Vruće mi je, ili nije…

Sunce žestoko grije. Gledaš me sažaljivo dok hodim ulicom. Vidiš na meni odjeću koja pokriva sve. Možda mi vidiš samo oči, a možda lice i ruke. Osjetim tvoj tužni pogled na sebi. Čujem tvoj prigušeni glas: „Jadnica, mogu misliti koliko joj je vruće.“ Čak sam te jednom čula kako govoriš: „Ko li ih jadnice natjera da se ovako umotaju na vrućini.“  Nasmijem se tvojim riječima u sebi. Onako od milja. Eh, kad bi mila moja znala da meni nije ništa više vruće nego tebi. Kad bi samo znala da nema stvorenja koje bi me natjeralo da se „umotam“- da nije mog Stvoritelja i Njegovog znanja o meni- šta je za mene najljepše i najbolje. Da samo znaš koliko sam sretna i ispunjena. I da mi ponudiš cijeli svijet, ne bih se odrekla svoje odjeće kojom sam „zamotana“. Ni na trenutak.

Voljela bih te naglas pitati: kakva je razlika između pileta koje se peče u rerni u tepsiji sa poklopcem i onog koje se peče u tepsiji bez poklopca? Znaš, ako je vruće- vruće je svakom. I tebi i meni. Samo ti možeš da se bolje „požariš“, a ja ne mogu. Mene moje haljine štite od direktne toplote. Od opekotina. I najvažnije- od pohotnih pogleda. Možda sam manje lijepa od tebe, a možda i više- ali, ja sam ljubomorna na svoje tijelo. Ne dam svakom da ga gleda. To je moj izbor. Poštujem ja i tvoj, bez obzira da li mi se dopadao ili ne. Nikad ti ne dobacim „da ćeš se ispeći na suncu“. Niti mislim da te je iko natjerao da se nosiš kako se nosiš. Razumijem i to da želiš pokazati svoju ljepotu. Tvoje pravo, jer ti je Gospodar dao slobodu izbora. Dozvolio ti je da Ga poslušaš ili ne poslušaš u Njegovim naredbama i zabranama.

Rado bih ti rekla da pokušaš osjetiti ljepotu „zamotavanja“. Rado bih ti pričala kako je divno biti pokorna Njemu. I da tvoja ljepota je vrijedna. Nije za svakoga! Zar da te svako očima odmjeri, pohotno, bez lijepih i iskrenih namjera? Zar da te muškarci bez stida komentarišu, i o tebi prosto i vulgarno pričaju? Zar da ti se onaj dedo smješi i očima zadovoljava svoju pohotu- a možeš mu više od unuke biti? Ili da te onaj dječak koji tek raspoznaje stidna mjesta- sa onim dječjim smiješkom isprati uz pokoju vulgarnu riječ, što je od starijih čuo? A vrijedna si, tako mi Boga! Mnogo više nego što sama misliš. Tvoja ljepota zaslužuje da bude zaštićena i ljubomorno čuvana. Da je ne gleda svako, i da se njome ne naslađuje svako. Da je tuđe oči ne skrnave, i da je sunce nemilosno ne peče.

Znaš li mila moja, da se oduvijek ženska ljepota ljubomorno čuvala? Da kćerke sultana i vladara nije mogao vidjeti svako. Čak ni njihova lica. Da njihovu ljepotu sunce nije haralo. Znaš li mila moja, da je odjeća zaštita? Da su duge haljine oduvijek bile simbol čednosti, stida i ženske ljepote? Ne samo kod muslimanki, već i kod kršćanki. Znaš li da nije sramota ne biti u trendu? I da je trend tu- da te učini dostupnom i jeftinom. I da ti oduzme tvoju čednost.

Budi si iskrena: da li čuvaš nakit u posebnim kutijama? Da li se sve posebno čuva posebno? A ti- vrjednija si i od najvrjednijeg nakita. Tvoja ljepota je unikatna, Njegov dar. I kao takva zaslužuje da bude posebno čuvana i štićena.

Znaš, ne pišem ti ovo jer mislim da si manje vrijedna od mene. Naprotiv, smatram te draguljem koji je mnogo vrijedan. I želim da se osjetiš sretnom, zaštićenom a slobodnom. Da spoznaš ljepotu „umotanog“ života. I da mi se drugi put osmjehneš kad me sretneš. Da zavoliš komentare koje meni sada upućuješ. I da shvatiš da oni ne mogu doprijeti do sretnog i zadovoljnog srca.

Pokušaj. Divno je, vjeruj mi. I vidjet ćeš da uopšte nije vruće kao što misliš.

Halima Lj.