Moje ime je Aiša i iz Mađarske sam. Čula sam o islamu u srednjoj školi na času istorije, jer je Mađarska bila pod Turcima 150 godina. Nakon toga sam otišla na fakultet i studirala molekularnu biologiju, i tamo sam upoznala dosta muslimana. Uvijek me zanimalo zašto su toliko ponosni jer su muslimani. Bila sam katolkinja, dobra katolkinja, ali sam uvijek imala neke sumnje i nisam se slagala sa nekim djelovima moje religije. Na primjer, kako to da Bog može imati sina, i koncept trojstva me je jako zbunjivao. Onda sam započela razgovore sa prijateljima, i jednom dok smo večerali začuo se ezan. Bila sam impresionirana i dotakao mi je srce.

 

Ne znam ni zašto, ali tog ljeta sam skinula aplikaciju s Kur’anom. Slušala sam ga na arapskom, a čitala na svom jeziku. Mnogo sam razmišljala o islamu i dosta čitala o njemu. Nakon dva mjeseca, napokon sam ga odabrala. Izgovorila sam šehadet ispred dva prijatelja. Odabrala sam islam umjesto svoie kulture

 

 

Došao je Ramazan i odlučila sam da ću otpočeti jedan novi život u islamu. Hvala Allahu, uspjela sam. Počela sam da klanjam. Bilo mi je teško u početku jer ljudi oko mene nisu bili muslimani koji su praktikovali vjeru,  pa nisam imala koga da pitam za pomoć. Naučila sam kako da klanjam sa interneta, jer nije imao ko da mi pokaže, ni kako da klanjam ni kako da se abdestim. Ni kako da se okupam, ni šta da kažem prije toga, ni koji su drugi propisi.

 

Imala sam jednog prijatelja koji me jako demoralisao. Rekao mi je da nikada neću razumjeti islam jer nisam rođena kao muslimanka. Kada sam mu rekla da postim ramazan, rekao mi je da nije poenta samo u gladovanju. Uplašila sam se, šta ako nikad ne naučim da klanjam, šta ako ne radim to ispravno? Nisam imala ni maramu, ni serdžadu da klanjam na njoj, nisam imala ničiju pomoć. Tako da sam imala mnogo strahova. Kada sam počela da klanjam, pomislila sam da mi se Bog sada sigurno smije, jer sam u početku na listu papira imala zapisane korake u namazu, i držala sam ga u desnoj ruci, sa njime sam išla i na ruku i na sedždu, i čitala sa njega. Izgledala sam smiješno. Ali na kraju, uspjela sam da zapamtim sve što je trebalo.

 

Kasnije sam se priključila na Facebook i dobila mnogo novih sestara u vjeri. Od njih sam dobila ljubav i podršku. Zatim me je jedan brat zaprosio i kupio mi moju prvu maramu, serdžadu i islamsku knjigu. Dobila sam i svoj prvi Kur’an na arapskom preko pošte iz Jordana, jer mi ga ovdje ne možemo kupiti.

 

 

Prošla sam kroz jako težak period sa mojom majkom. Govorila mi je da ću postati terorista i da ću je napustiti kao što sam napustila svoju vjeru, i da ću napustiti zemlju. Frižider bi napunila svinjetinom, a kada bih odbila da jedem, nastala bi svađa. Nije mogla da podnese kada me vidi u hidžabu i dok klanjam. Nikada me ne bi pogledala dok sam u marami i govorila bi: “Ja sam rodila hrišćanku, a ne pokrivenu muslimanku.”

 

Imali smo mnogo problema, ali nikada nisam bila gruba prema njoj. Hvala Allahu, sada se smirila i polako je počela da prihvata moju odluku. Zaista sam neizmjerno zahvalna Allahu na tome. Sada izlazim sa hidžabom i ona ne kaže ništa. Sa ocem nisam pričala cijelog života, ali sam se zbog islama otvorila prema njemu pa nas sada posjećuje. Da, moj život je veliki test i borba, ali sam zahvalna Bogu na tome, i to što imam strpljenja i nadu. Na Sudnjem danu ću biti zahvalna na svim ovim iskušenjima. Trudim se da budem što bolja i da naučim i razumijem vjeru što više. Vjerujem da je sve već određeno, pa šta god da je Allah odredio za mene, to ne mogu promijeniti. Samo mogu da odlučim da ću živjeti svoj život onako kako je On zadovoljan.

 

 

Sada se trudim da svima pomažem. Organizovala sam projekat u školi u vezi prikupljanja odjeće za migrante. Ima mnogo muslimana koji nemaju dom zbog rata. U kampu za izbjeglice sam im napravila i pakistanski hleb, za žene i djecu. Bili su mnogo srećni. Ranije bih podizala glas kada bi mi neko rekao nešto ružno, ali sada se trudim da budem svima uzor gdje god se nađem. Trudim se da pomognem i onima koji su zainteresovani za islam ili koji su tek prešli na islam. Upoznala sam dvije mađarice, pa sam im dala knjige, serdžadu, prevod Kur’ana, pa smo klanjale zajedno i bile jako srećne.

Trudim se da ostavim dobar utisak o islamu i da pokažem ljudima da su muslimani dobri. Sada učim arapski jezik kako bih mogla da učim Kur’an. Klanjam svih pet namaza, trudim se da slijedim učenja Kur’ana i suneta, i čitam mnogo knjiga.