslimanu, kao što je to divnim primjerom učinio Isa ibn Talha?!
Koliko je danas iskrenih mu’mina koji bi zavidjeli na blagodatima koje dolaze sa ovako velikim iskušenjima???
Neka nam ovaj iskreni Allahov rob bude primjer istinskog imana na riječima i djelima. Neka nam njegov jekin bude utjeha i podsticaj u vremenima teških iskušenja. Allah mu se milovao, a i nama sa njim. Amin!