Volio sam muziku, ali me nije ispunjavala

Prije sam bio prosječni Bošnjak koji je samo nosio arapsko ime. Nikako prije nisam praktikovao islam, niti sam klanjao, ni postio. Bio sam muzičar i babo me učio svirati gitaru još od malih nogu. Čak sam imao i nekoliko nastupa uživo. Svirao sam svašta, od rok muzike do klasične muzike. Iako sam bio takav, vjerovao sam da Allah postoji i bili su mi interesantni časovi vjeronauke, ali to je bilo to. Još sam uz to imao predrasude prema ljudima koji se čvrsto drže Kur’ana i sunneta. Mislio sam da su to nekakvi sektaši i slično. U svom prvom početnom periodu tinejdžerskih godina, postao sam povučen. Bilo je više razloga, a glavni je bio taj što sam bio isključen iz društva u školi, tako da sam većinu vremena počeo provoditi slušajući i svirajući muziku. Počeo sam i pisati pjesme. Dani su mi u tome prolazili.

Počeo sam se osjećati nekako prazno. Volio sam muziku, ali me nije ispunjavala. Osjećao sam da nešto fali. Kada sam imao možda čertnaest godina, naišao sam na jedan poseban video na YouTubeu. Bio je to kratki film na engleskom. Mislim da se zvao “Zašto ne klanjaš”. Taj video je na mene ostavio jak dojam. Poslije toga naišao sam na videopredavanja Zakira Naika, koja su mi postala jako zanimljiva, i tako sam odlučio da naučim klanjati. Nakon nekog vremena gledajući predavanja Zakira Naika, počeli su mi izlaziti klipovi Elvedina Pezića. Mnogo toga naučio sam slušajući njegove klipove. Predrasude su tada nestale.

Počeo sam čitati Kur’an i instalirao sam na mobitel aplikaciju u kojoj su zbirke hadisa. U početku sam neko vrijeme bio nešto kao bogobojazni neznalica jer sam pogrešno razumio neke stvari i nisam znao mnogo toga, ali kasnije vremenom, učeći Kur’an, čitajući hadise, slušajući predavanja bh. daija na YouTubeu i čitajući korisne knjige, počeo sam još bolje razumijevati mnogo toga što prije nisam i želim da još učim. Počeo sam se osjećati mnogo bolje. Razumio sam svrhu života, a to je da robujem samo Allahu, subhanehu ve teala.

Osjećam se sretno i ispunjeno. Bilo mi je jako zanimljivo kada sam uzeo da učim siru Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Tada sam ga puno zavolio. Shvatio sam da je on najbolji čovjek koji je hodao našom planetom. Lahko sam ostavio muziku. U početku moji roditelji  i ostatak porodice nikako to nisu razumjeli. Pokušali su me uvjeriti da muzika nije haram, kako su hadise o zabranjenosti muzike podmetnuli cionisti i slične stvari. Ali mojim daljim učenjem, shvatio sam da je muzika uistinu zabranjena. Kada čujem muziku u prodavnici ili negdje drugo, osjećam se ružno. Ne podnosim muziku.

Sada mi je sedamnaest godina. Nastojim da se držim čvrsto Kur’ana i sunneta. Dosta vremena provedem na YouTubeu slušajući predavanja ili kraće klipove naših bh. daija ili čitajući knjige u PDF-u. Nastojim da praktikujem islam što više mogu. Držim se čvrsto namaza. Meni je svejedno da li sam u školi ili na putu, kada je vakat za namaz, uvijek klanjam. Nezamislivo mi je da mi dan prođe a da ne klanjam.

Kada sam počeo klanjati u školi, mojoj mami je to počelo smetati i rekla mi da ja pretjerujem. I zbog drugih stvari, u mojoj porodici znali bi mi reći da sam ekstreman, da se treba malo opustiti, kako trebam vjeru držati za sebe, ali na mene to više ne utječe nikako kada mi govore. U početku, zbog toga što su mi govorili da trebam da držim vjeru samo za sebe, poslušao sam ih zbog svog neznanja i slabosti. Ali, vremenom kako sam postao jači, nije me stid ni klanjati u školi ili na putu, niti me je stid puštati bradu, niti me je stid reći da je muzika haram. A i po pitanju brade, znali su mi govoriti da obrijem jer mi je rijetka i govore mi da sam jarac, ali ja svoju bradicu, kakva god da je, volim. Kada sam počeo ići u srednju školu, saznao sam da sam ismijavan iza leđa, ali je stvar u tome što me je to ojačalo. I dalje imam određenu vrstu pritiska od roditelja i ostatka porodice, ali to na mene sada ne utječe. Volim islam. Nikakva vrsta pritiska sada ne može utjecati na mene da popustim u vjeri.

Ponosan sam što sam musliman i zahvalan sam Allahu što me je uputio i želim druge da pozivam u islam. Nastojim da još učim, jer čovjek što više nauči, razumije koliko zapravo ne zna. Kada razmišljam o svom periodu neznanja, nezamisliv mi je takav život. Zahvalan sam Allahu što me uputio.

Brat T. S.