Umro učeći Kur’an

“Želim napomenuti da sam odgajan u pobožnoj porodici, koja se, u pravom smislu te riječi, pridržavala vjere, počevši od hidžaba mojih sestara do islamskih svečanosti. Članovi moje porodice su noći provodili u ibadetu, ali ja sam bio tvrdoglav. Željeli su me dovesti u red, ali sam bio tvrdoglav i uporan,jer je i njihova metoda bila zasnovana na inatu. Inat je jedina stvar u kojoj niko nije iznad mene. Ali kakva je priča o mom pokajanju?” Poslušajte njegovu čudnu priču:

Već sam naglasio da mi je porodica pobožna. Imam sestru ljekarku, udatu za inžinjera, koji je, poput nas, bio pobožan. I njegova porodica je bila takva. Njegov starji brat je radio kao kardiolog, imao 36 godina. Bio je poput meleka: svijetlog lica, visokog stasa, podignutog čela, nježnog osmjeha, skoro da nije razdvajao usne. Imao je čvrst korak i činio je dobro.12 godina nije propustio namaz u džematu. Poznavale su ga sve udovice, siročad, siromasi, potrebni, i odrasli i mali.

Jednog avgustkog dana 2001.god. ležao sam drijemajuć na svome krevetu, kad sam čuo glasnika kako objavljuje smrt tog i tog doktora. Pomislio sam da sanjam, da su to noćne more. Ustao sam i sjeo siguran da je ono što sam čuo noćna mora. Nakon nekoliko trenutaka, neko je pokucao na vrata. Osjetio sam uznemirenje. Ušao je brat, na licu su mu se vidjeli tragovi tuge. Uvjerio sam se da nisu upitanju snovi. Nisam mogao ustati, ni pomjeriti se. Upitao sam ga kako se to desilo.

“Putovao je za Kairo. Bojao se voziti automobil, jer je relativno mlad vozač. Bojao se da nekog ne udari. Autobus je udario u vozilo koje je stajalo pored puta, i on je, sa još 40 osoba, preselio.“

Dženaza je bila ogromna i po islamskim propisima. Svi su se molili za njega. Dok su išli prema groblju, mnogi ljudi su se pitali čija je dženaza na kojoj su se jasno čuli plač i jecaj. Stao sam ispred njegovog groba, pogledao u njega i rekao: “Bože, zar je umro? Zar mi se više se više nikad neće nasmijati pri susretu?“ Počeo sam plakati. Važno je napomenuti da je u trenutku smrti učio Kur’an. Njegov običaj je bio da tokom putovanja, umjesto video kasete, sluša Kur’an.

Jedna od preživjelih priča: “Moju pažnju je privukao prosjedi mladić. Njegov izgled je izazivao poštovanje i ugled. Oborio je pogled smijući se. Kad smo krenuli, vozač je pustio kasetu s muzikom, ali mu se mladić obratio: ‘Ako već hoćeš da nešto slušaš, pusti kasetu s Kur’anom.’ Vozač mu je rekao da nema takvih kaseta, a mladić mu je kazao da će on učiti Kur’an. Imao je lijep glas. Slušala sam ga, bio je divan. Neprestano je učio Kur’an, sve do trenutka udara. Tada je prestao i ja sam primjetila da je mrtav. Plakala sam i molila Allaha za njega. Čvrsto sam odlučila otići na saučešće porodici i kazati im sve ovo pored rana koje imaju.“

Došlo je vrijeme da se zapitam šta ću proučiti kad mi dođe smrt. Kada je kćerka ovog čovjeka, koja je imala 12 godina, pitala oca šta želi i za šta moli svog Gospodara, on je rekao: “Molim Ga da umrem mlad.“ Upitan za razlog rekao je: “Da bih imao manje grijeha“

Živio je radi da’ve. Umro je pozivajući Allahu blago i lijepim savjetom. Krenuo je na Kardiološki institut kako bi volontirao i radio na Allahovom putu. Njegova smrt je bila uzrok moje upute. Ne klanjam ni jedan namaz u kojem ne molim Allaha za njega želeći da i on ima dobrih djela, jer je bio uzrok da počnem klanjati u džematu. Učim Kur’an, čitam knjige o Poslanikovom sunnetu i siri i provodim naučeno u djelo. Klanjam noćni namaz, održavam rodbinske veze, družim se s bogobojaznim, pozivam Allahu i žudim za šehadetom.

Pogledajte početak moje priče. Bio sam blizak idolima, a sada sam bliži Allahu. Imam svoju ličnost i ponos. Svakodnevno povećavam snagu. Shvatio sam da vjernik može samo napredovati, u suprotno nazaduje. Molim Allaha da sam vam prenio ovo značenje ili poziv Svevišnjeg, znajući da On ne ostavlja nijednog od svojih robova, niti mu uskraćuje pokajanje dok sam ne izgubi nadu i padne u očaj. Zato, nemojte gubiti nadu i ne ostavljajte, u svom srcu, mjesta za očajanje. Namaz je spona između čovjeka i Gospodara, zbog toga nikada nemojte prekidati tu vezu. Činite puno istigfara i pokajanja, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dnevno molio za oprost više od stotinu puta. Znjte da Allah neće promjeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promjeni sebe. Najveća bolest koja pogađa srce ja vezivanje za ovaj svijet i strah od smrti.

Nemojte zaboraviti braću mudžahide na svim mjestima. Molite se za njih, jer je Allah obećao da će prihvatiti dovu onih kojima je nepravda nanesena: “Tako Mi Mog dostojanstva i veličine, pomoći ću te, pa makar i nakon nekog vremena.“ Neka vas Allah nagradi i uputi na Pravi put.

Odlomak iz knjige “Otvorili su dušu i srce” od Amr Halida