Bila sam prisiljena da biram između Allaha (islama) i rođenog djeteta

Rođena sam kao Kristina, iako nikada nisam iskreno voljela to ime, imala sam osjećaj kao da mi ne pripada. Za vrijeme rata odrasla sam u Crnoj Gori odakle je moja majka. Ona je pravoslavne vjere i njena cijela porodica, tako da sam odrasla gledajući njihove običaje. Moj otac je bošnjak kojeg ne pamtim, musliman samo po imenu. Kada sam imala 12 godina, vratila sam se sa mamom u Bosnu, završila osnovnu i srednju školu. O islamu nisam znala puno. Išla sam na vjeronauku jer je za mene islam uvijek bio nešto veliko. Kao dijete sam par puta išla na teravih namaz uopšte ne znajući šta je to, i pitala se zašto se tako mole, ali mi je bilo toliko drago. Svoj prvi mushaf (Kur’an) sam dobila na poklon u 13-oj godini, a imala sam i prije toga namjeru da ga kupim čisto onako da imam, kažu valja se.

Godine su prošle, ja već djevojka kao i svaka druga, društvo, izlasci, oblačim se kao i većina omladine, prati se moda. Misliš sve je dozvoljeno i to je to. Udala sam se i rodila bebu koja je živjela svega 9 dana. Takođe sam i drugu isto izgubila, da bih kasnije dobila kćerku, elhamdulillah. Još uvijek ništa o islamu nisam znala, ni šta je haram a šta halal, dok mi Allah opet nije poslao iskušenje, a to je problem sa sihrom. Bila je to velika borba jer nisam znala šta mi se dešava. Razni simptomi, odlasci doktorima, terapije, neprospavane noći, gušenje, napadi, užasne glavobolje, ne jedem, zaboravljam sve, a ne znam šta mi je. Dok Allah nije jednu noć spustio svoju milost.
_________________

Bio je petak naveče, sjećam se da sam pomislila da umirem, i onako nemoćna od bolova uspavala sam kćerku i kroz plač rekla: “Allahu, šta je ovo, ša da više radim?!” U tom momentnu mi se pogled usmjerio prema onom mushafu kojeg sam dobila sa 13 godina i tad sam rekla sebi: “Ovo mi je posljednja noć, pa možda tamo ima nešto za mene”. Uzela sam abdest onako formalno što se sjećam iz škole jer ni to nisam znala, i krenula sam čitati prevod. Uzela sam Kur’an koji me čekao punih 13 godina. Sura Fatiha, suze već naviru. Pa onda prvi ajeti sure El-Bekara, gdje Allah kaže: “Ovo je knjiga, uputstvo i lijek onima koji se budu Allaha bojali“. Vraćala sam se više puta na taj ajet plačući. Prespavala sam cijelu noć bez paničnih napada, bolova, straha. Vidim Kur’an na stolu, ne sjećam se kako i kada sam zaspala.

Tako je krenulo iz dana u dan moje interesovanje za islam. Istraživala sam, slušala razna predavanja o iskušenjima. Allah me nadahnuo da počnem izgovarati zikr koji nikad niti sam u svom okruženju od nekog čula, a kamoli ja praktikovala: Subhanallah, Elhamdulillah, La illahe illallah. To mi je davalo snage kada bi ti napadi ponovo počeli.

U stanju napada sam jednom sebi rekla: mora da postoji nešto, neka molitva, pa sam na googlu našla: “Dova za izlaz iz svake situacije“. Doba poslanika Junusa, alejhi selam. Allahu Ekber! Pa sam onda naišla na predavanje od hfz Almira Kapića: “Kako da znam da me Allah voli“. Počela sam sve više istraživati.

Došla sam do obaveze obavljanja namaza. Učila sam, zapisivala kako se klanja. U svemu tome sam zaboravila na simptome i bolesti koje su još bile tu prisutne, ali sam se okupirala time da što više naučim. Počela sam da klanjam, elhamdulillah. Prvi namaz – ikindija. Strah da li sam sve obavila kako treba, da li sam sve sure naučila. Posle tog namaza tresla sam se od straha da li je sve bilo ispravno. I tako sam počela klanjati redovno.
____________

Simptomi napada su polako slabili, ali vremenom počinju drugi problemi – problemi u porodici i saznanje da su sve to simptomi sihra. Počeli su i jači problemi i napadi od strane džina. Kada bih htjela obavljati sunnet namaz kočile bi mi se ruke i noge, ali nisam odustajala. Takođe sam imala problema i sa mužem koji je to sve jedno vrijeme pustio, da bi posle počeo da prigovara. Prvo sam dobila ime “vehabija”, pa razne uvrede da pretjerujem, bila sam ovakva, onakva, vlahinja itd. Jedno vrijeme sam ignorisala, ali posle je postajalo sve teže, jer su i uvrede bile teže. Ovaj put je vrijeđao Allaha, poslanika je nazivao pedofilom, braću sa bradom majmunima, estagfirullah.

Sa tim znanjem o islamu koje sam uspjela do tada da prikupim, Allah mi je dao snagu da ne odustajem, već me sve to samo još više učvrstilo. Dovila sam Allahu dovom poslanika: “Gospodaru moj, mene je nevolja snašla, a ti si od milostivih Najmilostiviji“. Tražila sam od Allaha da mi da izlaz u onome u čemu je Njegovo zadovoljstvo.

Hidžab sam stavila odmah nakon što sam saznala za sihir. Naravno, i u tome je bilo protivljenja, ali se nisam obazirala – ili hidžab ili napuštam brak. Elhamdulillah, Allah mi je uslišio dovu. Napustila sam tu kuću i brak u kom sam bila 9 godina. Bilo je teško odlučiti se na to, ali na samom početku su mi se vrtile misli: “Sad budi spremna na sve, da ćeš morati birati čak i između Allaha i djeteta.” Izabrala sam Allaha saznavši da mi je haram biti u braku sa čovjekom koji psuje Allaha i islam. Bila sam dužna kao muslimanka da ga napustim. Ali gdje i kako, ja nemam nikoga, nemam kome da se obratim? Ali Allah je već sve odredio, bila je bitna samo moja odluka.

Dva puta sam pokušala otići, ali su uvijek iskrsli problemi. Allah je trećeg puta otvorio Svoj put i ja sam otišla pod izgovorom da se liječim. Tada sam klanjala dva rekata duha namaza, Allahu u emanet ostavila kćerku, ponijela samo nešto osnovnih stvari i kada sam odlazila znala sam da je to-to. Po posljednji put se fino poslemila. Allah je učinio da sve bude u miru. Teško mi je zbog moje kćerke koju i dan danas ne viđam niti čujem, jer otac ne da, a ona kao i svako dijete bi rado željela, jer sa mnom je i ona počela sve da praktikuje. Puno je bila naučila iako je imala samo 6 godina. Ali tu je pomiješan strah i razne priče, a Allah sve zna.

Sada sam udata onako kako je Allah zadovoljan. Muž mi dozvoljava da slobodno praktikujem ono što je Allah naredio i ono za šta sam shvatila da je dio mene. Bez toga sam bila ništa. Kasnije odlučujem da upotpunim hidžab, tj. stavljam i nikab. Mogu samo da kažem Elhamdulillah, Allah mi je mnoge dove uslišao i ne sumnjam da će i ovu za kćerku.

Allah me izliječio i od sihira, elhamdulillah. Bilo je potrebno puno truda i odricanja od harama, ali uspjeh je samo kod Allaha. I za kraj dova: Svi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti.
___________________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com ili putem naše FB stranice