Nasilje nad ženama

Tema o kojoj rijetki imaju hrabrosti da pričaju. Nasilnici, jer ne vide u sebi nasilnika. Žrtve, jer se stide i plaše. Nažalost, zbog šutnje o istom, nerijetko se gase mladi životi. Ubistvom, samoubistvom. Društvo ih tek tada primijeti, i tek tada „im se ukaže pažnja“. A da su žrtve i govorile ranije, nerijetko bi ih se ušutkalo. Pa- „sramota je“.

Nikako ne sporim da žrtve nasilja mogu biti i muškarci. Ali, mnogo češće, žrtve su žene i djeca. Slabiji, nemoćniji.

Mentalitet bosanski je ubijedio ženu da je sramota pričati o nasilju, da je sramota napustiti nasilan brak i da je sramota zatražiti stručnu pomoć. Ta, šta će reći narod! Naprotiv, „i naše nane su svašta deverale, pa šta im fali.“ Sabur je put do Dženneta. Jeste. Ali niko ne spominje da su narušeno mentalno i fizičko zdravlje kočnica zdravom životu. Da su prepreka zdravom odgoju djece. A možda kod nekih, i kočnica za Džennet.
______________________

Nasilje nikada ne može biti opravdano. Nasilje nikada nije rješenje problema. Nasilje nikada ne vodi sretnom i uspješnom braku. Kako očekivati da će te voljeti žena koju si jučer verbalno zlostavljao, a danas istukao? Koja logika to opravdava muškarcu? Koja logika može ubijediti roditelja da će sila „proizvesti“ dobro dijete? Nasilje „rađa“ nasilje. Žrtve često postaju i same nasilnici nakon određenog vremena. Tako recimo, imamo ženu koju muškarac zlostavlja a nakon određenog perioda i ona počne da zlostavlja vlastitu djecu. Ili, imamo djecu nad kojom roditelji vrše nasilje. Nerijetko ta djeca postaju nasilna prema svojim vršnjacima i drugarima u školi.

Nasilje je problem. Ono je bolest. Potreba za podčinjavanjem drugog i sprovođenjem sile nad njim je mentalna bolest koju treba liječiti. Nasilnici bježe od problema, bježe od suočavanja sa njim. Nasilni „muškarci“  su zapravo nesposobne vođe, imaju nizak prag samokontrole i ne umiju vladati situacijom. Priznanje problema bi ih dovelo do stručne pomoći i edukacije. Možda bi nakon tretmana znali pronaći način na koji će dobiti „bolju“ suprugu i „poslušniju“ djecu- ali bez nasilja.

Ono što je posebno žalosno jeste da postoje i među vjernicima nasilnici. Oni svoje nasilje prema ženama i djeci opravdavaju kur’anskim ajetom iz sure En- Nisa: „Muškarci vode brigu o ženama¹⁰zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite (idribuhunna); a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik! A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!“

Žalosno je kako vjernici sebi dopuštaju da izdvajaju jedan ajet i da na osnovu vlastitog tumačenja i shvatanja pronalaze za sebe i svoje loše postupke opravdanje. Žalosno je i da velika većina nasilnika nalazi kao prvu metodu „disciplinovanja žene“ udaranje, preskačući dvije prve: savjetovanje i odvajanje u postelji. Za one koji ne znaju, glagol „darebe“ ima više od četrdeset značenja, a jedno od njih je i udariti. Imamo nekoliko teza koje nas pozivaju na razmišljanje:

• Kao prvo, trebali bismo znati da je Uzvišeni Allah Er-Rahman i Er- Rahim (Milostivi i Samilosni) i da On od Svojih robova zahtijeva samilost prema drugima, a posebno prema slabijim.
• Žene su fizički slabije od muškaraca, i potpuno je jasno da je muškarac u mogućnosti primijeniti silu nad ženom ili djetetom. Međutim, to je izraz nemoći. Sila je opcija- jer „ne postoji“ druga. A tek sila nad slabijim! Ne štiti li islam slabije i nemoćne?
• Poslanik s.a.v.s. nikada nije udario niti jednu od svojih žena, roba ili bilo koga drugog. Ako se pozivamo na Sunnet, dakle- ni tu nemamo opravdanje.
• Kur’anski ajet koji govori o iskupu Ejuba a.s. za zakletvu- da će svoju suprugu udariti stotinu puta zbog neposlušnosti- primjer nam je kako je Uzvišeni Allah zaštitio Ejubovu suprugu od nasilja pronalazeći alternativu, iako se radilo o zavjetu/ zakletvi Poslanika:

“I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši.” 

• Poslanik s.a.v.s. je kroz hadise preporučio i naredio lijepo ophođenje prema ženama.
• Ako nam je Poslanik s.a.v.s. preporučuje da tražimo 70 opravdanja bratu muslimanu za grešku, šta je tek onda sa suprugom koja je jedna od najbližih i najvažnijih osoba u životu muškarca?
• Ibn Abbas r.a. (a dobro znamo koliki je on bio poznavalac tefsirke nauke)- objasnio je da se pod „udarcem“ podrazumijeva „udarac misvakom“ i to ne kao izraz poniženja, već kao znak nezadovoljstva.
• Da li je sreća imati pokornu ženu iz straha, ili je sreća imati pokornu ženu iz ljubavi?
• Islam je savršena vjera, vjera koja je daleko od nasilja i zuluma. Zaista je sramno pripisivati islamu bilo koji oblik nasilja i zuluma.
  _______________

O nasilju treba pričati. Svaki muškarac i svaka žena prije ulaska u brak trebao/la bi znati svoja prava i svoje dužnosti. Svako od njih bi trebao također biti i dovoljno educiran i osviješten- toliko da je kadar prepoznati bilo koji oblik nasilja u porodici: emocionalni, psihički ili fizički. Svako od ova tri nasilja je opasno, kako za žrtvu- tako i za okruženje. Posljedice su ogromne.

Znati prepoznati nasilje veliki je korak. Pokušati ga ukloniti ili spriječiti je veliki podvig u bračnoj zajednici. I na koncu, odlučiti se na prekid bračne zajednice noseći sve rizike i terete- bolje je nego li živjeti u zajednici u kojoj je prisutno nasilje. Dužnost svakog čovjeka jeste da poštuje i štiti sebe, svoju ličnost i darove koje mu je Uzvišeni Allah darovao.

Nije sramota potražiti put svojoj slobodi i zaštititi svoje ljudsko dostojanstvo. Sramota je šutjeti i trpjeti nasilje. Sramota je živjeti u strahu od roba koji ti čini zulum. Nasilje treba zaustaviti. Protiv nasilja se mora boriti. Ni jedna osoba na dunjaluku nije vrijedna ukoliko nam dane čini crnim. Ni ljubav, ni djeca, ni roditelji, ni ono „šta će reći svijet“ nisu vrijedni života sa nasilnikom.

Brak je najvažnija institucija društva. Za brak se treba boriti. Ali ne i po cijenu „deveranja“ nasilja. Ne i po cijenu gubitka dostojanstva. Ne i po cijenu života u poniženju.

Roditelji ženske djece bi trebali znati da nije sramota ukoliko im se kćerka razvede, i da se ne smiju odreći kćerke njenom udajom. „Moje kosti, tvoje meso“ je nažalost izreka koja je uništila mnoge živote mladih bosanskih žena, kao i ona: „Kćeri, sad se udaješ. Meni se ne vraćaj, nemaš kud.“
________________

Svaki muškarac bi trebao znati da su žene bića koja vole blagost, pažnju i samilost. Jedino mudrošću i dobrotom muškarac može osvojiti i potčiniti žensko srce. Takvo potčinjavanje je najveći uspjeh za jednog muškarca.

Ukoliko kod žene primijeti ono što mu smeta, sve će učiniti da to popravi razgovorom, savjetima i saburom. Ukoliko ta metoda ne urodi plodom, preći će na metodu „odvajanja u postelji“. Zatim na „udarac misvakom“.  Zatim na pomirenje posredstvom, tražeći savjete od onih koji poznaju prirodu njegove žene i koji ga mogu uputiti na metodu ophođenja s njom. A ukoliko ništa ne ide, i ukoliko muškarac ne želi više brak- bolji je i razvod nego nasilje prema ženi. Jer, težak je uzdah mazluma- kada se Gospodaru svome požali. Pretežak. „Allah je, zaista, uzvišen i velik!“

Muškost se ne dokazuje snagom prema ženi, jer žena nije protivnik ravan muškarcu. Muškost se dokazuje zrelošću uma (mudrošću), sposobnošću pribavljanja opskrbe i u meču sa sebi ravnim.

Halima Lj.