Važnost i mjesto uleme

Kada se raširi ulema; raširi se s njima i znanje a nestaje i umire suprotno, a to je neznanje.

Širenjem znanja se povećava dobro i blagostanje a smanjuje se zlo i nedaća.

Sve što je više korisnog znanja; manje je i problema među ljudima, tako da što je više uleme-muftija; sve je manja potreba za kadijama, a koji su takođe ulema, jer sa nestajanjem problema sve je i manja potreba za parnicama i rješavanjem problema, što ne isključuje nužnost postojanja kadija.

Sa širenjem korisnog znanja i njegove primjene; sve su manje fizičko-psihičke bolesti, jer su uzrok mnogih njih džinskog porijekla i uticaja na ljude.

Kada se ljudi sami zaštite s vjerom, korisnim znanjem i samostalnom šerijatskom rukjom, koja je sastavni dio općeg zikra, posebno svakodnevnog, a još posebnije: jutarnjeg i večernjeg; onda se smanjuje i potreba za onima koji čine rukju i džinolozima a da ne govorimo o gatarima i sahirima.

Smrt i odlazak uleme je jasna i vidljiva stvar, i ogroman gubitak za ummet; i zato kaže Poslanik alejhiselam:

*”Allah neće uzeti znanje od ljudi, samo tako što će ga oduzeti, nego će usmrtiti ulemu i podići tako znanje s njima, a ostaviće među ljudima predvodnike džahile, koji će im davati fetve bez znanja, pa će biti u zabludi i druge zavoditi.”* (Muslim: 2673.)

Kada se izgubi ulema i nema ko da ih naslijedi; izgubi se i znanje, a kada se zagubi znanje; izgubi se svaki hajr.