Majko, ja sam muslimanka!

Žene na zapadu prelaze na Islam u sve većem broju. KAY JARDINE otkriva zbog čega one hoće da budu muslimanke

McCrindle, čiji su roditelji ateisti, nije se plaho zanimala za vjeru dok nije počela da studira. Onda je počela posjećivati crkvu nedjeljom. Ali mir i sreću nije našla sve dok se nije sprijateljila sa muslimanima i dok joj muslimanski studenti nisu počeli obašnjavati islam. “Ja sam tražila smiraj”, kaže ona. “Imala sam tešku prošlost. Moja mladost nije bila lahka: u školi su me zadirkivali zbog moje težine, ljudi su me zvali debelom i ružnom, i tražila sam nešto što će me usrećiti. Pokušala sam ići u crkvu jendom u hefti, ali se nisam osjećala kao kršćanin; išla sam iz radoznalosti. Ali to nije bilo za mene, tamo nisam našla mir.

Kada uđeš u džamiju osjećaš smiraj. Pet dnevnih namaza daje ti orijentir. Daje ti smisao života. Kur’an je kao vodič koji ti pomaže: kada ga čitaš osjećaš se bolje.” McCrindle je prešla na Islam prije tri godine i sada nosi arapsko ime, Tesnim. Ona je jedna od mnogobrojnih engleskinja koja je prešla na Islam i njihov broj raste. Islam je najbrže rastuća vjera na svijetu. Iako nema zvaničnih podataka nema sumnje da prelasci na Islam su česti, kako navodi Nicole Bourque, stručnjak za ova pitanja na Glasgow University.

“Ljudi prelaze na Islam cijelo vrijeme”, kaže ona. “Procjenjujem da ima oko 200 novih muslimana samo u gradu Glazgowu, ali to je gruba procjena. Do pravih podataka je teško doći”. Druge procjene govore o 500 koji su zamijenili kršćanstvo za Islam. Podatak da Islam djeluje oslobađajuće na zapadnjačku ženu je teško razumljiv za mnoge, jer je rašireno mišljenje da Islam ugnjetava žene. Jedan dokumentarni film “Majko ja sam muslimanka” (Mum, I am Muslim) ima kao temu ovu složenu situaciju. U filmu govore konvertiti iz Sheffielda o njihovim iskustvima. Na premijeri filma pitala sam skupinu konvertita iz Glasgowa i Edinburgha šta ih je ponukalo da pređu na Islam i time promijene dotadašnji način života uključujući i imena.

Za 27-godišnju Behiju Malik, ili Lucy Norris kako je roditelji zovu, je teško objasniti. Behija koja živi u Edinburghu zajedno je sa svojom sestrom blizankom Viktoriom, bratom Matthew i majkom redovno posjećivala crkvu. Ali kako su odrastali, prestali su ići u crkvu i prije 7 godina, kada joj je bilo 20 godina Behija je prešla na Islam, zajedno sa svojom sestrom blizankom. Brat je prije njih na 6 mjeseci poduzeo isti korak.

“Možda kroz našu mladost nismo bili sretni. Ne mogu reći šta je. Ne znam je li nam nešto nedostajalo ili se nismo mogli uklopiti. Mi smo bili stidljivi i nismo bili od onih koji su izlazili vani,” navodi ona. U to vrijeme Behija je radila za jednu medija firmu na televiziji, ali to je nije ispunjavalo. Nakon što je 6 mjeseci učila o Islamu, odlučila je da podredi svoj život njemu i nakon jedne posjete londonskoj džamiji prešla je na Islam. “Ima jedan osjećaj u srcu, koji te vuče,” kaže ona. “To ne možeš izraziti riječima. To je kao da tvoje srce govori, nešto što osjećaš unutra i znaš da pripada tebi. To je nešto što je Allah izabrao za tebe, nešto što stoji van tvoga dometa.”
___________________

Žene koje prelaze na Islam svjesne su zapadnjačkih predrasuda o tome da su one ugnjetavane i diskriminirane, ali to je pogrešna slika o Islamu. Za njih je to put ka slobodi, koji im daje novi društveni položaj i daje im nova prava. “Muslimani ti poklanjaju više pažnje,” kaže Tesnim. “Muslimani te poštuju kao muslimanku; oni bi učinili sve za tebe. O tebi se vodi računa i ti si zaštićena,” kaže Behija. “Ja to osjećam, jer kada pokriješ kosu ne gledaju na tebe kao sex-simbol, i ne sudi se o tebi prema tvojoj vanjštini. Ljudi te tek onda gledaju kao insana. Ovo je oslobađajući osjećaj.”

Kao čin skromnosti, muslimanke se ne šminkaju kada izlaze vani. Ali ovo im daje slobode, jer se na njih konačno gleda bez da ih se sudi po onome kako izgledaju. One odbijaju da se pokažu u javnosti onako kakve su bile prije prelaska na Islam. Hafsa, koja živi u Glasgowu, prešla je na Islam prije 24 godine. Za život u Islamu ona kaže: “Smisao života nije u ovom životu nego u sljedećem. Za mnoge ljude to zvuči užasno: oni ne mogu misliti na smrt, ali u Islamu ubjeđenje u život poslije smrti je jedan od glavnih temelja vjere, i zato ako činiš prava djela imaš nadu da ćeš imati bolji život. Zbog čega onda težiti za materijalnim stvarima?”

Prelazak na Islam znači potpunu promjenu dotadašnjeg načina života, uključujući stvari, kao novo arapsko ime i klanjanje pet vakata namaza. Na radnom mjestu neki su se pogodili sa svojim poslodavcima da mogu klanjati na poslu. Bilo gdje na svijetu muslimani se prilikom klanjanja okreću prema Ka’bi, svetoj kući u Mekki u Saudijskoj Arabiji.
_______________

Kada žene prelaze na Islam, to se odmah vidi na njihovom načinu odijevanja. Islam zahtjeva da se žene oblače skromno i neupadljivo. Hidžab ili marama ponekad može vući za sobom neugodne posljedice od strane okoline. Dr. Bourque ovo navodi, jer je hidžab vidljiv dio nove vjere. Tesnim je počela nositi hidžab od prvog dana, iako nije bilo lahko, jer su ljudi zurili u nju. “Ljudi su se derali na mene, ‘vrati se u zemlju iz koje si došla’. Kada sam jednom čekala na autobus jedan me je čak i pljunuo.”

Ona nije skidala hidžab, i danas ga nosi cijelo vrijeme. “Danas ljudi više ništa ne dobacuju i ja se osjećam jačom sa hidžabom”. Behija je bila sretna da je odmah obukla hidžab iako njezini roditelji su imali sa tim poteškoća. Ona, njezina sestra i brat, nisu imali velikih problema sa njima. Ali mnogi drugi nisu našli razumijevanje od svojih porodica, često iz razloga, jer ne poznaju Islam i što ne mogu da shvate zbog čega neko samovoljno hoće da slijedi tu vjeru. Saopštavanje prelaska na Islam svojim ateističkim roditeljima bilo je bolno za Tesnim. “Prvo su mislili da je to samo jedna faza, ali kada su me vidjeli sa hidžabom shvatili su da je to ozbiljno. Nije im bilo pravo kada sam im rekla da ću da se udam za jednog muslimana, koji je bio stariji od mene i koji je bio druge nacionalnosti.”

Tesnim i njezina majka danas su bliske, možda i iz razloga, jer ne pričaju o njezinoj novoj vjeri. Njezin otac je prekinuo kontakt sa njom. Za Hafsu je bilo još teže saopštiti svojim roditeljima da je prešla na Islam. Prije 24 godine to je bilo sve drugo nego uobičajeno. Reakcije njezinih roditelja su bile različite. “Mislim da je moja majka mislila da sam prešla na Islam zbog osobe za koju sam se kasnije udala. Ali to nije bilo tako, jer sam učila o Islamu već 4 godine prije nego ću se udati, iako sam tek nakon udaje postala muslimanka. Moja majka nije nikad prebolila to što sam prešla na Islam. Kada sam se udala ona je rekla, ‘ako si ti sretna i ja sam’, ali očigledno ona to nije bila. Moj otac mi je rekao otvoreno šta misli o tome i tu je razlika među njima dvoma.

Tesnim je već dvije godina udata za Sabira, koji je Sudanac, i kaže da nikad nije bila sretnija.” Srela sam ga na fakultetu, ja sam njega učila engleski, a on mene Islam”, kaže ona. Behijin čovjek je prešao na Islam, sada se zove Sarafudin, prije mu je ime bilo Cameron. Oni imaju dvoje djece. Za Tesnim, Behiju i Hafsu život se vrti oko dnevnih 5 dnevnih namaza, one ne jedu određenu hranu niti piju alkohol. Ali one navode da ne tuguju za vremenom kada nisu bile muslimanke. “Islam mi je dovoljan,” kaže Behija.” Pored Islama ti ne treba ništa.”

Prelaskom na Islam Tesnim je našla smiraj za kojim je težila.” To je bila potpuna promjena načina života, načina ponašanja, načina razmišljanja”, kaže ona. “Sada sam više sigurna u sebe i zadovoljnija sam. Našla sam ispunjenje za kojim sam tragala.

Izvor: The Herald