Zašto sam primila islam? Iskreno da kažem, postala sam muslimanka a da to nisam ni primijetila. U ranim uzrastu sam izgubila vjeru u hrišćanstvo i osjećala sam apatiju prema njemu. Bila sam radoznala prema mnogim religijskim učenjima, iako sam naučena da vjerujem slijepo. Zbog čega trojstvo? Zašto smo došli na ovaj svijet kao griješnici, i zbog čega ispaštamo? Zašto Boga možemo dozvati samo preko sveštenika? Kad god sam postavljala ovakva i slična pitanja sveštenicima, naljutili bi se i rekli: “Ne smiješ dovoditi u pitanje crkvena učenja. Oni su tajna. Sve što treba da radiš jeste da vjeruješ.” I ovo je bila stvar koja me dodatna ljutila i udaljavala od hrišćanstva.

 

Kako da vjeruješ u nešto, a ne znaš ništa o tome niti razumiješ? Kada ne poznaješ suštinu vjere? Međutim, u to vrijeme nisam se usuđivala da otkrijem ove svoje misli. I sigurna sam da mnogi današnji hrišćani imaju isto mišljenje kao i ja. Ne vjeruju u većinu vjerskih učenja, ali nemaju hrabrosti da to objelodane. Što sam bila starija, sve sam se više udaljavala od hrišćanstva. I konačno sam raskrstila sa crkvom jednom za svagda, i počela sam se pitati da li postoji vjera koja propovijeda obožavanje samo jednog jedinoh Boga.

 

Htjela sam čisti monoteizam! Čitavo moje biće mi je govorilo da postoji samo jedan istinski Bog. Sve oko mene mi je govorilo koliko su besmislene priče sveštenika o nekim čudima i apsurdnim pričama o svecima. Zar sve na Zemlji, ljudi, životinje, šume, planine, mora, cvijeće, ne upućuju na to da ih je sve stvorio Stvoritelj? Zar tek rođena beba nije čudo samo po sebi? Sa druge strane, crkva pokušava da indoktrinira ljuda sa besmislenim vjerovanjem da je svako novorođenče već griješno. Ne, to nije moguće, to je laž! Svaka beba je bezgriješno stvorenje, stvorenje Uzvišenog Allaha. Vjerovala sam samo u Allaha i njegovo čudo stvaranja.

 

Jednog dana kćerka je donijela knjigu o islamu. Sjele smo zajedno i čitale je sa pažnjom. O Allahu dragi, u knjizi je pisalo sve ono što sam i ja mislila. Islam uči da postoji samo jedan istinski Bog i da se sva ljudska bića rađanju kao bezgriješna stvorenja. Sve do tada, islam mi je bio potpuna nepoznanica. U školi, islam je bio predmet podsmijeha. Učili su nas da je to lažna vjera i da će muslimani u Pakao. Čitajući ovu knjigu, utonula sam u svoje misli. Da bih došla do novih saznanja, posjetila sam muslimane u mom gradu. Oni su mi otvorili oči. Njihovi odgovori na moja pitanja su bili toliko logični da sam počela da vjerujem da islam nije lažna vjera kao što su nas sveštenici učili, već istinita vjera od Uzvišenog Boga! Sa kćerkom sam pročitala još mnogo knjiga o islamu, bile smo ubjeđenje u njegovu istinitost, i na kraju smo obje primile islam.