Ne znam odakle da krenem, nadam se da ću pomoći nekoj sestri sa svojom pričom o stavljanju hidžaba. Kao dijete sam išla u mekteb, kako sam odrastala, bila sam kao većina djece u Bosni – znaš nekolika sura, znaš za bajrame i ramazan kad dođe. Do neke 19. godine nisam znala klanjati i tad sam kupila ilmihal i naučila elhamdulillah. Bitno je spomenuti da mi porodica nije praktikovala vjeru tad te sam i ja klanjala određeni period i prestala. Sa 24 godine imala sam prvi panični napad, bilo me svega strah, iz kuće nisam izlazila, dobila sam na kilaži i život mi je bio brojanje otkucaja srca te iščekivanje ponovnog napada panike.

 

Pretraživala sam na internetu svoje simptome i jedan od ponuđenih linkova glasio je ‘ Napad panike u islamu’. Subhanallah, odmah sam ustala abdestiti se i počela namaz obavljati, vratila sam se u bolju formu nego što sam bila te sam bila primijećena djevojka i to mi je prijalo. Društvo – nije džabe rečeno s kim si, takav si. Počela sam burno da živim, izlasci u razne klubove, da Allah oprosti. Godine 2016. upoznala sam sadašnjeg muža. Prvo pitanje bilo je “Piješ li alkohol?”. Iako sam bila pomalo luckasta, nisam voljela da muško pije. Drugo pitanje je bilo “Klanjaš li?”. Nije mu bilo jasno zašto djevojka poput mene postavlja takva pitanja.

 

Udala sam se za njega i došla sam u Sloveniju da živim. Tu se počinjem mijenjati, polako mijenjam odjeću i vraćam se u normalu. Nastupila je nostalgija za kućom, majkom, životom koji sam živjela. Počinjem intenzivno klanjati jer sam tu mir pronalazila. Pronalazim posao u firmi u kojoj je bila jedna pokrivena žena, ganjala sam je da bi joj ‘selam’ nazvala. Jedne prilike pozvala me na kafu, kaže mi doći će još jedna žena pa bujrum i ti. Onako obučena i sređena, dolazim na sijelo, a u sobi već sjedi mlada pokrivena žena sa svoje dvije djevojčice. Subahanallah, tad sam osjetila ogroman stid pred svima njima. Ali ona me zagrlila sa tolikom toplinom da sam bila zatečena.

 

Dovila sam prije toga da upoznam nekoga ko je u islamu i onda upoznam njih. Bilo je vrijeme ikindije, otišla sam abdestiti se a ona me gledala u čudu jer sam skidala šminku i vjerovatno nije očekivala da klanjam. Počinjemo se družiti, puno mi je pomogla, mnoge stvari sam naučila od nje, Allah je nagradio na oba svijeta. Polako počinjem da se gadim sebi kad izađem utegnuta vani, ali nije to ništa, idemo dalje, proći će taj osjećaj – šejtanska posla. Ostajem trudna i kreću opet strahovi subhanallah, čitavu trudnoću sam klanjala do zadnjeg dana hvala Allahu. Bilo me strah poroda, misli su išle u smjeru da ću umrijeti i da će beba biti bez mame, ya Rabb šta šejtan došaptava.

 

Legla sam jedno popodne da odspavam i u san mi je došla i Junusova dova. Skočila sam i našla dovu. Na porodu nisam imala problema hvala Allahu. Bila sam sigurna da ću iz bolnice izaći sa hidžabom, ali insan brzo zanemari i krene šejtanskim stopama do sljedećeg iskušenja. Zdravstveni problemi i sumnja na rak, tjeraju me na razmišljanje ‘ Kako ću pred Gospodara bez hidžaba?’. Ujutro krećem na doktorski pregled i mužu kažem da idem sa hidžabom. Dugo sam čeznula za njim, ali me nešto kočilo da se odlučim. Šminku sam davno ostavila jer me nerviralo stalno skidanje i nanošenje. Elhamdulillah, već 6 mjeseci nosim svoju krunu i po prvi put osjećam da sam ovo prava Ja. Kasnije sam shvatila da, kad sam izlazila vani bez hidžaba da sam imala probleme i tegobu u prsima. Ali više toga nemam hvala Allahu. Sunhanallah, pa duša je moja čeznula za tim, a ja sam ignorisala.
_____________