Koliko smo mi uzrok nedaćama koje nam se dešavaju
Pitamo se što proljeće kasni, što još nije ni beharalo kako treba, što voće ne pupa, što biljke ne izbijaju iz zemlje i što je pred kraj aprila hladno kao u decembru. Pitamo se otkud korona, zašto ovoliko dugo traje i zašto odnosi ovolike živote? I trebamo se pitati, jer se i Musa, alejhis-selam, jedan od pet odabranih poslanika (ulul-azm, poslanika odluke), pitao zašto nema kiše a molio je Allaha, zajedno sa svojim narodom, za kišu, pa mu je Allah objavio da u njegovom narodu ima čovjek koji četrdeset godina ustrajava u jednom grijehu, i kada je Musa, alejhis-selam, to ispričao svom narodu, ovaj čovjek iskreno se pokajao, svjestan da zbog njegovih grijeha trpi cijela zajednica, i Allah je spustio kišu.
I ashabi su se pitali, kada su poraženi na Uhudu, “otkud sad ovo”, pa im je Allah, preko Svoga poslanika poručio: “to je od vas samih” (poraz se desio jer su strijelci napustili svoje položaje, iako im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ostanu na tim položajima šta god da se desi), Šta mislite, kada bi mi imali tu privilegiju da razgovaramo sa Allahom, ili bar Njegovim melekima, šta bi se nama ispostavilo kao razlog svih poremećaja i nevolja koji nam se permanentno dešavaju?
Da li je to nepravda, oholost, zloupotreba položaja, samovolja, nepotizam i birokratija vladara i predvodnika? Ili je to šutnja učenih na sve to? Ili je to ubijanje nedužnih ljudi, žena, staraca i djece? Ili je to neposlušnost i nepoštovanje prema roditeljima? Ili su to pokidane i zapostavljene rodbinske veze? Ili je to blud i nemoral, koji se više ne smatraju sramotom, nego vrlinom i postignućem? Ili je to skrnavljenje Božijih propisa i svetinja (ljudi u godinama, a da ne govorimo o mladima, bez ikakvog stida i srama ispijaju kahve naočigled drugih u po ramazana, i još se, uz kahvu, pitaju šta je ovo i dokle će trajati).
Ili je to zapostavljanje institucije naređivanja dobra i odvraćanja od zla? Ili su to naši formalni ibadeti (namaz, post, zekat, hadž, sadaka, učenje hatmi), koji ne ostavljaju nikakvog traga na naše živote i ponašanje? Ili je to naše prebacivanje odgovornosti na druge a zaboravljanje vlastite odgovornosti? Moguće je da je sve pobrojano uzrok, ili da su neki grijesi veći uzrok, ali zasigurno je da Allah ne daje ljudima nijednu nevolju a da to nije “zbog onoga što su ruke njihove učinile”, kako se to na više mjesta u Kur’anu naglašava, bez obzira da li su one kazna ili ispit/kušnja.
Štaviše Allah kaže: “Kakva god vas bijeda/nevolja zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili (zbog onoga što su ruke vaše stekle), a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30) On, dakle mnoge i oprosti, i ne kazni nas zbog njih, ali mnogi nas grijesi i koštaju i ispaštamo zbog njih. Zar mislimo da će Gospodar, koji je uskratio kišu velikom Musau, alejhis-selam, zbog grijeha jednog čovjeka iz njegovog naroda, i koji je ashabe najodabranijeg poslanika, kaznio porazom, zbog jedne neposlušnosti Poslaniku, alejhis-selam, poštediti nas i pored ovolikih grijeha i neposlušnosti Njemu i Njegovom poslaniku?
Allahu moj, uputi nas, u ovom mubarek mjesecu, na spoznaju ove Tvoje velike istine, jer je ona prvi korak u popravljanju našeg stanja, kako individualnog tako i kolektivnog, amin!
Mr. Imamović Semir
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
