Sadaka

Sve više smo svjedoci okruženja u kojem su jedni u potrebi za dobročinstvom drugih. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „I učinili smo da jedni drugima budete iskušenje – pa izdržite!“ Bogatom je siromašni iskušenje, siromašnom bogati. Naše materijalno stanje na dunjaluku je tačno takvo kakvo jeste, i to sa razlogom. Uzvišeni Allah jedne iskušava bogatstvom, druge siromaštvom. A da je htio, dao bi svima isto.

„Allah opskrbljujući vas daje jednima više nego drugima. Ali oni kojima je dato više ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zašto nisu na Allahovim blagodatima zahvalni?“ (sura An-Nahl, 71) Iz navedenog ajeta vidimo da je zapravo zahvalnost Allahu na blagodatima – davati onima koji su u potrebi.

Često insan koji daje i pomaže drugima pomisli da je to zapravo u korist drugih. Nerijetko ćemo naići na fotografisanje onih koji primaju sadaku, dijeljenje njihovih fotografija i postiđenih lica na društvenim mrežama, objavljivanje punih imena i prezimena, slika djece i slično. Bez obzira koliko ti ljudi bili u potrebi, treba im sačuvati dostojanstvo. Treba razumjeti njihov u jednu ruku „podređen“ položaj. U potrebi su, stid ih je uzeti sadaku, a nemaju izbora. Zar zbog stanja kojim ih je Allah iskušao trebaju biti u javnosti i osjećati dodatni stid?

Veliki je emanet baviti se humanitarnim akcijama i nositi teret tuđeg novca i donacija na svojim plećima. Ali, to ne bi trebao biti povod javnog slikanja. Srce da zaboli vidjeti postiđena lica koja udaraju na svoj ponos, nemajući drugog izbora. Zar ne bi mogli kada dajemo biti u koži onog koji prima, i činiti to na onakav način na kakav bi željeli da nama neko daje a da smo u potrebi?

Onaj koji daje treba biti zahvalan Milostivom na opskrbi, i na počasti da može dobra djela zarađivati onim što mu On daje. Treba biti zahvalan Milostivom na miskinima (siromasima). Oni su mu prilika da poveća svoj ahiretski fond- trošeći bezvrijedni dunjalučki fond. Oni su mu prilika da stekne posebnu počast kod Allaha, da trguje sa Allahom. Kakve li blagodati!

„Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.

One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.

Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju prati vrijeđanje. – A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.

O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. – A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na Pravi put.

Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika – liče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. A Allah dobro vidi ono što vi radite.

Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bašču punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naiđe vatrena oluja preko nje i ona izgori? – Tako vam Allah objašnjava dokaze da biste razmislili.

O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan.

Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.

On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.

Za sve što potrošite i što zavjetujete – Allah, sigurno, za to zna! – A nevaljalima neće niko moći pomoći.

Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On će preći preko nekih vaših hrđavih postupaka. – A Allah dobro zna ono što radite.

Ti nisi dužan da ih na Pravi put izvedeš, Allah izvodi na Pravi put onoga koga On hoće. Imetak koji udijelite drugima u vašu je korist, ono što udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono što od imetka udijelite drugima nadoknadiće vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo –

i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena  zarađivati pa onaj koji nije u to upućen misli da su, zbog skromnosti, imućni; poznaćeš ih po izgledu njihovu, oni proseći ne dodijavaju ljudima.

– A ono što od imetka drugima date – Allah, sigurno, za to zna.Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (sura El-Bekare, 261-274)

Ove riječi Uzvišenog tako divno opisuju ljepotu i vrijednost sadake.

Onaj koji daje, na primjer, marku onom koji prima, on zapravo dobija najmanje deset dobrih dijela kod Uzvišenog, ali samo ako je njegova sadaka iskrena, čisto  i samo Allahu za ljubav. Riječ sadaka ima isti korijen u arapskom jeziku kao i riječ sidk (iskrenost). Nije li tek tako slučajna ta veza? Kada čovjek daje sadaku, treba paziti na svoj nijjet. Ne diviti se sebi, ne osjećati se boljim od onog kome daje. Ne osjećati nadmoć, jer sva moć pripada samo Allahu. Blagodati su prolazne, dunjaluk je varljiv. Ko nam garantuje da sutra mi nećemo biti na mjestu onih koji sadaku primaju?

Dvije su vrste sadake. Tajna i javna. Tajna je mnogo ljepša i ajetom preporučena, kada se daje pojedincu. Javna je bolja ukoliko je neki javni hajr, poput izgradnje džamije, puta, česme… Tajna sadaka čuva nijjet, čuva obraz onog kome se daje. Javna može podstaketi i druge na činjenje dobra. Ubrzati proces izgradnje nečega i slično.

Zato, svaku svoju sadaku darujmo čista srca, zarad ljubavi Njegove. Čuvajmo dostojanstvo drugih- jer i to je u dobrom djelu još jedno posebno dobro djelo. Zar nam nije dovoljno da On sve vidi?

Halima Lj.