Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu, voljene moje sestre po vjeri. Pišem vam iz ljubavi u ime Allaha, Subhanahu Wa Ta’ala, jer ne želim da vi i ja budemo samo sestre po vjeri, već želim da postanemo i sestre po hidžabu inšallah. Kada se sretnemo na ulici jednoga dana, želim da vas raspoznam kao čestite i plemenite muslimanke koje se odazivaju Allahovim propisima, pa da vam sa osmijehom selam nazovem.

 

Zaista, hidžab je jedna od najljepših blagodati za svaku ženu. Zamisli kako je to samo lijepo kada si 24 sata u ibadetu i žena koja nosi hidžab se može nadati velikoj nagradi kod svoga Gospodara. Znam da odijevanje u skladu sa Šerijatom nosi sa sobom mnoge izazove, naročito u vremenu fitne u kakvom mi danas živimo, ali kada srcem zavoliš taj plemeniti komad tkanine, svaki korak postaje ispunjen ponosom i srećom.

 

Subhanallah, ne znam kojim riječima da opišem koliko volim svoju odjeću pokornosti i koliko se lijepo, zaštićeno i ženstveno osjećam u istoj. Svakoj sestri muslimanki mogu dovom poželjeti da osjeti čari nošenja hidžaba i da u srcu uzgoji ljubav prema tom prelijepom islamskom propisu, da nauči svoju krunu nositi ponosno i dostojanstveno, da se nikada ne postidi svojega identiteta muslimanke.

 

Prije svega da napomenem da moja odluka o nošenju hidžaba nije došla tek tako, preko noći – u pozadini se kriju svakodnevno upućivane dove, rekati istihara namaza, savjetovanja, rasprave, unutarnja borba, suze i neprospavane noći. Ali sve to bi bilo nedovoljno bez Allahove Upute. Hvala Uzvišenom Allahu na propisima ženinog pokrivanja i na želji u mom srcu, i u srcima vas koje čitate ove redove, da se odazovemo ovoj naredbi našeg Plemenitog Gospodara.

 

Kada sam prvi put osjetila želju za pokrivanjem, prvenstveno sam strahovala od misli šta će drugi reći i da li ću imati dovoljno hrabrosti da se izborim sa ljubopitljivim pogledima ljudi, njihovim šaputanjima i otvorenim pitanjima. Vjerujem da kroz tu fazu šejtanovih vesvesa svaka sestra na putu prema hidžabu mora proći. Ali hajde da to mučno pitanje – “Šta će ljudi reći?”, preimenujemo u – “Šta će moj Gospodar reći?” Vidjet ćete da će se vaše poimanje promijeniti i vaše dunjalučke brige će Allahovom milošću postati manje.

 

Naime, za mene hidžab nije samo komad platna. Hidžab je simbol islama, baklja koja osvjetljava put tmina, kruna nad krunama, štit od grijeha i Džehennemske Vatre. SubhanAllah, imam osjećaj da bi taj komad platna i metak zaustavio. Stvarna težina nošenja hidžaba je puno veća od težine te krune na našim glavama i nosi sa sobom prije svega stid, lijep ahlak, čvrst iman i bogobojaznost. Znajući sve to, nisam se osjećala dostojnom da budem predstavnica naše lijepe vjere na taj način, ali sam čvrsto odlučila da ću to postati, ili se barem što više približiti tome.

 

Promjene su uslijedile u mojim nastojanjima da niti islamskog života utkam u svaku sferu svoje svakodnevnice, a otklonim od sebe sve ono što me udaljava od Allahovog puta i skrnavi moj iman. Ta borba je trajala mjesecima, ali moja duša kao da se napila sa vrela besmrtnosti – nije osjećala umor. Čak ni toliko da se bar na tren zaustavi i predahne. Kao kada pustinjski čovjek danima traga za vodom i napokon pronađe izvor, pa ne može prestati piti i puniti dlanove vodom. Taj izvor je za mene bio Islam. I sada sam napokon tu, nurom okrunjena, a sva slava pripada Vlasniku nebesa i Zemlje.

 

Kada izađem iz kuće sa hidžabom, osjećam se nezemaljski, kao da su mi sva vrata otvorena, osjećam više samopoštovanja i vjere u sebe. A čini mi se kao da se i drugi insani prema meni ophode sa više ljubaznosti i uvažavanja. Što je najvažnije od svega, sretna sam i ispunjena što simbol islama, jedine istine, mogu nositi svuda sa sobom. Da je jedan pogled na mene dovoljan da svima bude jasno da sam sljedbenica Sunneta i dio Ummeta Muhammeda, sallallahu ajhi ve sellem.
_______________

 

Halalite mi što je priča duga, ne znam da li ste još uvijek tu sa mnom i pomno čitate, ali za kraj imam oporuku za sve sestre koje imaju želju ili nijjet da se pokriju, a nisu još načinile taj korak prema Allahu. Moj savjet svakoj od vas koja se “lomi” i ne može napokon odlučiti da stavi svoju mahramu – je da ne čekaš da se osjetiš  “potpuno spremnom”. Jer to nikada nećeš biti, uvijek će ti šejtan došaptavati razne izgovore da ti nisi za mahrame. Ali ti moraš biti jača od toga i pobijediti šejtana, u tome i jest bit našeg života na ovom prolaznom dunjaluku. Jednostavno moraš “skočiti” sa te litice, uz nepokolebljivo pouzdanje u Allaha i On će ti dati krila da poletiš, nikako pustiti da padneš na samo dno. 

 

Vjeruj mi, brige i strahovi koje sada imaš su zaista preuveličani i sve smo ih imale i prebrodile puno lakše nego što smo očekivale, hvala Allahu. Naravno da će ljudi reagovati, da će gledati, da će pitati, ali to traje svega nekoliko dana, a onda to prihvate i naviknu se na prizor tebe sa hidžabom. A isplati se proći i puno više od toga zbog nagrade koja će inšAllah uslijediti, zbog zaštite od grijeha i muških pogleda, zbog osjećaja više vrijednosti kojeg ćeš i sama osjetiti pokrivanjem. Jer hidžab kao zaštita je svojstven svakoj ženi i bez sumnje je da postoji Allahova mudrost u Kur’anskim ajetima o pokrivanju. Neka to bude odgovor na sva vaša pitanja i dvojbe.

 

Nemojte se bojati, Allah je zasigurno uz vas i nije uopšte toliko strašno kao što vam se sada čini. Vi ste nesvjesne da su te barijere i  strahovi samo u vašim glavama. Nije vam izgovor to što mislite da niste bile dobre muslimanke, ili da stepen imana na kojem se trenutno nalazite nije dovoljno dobar za hidžaba. Nije vam izgovor ni to što je vaša duša uprljana crnim grijesima, kao ni bezbroj ostalih izgovora kojima se opravdavate. Allah Subhanahu Wa Ta’ala će vaše grijehe pretvoriti u dobra djela ukoliko se iskreno pokajete i ustrajete u činjenju dobra. Hidžab može biti tvoja prilika da okreneš novi, čist list, pomoći će ti da se kloniš svega lošeg i postaneš bolja verzija sebe. Vjeruj mi, osjećaj je predivan. Vrijedi boriti se za Allahovo zadovoljstvo i nagradu, On će te zasigurno zaštititi i olakšati da sva iskušenja prevaziđeš. Stoga podigni ruke prema Njemu, dozivaj Ga u dovi. On te neće ostaviti praznih ruku.

 

Molim Allaha da pokrije otkrivene, da svima nama pomogne u težnjama da Mu se približimo kroz obavezne i dobrovoljne ibadete. Molim Uzvišenog da primi naše ibadete u ovom mubarek mjesecu Ramazanu, usliša naše dove i učvrsti nas na Siratul-mustekim.

 

I hidžab tvoj je ibadet. I on može biti biti sebebom tvoje nagrade, ali i kazne na ovom i na budućem svijetu. A ti sama odluči kojim putem ćeš da kreneš. Ostalo je još svega nekoliko dana Ramazana. našeg najodabranijeg mjeseca. Samo Allah zna da li ćeš dočekati još jedan Ramazan, iskoristi priliku da upišeš još dobrih djela time što ćeš se propisno pokriti i time obilježiti ovaj mubarek mjesec.

 

Allah vas nagradio na izdvojenom vremenu da pročitate ovaj tekst, molim Allaha da se barem jedna od vas okoristi i uzme pouku.