Znaš sestro, ti treba da se pokriješ!

“Znaš sestro, ti treba da se pokriješ!” bile su riječi koje su utihnule petnaestak glasova u sobi. Gledala sam je pravo u oči, a glasom nježnim, gotovo molećivim, koji je dolazio iz dubine moga srca i putovao pravo do njenog, kao strijela koja pogodi u metu i svi zaćute.

Naime, prije nekoliko godina smo ispraćale jednu sestru na umru. Rekle su mi da dolazi izdaleka jedna divna sestra koja zaista voli vjeru i voli da se druži sa vjernicama. Za nekih pola sata pojavila se žena na vratima koja me ostavila bez riječi. Gledala sam je, a u meni je odzvanjalo: “Allahu ekber, Allahu ekber!” Takva ljepota o kojoj bi se moglo pisati danima. Takvu kosu ja do sada vidjela nisam. Duga, bujna, prirodno kovrdžava i njegovana, lice bijelo, a koža gotovo sjajna. Njene oči, njen osmijeh, i uz sve to, takvo elegantno držanje. Njen glas i makedonski dijalekat oduševljavao je sestre, ali od svega najviše je krasila njena skromnost.

Nismo se poznavale, pa ni danas ne znam odakle mi hrabrost da poslije posluženog jela, kolača i popijene kahve odlučim da sjednem pred nju i da joj daavetim. Sjedila je na fotelji prekrštenih nogu kao diva, da bih se ja spustila ispred nje na pod. Gledala sam je pravo u oči, a Allah mi je dao snagu da progovorim direktno iz srca umiljatim, gotovo molećivim glasom, punim odlučnosti i pomalo strogoće.

“Znaš sestro, ti treba da se pokriješ” bile su riječi koje su utihnule sve prisutne u prostoriji. Gledala me i ne znajući sta je snašlo. Nastavila sam.

“Draga moja sestro, Allah te počastio tolikom ljepotom, umiljatim glasom, divnom držanjem. Za tvojim strukom i izgledom bi se okrenuo svaki muškarac. Tvoj miris (a voljela je strašno skupe parfeme) mami čak i ženu da se okrene za tobom, a kamoli muškarca. Mislim da te gutaju pogledima i da nijedan nije ravnodušan kad prođeš pored njih. Ali, sestro moja lijepa, najžalosnije u tome je da svaki njihov pogled, svaki uzdah, pa čak i misao, se kače za tvoje srce, kao grijeh tebi. Ti si griješna, jer si otkrila svoju ljepotu, jer si ih navela da razmišljaju o ženi na nemoralan način. Ne dozvoli da te tvoja ljepota vodi ka vatri, ka Džehennemu. Iskoristi je na polju dave, žrtvuj se za vječna uživanja, vječni Džennet, i ostani lijepa, upravo takva kakva jesi, za one kojima si najpreča.

Allah te počastio divnim mužem, okitio dječicom, vjerom, šta ti više treba. Uživaj u onom čime te Allah počastio iz svoje milosti. Zato ti kažem, pokrij se mila što prije! Shvati ovo kao sestrinski savjet i da ti želim ono što bi i svojoj vlastitoj sestri poželjela.”

Zatim su me i ostale sestre podržale: “Jeste, tako je, pokrij se za svoje dobro, nećeš se pokajati.”

Ćutala je, ni riječi nije progovorila. Nije se ni pravdala, ali činilo mi se da bi najradije iz sveg glasa zaplakala jer ni u snu nije mogla zamisliti da će joj taj dan i taj razgovor promijeniti život.

Razišle smo se, uz najljepše želje našoj sestri da nam se živa i zdrava vrati sa umre.

Kroz samo nekoliko dana dobijam vijest:” ONA SE ZAISTA POKRILA.”

F. H.