Nisam osjetio mir i smiraj u crkvi

Brat koji je prije dva mjeseca prešao na islam

Na fb-u sam naišao na profil jedne žene. Primjetio sam njeno ime jer sam bio pravoslavne vjere, te u mojoj sredini to ime nije bilo poznato. Krajem Ramazana je objavila ilahiju “Bajram dođe” i u meni je tada ušlo neko blagostanje i krenule mi suze od ljepote riječi u toj ilahiji. Stupim u kontakt s ovom ženom kako bi se više raspitao o islamu. Ona me nikad nije ni na šta tjerala niti primoravala, samo je rekla da je islam vjera logike.

Imam 40 godina i kad sam išao za pravoslavne praznike u crkvu, nisam nikad osjetio mir i smiraj u duši, jer nisam znao u šta da vjerujem. Mnogo nekih praznika, svi kao sveci, nije mi to bilo logično i normalno i pitao sam se kako da nađeš mir kada se svima moliš, a najmanje Bogu. Posle nekog vremena sam izgovorio šehadet i za 15 dana sam naučio Euzu, Bismilu, Subhanekke, Fatihu, Ihlas, Eutihijat, Salavate i dove. Kad sam prvi put pao na sedždu plakao sam kao malo dijete. Taj osjećaj i ljepota se ne mogu opisati, to samo možeš doživjeti, jer duša se vratila tamo gdje pripada. Sada svaki dan idem u džamiju i zovem je “moja lepotica”.

Za kraj želim da kažem – ljudi, nikad nije kasno za nešto lijepo u životi, samo hrabro i ne plašite se nikoga, jer dragi Allah je uvijek uz nas.

Brat V.