Nepobitni dokazi da je Kur’an Božija riječ

Kur’an je Božiji govor, objavljen posljednjem Božijem poslaniku, Muhammedu ﷺ preko meleka (anđela) Džibrila u periodu od 23 godine, kao Uputa cijelom čovječanstvu do kraja svijeta. Usmeno i pismeno je sačuvana svaka riječ i svako slovo i tako preneseno do dana današnjeg.

Već smo spomenuli da je Božija mudrost iziskivala da Uputu odlikuje nad onim što nije Uputa, jer, u suprotnom, ljudi ne bi Uputu mogli nikako razlikovati od zablude. Zato je poslanicima davao razne dokaze i čuda, kao što je i u samoj Uputi pohranjivao ono što će ljudima ukazati da se radi o istini. Inače, da nije toga, mogao bi bilo ko od ljudi tvrditi da je Božiji poslanik i da ga je Allah poslao.

Neka poslanička čuda su se, u svim vremenima, događala u onome što kruniše to vrijeme, odnosno u onome u čemu su ljudi dostizali vrhunac, i kada bi vidjeli nešto apsolutno van te granice, nešto što je nedostižno, znali bi da je to od Boga. Tako kada su faraonovi sihirbazi (čarobnjaci) u vrijeme Musaa, alejhisselam, vidjeli pretvaranje njegovog štapa u zmiju koja guta njihove čarolije, znali su da to nije vještački načinjena čarolija, već nešto što izlazi izvan tih okvira. Shvatili su da se radi o Božijem čudu koje je dato Musau te su povjerovali u Allaha i Njegovog poslanika Musaa.

U vrijeme Muhammeda ﷺ književnost je bila na vrhuncu svoga uspona. Ona je sa svoja dva ogranka, pjesništvom i prozom, predstavljala njihov ponos. I kada je Muhammed ﷺ koji nije znao ni da čita ni piše, došao s Kur’anom pred njim su nemoćno stali svi pjesnici i književnici, znajući da to ne može biti djelo čovjeka.

Zatim, svi prethodni Božiji poslanici su slani samo svom narodu i svojim nacijama, a njihova kompletna poruka je bila namijenjena samo za određeni vremenski period. Stoga su čuda koja su oni mogli uraditi Božijom dozvolom, kao što je razdvajanje mora, oživljavanje mrtvaca, itd., uvjeravala ljude toga vremena, ali ta čuda mi danas ne možemo analizirati ili provjeriti.
________________________

S obzirom da je Muhammed ﷺ posljednji Božiji poslanik, poslan čitavom čovječanstvu, i poruka koju je on dostavio je do Kraja svijeta, čudo koje mu je dato može da se ispituje, a ljudi svih vremena nakon njegove objave mogu da ga provjeravaju i izučavaju. Zato je Kur’an primjeren svakom vremenu u kome opstoji, a koje je, danas, doba napretka znanja i nauke.

Dakle, postoje jasni dokazi, za razumom obdarene, da je Kur’an Božija riječ. Ti se dokazi ogledaju u spominjanju naučnih činjenica koje čovjek bez Objave nikako nije mogao znati u to vrijeme, prije više od 1400 godina, iz raznih oblasti, a koje se nastavljaju otkrivati do današnjeg dana; zatim u obavijestima o onome što će se desiti, a koje su se ispunjavale bez greške; zatim u stilistici posljednje Objave koja je izazov ljudima do Sudnjeg dana; zatim u savršenstvu sistema kojeg je donijela posljednja Objava za sve aspekte života, od uređenja najviših instanci vlasti do najobičnijih svakodnevnih poslova. O svemu tome su ispisani mnogobrojni tomovi knjiga, i nastavljaju se ispisivati. Ukratko, Kur’an je čudo nad čudima.

Kur’an je čist od bilo kakvih grešaka ili kontradikcija bez obzira na to što je postepeno objavljivan tokom 23 godine, i s obzirom na to da obuhvata širok spektar različitih poglavlja. Sadrži jednostavnu, jasnu i univerzalnu poruku kojom se obraća ljudskom intelektu. Ostavlja dubok i dirljiv uticaj na čovjeka. Najracionalnije objašnjenje za mnoge jedinstvene i čudesne aspekte Kur’ana je da može biti jedino od Boga.

Mi ćemo naći da naučnici i pisci na početku svojih knjiga kažu: “Ako se desi neka greška u ovom našem djelu i istraživanju, mi se izvinjavamo zbog toga, jer, mi smo ljudi, i desi se da pogriješimo. Kasnije generacije će to ispraviti”, dok na početku Kur’ana nalazimo da stoji: Ovo je Knjiga u koju nema nimalo sumnje. Uputa je bogobojaznima… (Kur’an, 2:2) Tj. nema greške u njoj i nema netačnosti.

Uzvišeni kaže: A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. (Kur’an, 4:82)[1]

Naučne činjenice spomenute u Kur’anu

Radi razumijevanja naučnog čuda Kur’ana, potrebno je, prije svega, baciti pogled na naučni nivo vremena u kojem je Kur’an objavljen.

Kur’an je objavljen u vremenu kada je tehnologija bila primitivna; nije bilo teleskopa, mikroskopa, niti bilo čega sličnog današnjoj tehnologiji. U VII stoljeću, kada je Kur’an objavljen, Arapi su gajili bezbroj praznovjerja i neosnovanosti po pitanju naučnih tema. Arapi, koji nisu posjedovali tehnologiju za istraživanje prirode i kosmosa, vjerovali su u legende koje su se prenosile sa generacije na generaciju. Dolaskom Kur’ana, uništena su sva primitivna vjerovanja i iznesen je niz saznanja o još mnogim pitanjima koja su tada bila apsolutno nepoznata.

Mi živimo u vremenu naučnog napretka gdje znanje napreduje brže nego ikad a nauka postiže rezultate veće nego sva stoljeća zajedno od početka civilizacije. Ali sa svom tehnologijom danas naučne knjige i časopisi koji se objavljuju brzo postaju opovrgnute a nove teorije predstavljene. Sada zamislimo da moramo napisati knjigu o činjenicama našeg svijeta… Bilo bi teško uraditi samo potrebna istraživanja da bi knjiga bila 100% tačna u svjetlu znanja koje imamo danas, a bilo bi nam još teže, a praktično nemoguće, da napišemo ovakvu knjigu prije 100 ili 1000 i više godina, a da ona bude i dalje tačna! Međutim, Kur’an je govor Uzvišenog i Sveznajućeg.

Na poslijetku, mi ne želimo da dokazujemo da je Kur’an Božija riječ koristeći naučno znanje kao mjerilo, jer se za bilo koje mjerilo smatra da je ono superiornije od onoga što se mjeri ili verifikuje. Za nas muslimane Kur’an je kriterijum suđenja ili rastavljanja dobra od zla, i on je ujedno i naše mjerilo istine. Međutim, za jednog čovjeka koji je ateista, naučno znanje je univerzalni test u koji on vjeruje. Stoga ćemo ovdje spomenuti neke ajete (odlomke, Božije znakove i dokaze) iz Kur’ana koji govore o naučnim činjenicama, otkrivenim u modernom dobu. Uzvišeni Allah kaže: Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostransvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude jasno da je Kur’an istina. (Kur’an, 41:53)

Islam ohrabruje razmišljanje i naučno istraživanje, jer razumijevanje prirode stvaranja, ljudima omogućava da dodatno budu zahvalni svom Stvoritelju na širini Njegove moći i mudrosti. Kur’an se sastoji od više od šest hiljada ajeta (odlomaka) od kojih je više od hiljadu povezano, na neki način, sa naukom, međutim zbog prostora spomenut ćemo samo neke.

• Sunčevo kretanje

Uzvišeni Allah, u više ajeta govori o kretanju sunca, a u jednom od njih kaže: I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. (Kur’an, 36:38)

Godine 1512., astronom Nikola Kopernik iznio je svoju teoriju da je Sunce nepokretno u centru sunčevog sistema i da se planete okreću oko njega. Ovo uvjerenje je bilo široko rasprostranjeno među astronomima sve do 20. stoljeća. Međutim, danas je ustanovljena naučna činjenica da Sunce nije stacionarno već da se i ono kreće, a o čemu nam je Kur’an govorio još prije 1400 godina.

• Uloga i opis planina

Uzvišeni Allah kaže: Zar Zemlju kolijevkom[2] nismo učinili, i planine kao klinove. (Kur’an, 78:7-8)

Kur’an sa preciznošću opisuje duboko korijenje planina koristeći riječ “klinovi”. Mont Everest, na primjer, ima približnu visinu od 9 km iznad nivoa mora, dok je njen korijen dublji od 125 km!

S obzirom da je Zemljina kora tanka, vrlo je velika mogućnost njenih potresa. Planine djeluju kao klinovi koji drže zemljinu koru i daju joj stabilnost. Uzvišeni Allah kaže: Mi smo po Zemlji stabilne planine razmjestili da ih ona ne potresa. (Kur’an, 21:31)

Činjenica da planine imaju duboko korijenje oblika klinova i da je njihova uloga velika u stabilizovanju zemljine kore nije bila poznata do pronalaska teorije tektonskih ploča s početka dvadesetog stoljeća.

• Nemiješanje mora

Uzvišeni Allah kaže: Pustio je dva mora da se susreću, između njih je pregrada i ona se ne miješaju (Kur’an, 51:47)

Ova, Kur’anom saopćena, karakteristika mora – da se međusobno dodiruju, a da se njihove vode ne miješaju – u nedavnoj prošlosti otkrivena je od strane okeanografa. Fizička sila zvana površinski napon onemogućuje vode susjednih mora da se pomiješaju zbog razlike u gustini ovih voda, kao da je u pitanju tanak zid između njih.[3]

Sredozemno more i Atlanski okean imaju velike valove, jaka strujanja i plimu i oseku. Iako se voda Sredozemnog mora na Gibraltaru susreće sa vodama Atlanskog okeana njene karakteristike (gustoća, temperatura i toplota) ostaju nepromijenjene, pošto između ova dva mora postoji jedna nevidljiva granica, i ona se ne miješaju.

• Tama u dubinama okeana

Uzvišeni Allah, govoreći o djelima nevjernika, kaže: …ili su kao tmine u dubokom moru koje prekrivaju talasi iznad kojih su drugi talasi, a iznad kojih su oblaci; sve tmine jedne iznad drugih. Ako bi izvadio ruku skoro da je ne bi vidio – a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati. (Kur’an, 24:39-40)

Ljudi nisu u stanju da bez pomoći rone više od 20-30 metara, i ne mogu preživjeti u dubinskim okeanskim regionima na dubinama većim od 200 metara. Stoga su naučnici tek u novije vrijeme bili u stanju da, pomoću moderne opreme, potvrde da je u dubinama mora tama.

Generalno okruženje dubokih mora je opisano u knjizi Oceans ovako: “Danas sa sigurnošću znamo da tmina dubokih mora i okeana vlada na dubini od oko 200 m i dublje. Na ovim dubinama skoro uopšte nema svjetlosti. A, na dubinama preko 1000 m apsolutno je nemoguće naići ni na kakvu svjetlost.”[4]

Zatim u istom ajetu Kur’an spominje još jednu nedavno otkrivenu naučnu činjenicu. Naime, najčešće se mislilo da se talasi jedino pojavljuju na površinama okeana. Međutim, okenografi su otkrili da postoje unutrašnja talasanja koja se odvijaju ispod površine i nevidljivi su ljudskom oku, i jedino mogu biti uočeni specijalizovanom opremom. A u Kur’anu stoji: “koje prekrivaju talasi iznad kojih su drugi talasi.”

Ovaj opis je zapanjujući jer prije 1400 godina nije postojala specijalna oprema da otkrije unutrašnja talasanja duboko u okeanima.

• Razvoj embriona čovjeka

Uzvišeni Allah kaže: Mi smo, zaista, čovjeka od uzorka gline stvorili[5], zatim činimo da kao kap sjemena u stanište pripremljeno dospije, pa onda kap sjemena ugruškom stvorimo, zatim od ugruška zakvačak stvorimo, pa od zakvačka kosti stvorimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oformimo, pa neka je uzvišen Allah, Najbolji Stvoritelj! (Kur’an, 23:12-14)

Kur’anski tekstovi koji govore o stvaranju čovjeka, od kojih smo ovdje spomenuli dio, predstavljeni su jednom od najvećih autoriteta u embriologiji dr. Kejtu Muru (Keith Moore) koji je bio profesor embriologije i šef Katedre u okviru Odsjeka za anatomiju na Univerzitetu u Torontu, u Kanadi, nakon čega je ostao zapanjen.

1981. godine, u toku Sedme medicinske konferencije u Demamu, dr. Mur je rekao: “Bilo je to veliko zadovoljstvo za mene da pomognem, da razjasnim tvrdnje u Kur’anu u pogledu ljudskog razvoja. Jasno mi je da su ove tvrdnje Muhammedu morale doći od Boga zbog toga što gotovo sve od navedenog znanja nije otkriveno ni mnogo stoljeća nakon objavljivanja Kur’ana. Ovo meni dokazuje da je Muhammed morao biti Poslanik od Boga.”[6]

• Receptori za bol su prisutni u koži

Uzvišeni Allah kaže: Doista, one koji ne vjeruju u ajete i znakove Naše Mi ćemo u Vatru baciti, pa kada god im se kože ispeku, zamijenit ćemo ih drugim kožama, kako bi patnju osjetili. Allah je, doista, Silni i Mudri. (Kur’an, 4:56)

U koži postoje receptori za bol, bez kojih nijedna osoba ne bi bila u stanju da osjeti bol. Danas je, isto tako, specijalistima poznato da duboke opekotine uništavaju nervne završetke, tako da osoba nakon toga ne osjeća nikakav bol.

Prof. Tagat Tejasen, šef Odsjeka za anatomiju na Univerzitetu Čang Mai u Tajlandu, proveo je puno vremena na istraživanju receptora za bol. U početku nije vjerovao kada je čuo da Kur’an spominje ovu naučnu činjenicu prije 1400 godina. Prof. Tejasen je bio toliko oduševljen ovom naučnom tačnošću kur’anskog ajeta, da je na VIII Saudijskoj medicinskoj konferenciji koja se održala u Rijadu (Saudi Medical Conference) na temu “Naučni znakovi u Kur’anu i sunnetu”, javno izjavio: “Nema drugog istinskog boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov Poslanik. ” A zar je razumno bilo šta drugo i reći…

Kur’ansko obavještavanje o događajima koji su se kasnije obistinili

Uporedo sa naučnim činjenicama, a koje nije mogao znati nijedan čovjek tog vremena, Kur’an, govori i o budućim događajima koji su se obistinili, što je, također, dokaz da je Kur’an od Sveznajućeg Boga.

• Pobjeda Vizantinaca

Uzvišeni Allah kaže: Vizantinci su pobijeđeni, u susjednoj (najnižoj) zemlji, ali oni će poslije poraza svoga sigurno pobijediti, za nekoliko godina. (Kur’an, 30:2-4)

Ovi ajeti su objavljeni nakon što su Persijanci žestoko porazili Vizantince (Rimljane), toliko da je rimska imperija došla do tačke raspadanja. Pobjeda koju je Kur’an nagovijestio izgledala je toliko nemoguća da su arapski mnogobošci ove ajete uzimali kao predmet ismijavanja i izazivali su njima muslimane. Mislili su da se nikada neće dogoditi ova pobjeda koju Kur’an najavljuje izrazom “bid‘i sinin”, odnosno izrazom koji označava period od 3 do 9 godina. Međutim, nakon sedam godina 627. godine, dolazi vijest o velikoj pobjedi Vizantinaca nad Persijancima. Muslimani su se tada radovali i taj događaj bio je uzrok da su mnogi ljudi prihvatili islam.

• Obavijest o tome da će Ebu Leheb umrijeti kao nevjernik

Uzvišeni Allah kaže: Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Neće mu biti od koristi imetak njegov, a ni ono što je stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu, i žena njegova što drvlje nosi; o vratu njenu bit će uže od ličine usukane. (Kur’an, 111:1-5)

Allahov Poslanik ﷺ imao je amidžu (strica) koji je bio poznat po nadimku Ebu Leheb. On je bio jedan od najžešćih neprijatelja islama. Uzvišeni Allah je objavio poglavlje u kojem se govori da će Ebu Leheb i njegova žena biti stanovnici Vatre.

Oni su živjeli dugo godina nakon objave ovog poglavlja i umrli su kao nevjernici. Nisu mogli čak ni licemjerno da prihvate islam. A sve što je trebao Ebu Leheb je samo da kaže da je prihvatio islam i time bi mogao reći da je Kur’an pogriješio, te da nije od Boga. Međutim, i pored dugo vremena, desetak godina, i borbe protiv islama na sve načine, on to nije mogao jer Kur’an je Istina od Boga Sveznajućeg.

• Faraonovo tijelo

Uzvišeni Allah, govoreći o potopu faraona, kaže: Danas ćemo izbaviti samo tijelo tvoje da bi bio poučan primjer onima poslije tebe – ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim poukama. (Kur’an, 10:93)

Upravo je ovaj ajet bio poučan primjer čuvenom francuskom hirurgu i članu francuskog egiptološkog društva Morisu Bukajlu (Maurice Bucaille). On je krajem 80-ih godina prošlog stoljeća sproveo brojne eksperimente na pronađenom Faraonovom mumuficiranom tijelu, i ustanovio da su tragovi soli na njegovom tijelu dovoljan dokaz da se udavio, a da je njegovo tijelo ubrzo potom izvučeno iz vode. Međutim, mučilo ga je pitanje zašto je njegovo tijelo, za razliku od drugih mumificiranih tijela starih Egipćana, ostalo netaknuto iako je izvučeno iz mora.

Pripremajući konačni izveštaj o onom što je on mislio da je novo otkriće, neko od članova njegovog tima mu je rekao da ne žuri jer i Kur’an u koji vjeruju muslimani spominje priču o Faraonovom utapanju i o očuvanju njegovog tijela nakon toga. To ga je jako začudilo i zbunilo pa je počeo čitati Kur’an. Kasnije je odlučio da otputuje u Saudijsku Arabiju i da prisustvuje medicinskoj konferenciji na kojoj će biti prisutni svi istaknuti muslimanski anatomičari. Tamo je prvi put govorio sa njima o tome šta je otkrio na spašenom Faraonovom tijelu nakon potopa. U tom trenutku jedan od učesnika te konferencije otvorio je Kur’an i pročitao mu spomenuti ajet, nakon čega je Maurice Bucaille ustao i naglas izjavio da je prihvatio islam.

Nakon što se vratio u Francusku posvetio se studiranju kompatibilnosti novootkrivenih naučnih činjenica sa Kur’anom. Rezultat tog truda bio je da je napisao nekoliko knjiga koje su potresle zapadne zemlje i njihove naučnike. Njegova najpoznatija knjiga je Biblija, Kur’an i nauka. U njoj je, između ostalog, napisao: “Sa obzirom na nivo saznanja u Muhammedovo vrijeme, nezamislivo je da su mnoge tvrdnje iz Kur’ana koje su povezane sa naukom mogle biti djelo čovjeka.”[7]

Nenadmašni jezički stil Kur’ana

Arapi su od davnina bili poznati da vole stilistiku, književnost, pjesništvo i govorništvo. Dovoljno je da se kaže da su se svake godine održavali sajmovi na kojim su se nadmetali pjesnici i takmičili govornici. Proširila bi se slava i ugled onoga čija bi poezija pobjedila, spominjao bi se lijepim, ponavljale bi se njegove riječi, a njegova bi poezija bila ispisana zlatom i bila bi okačena na Kabi.

Upravo od najvećih čudesa Kur’ana je i to da su arapi ostali nemoćni pred njegovim jezičkim savršenstvom. Niko od njih nije mogao doći ni sa čim sličnim, iako je Kur’an sačinjen od istih slova i riječi od kojih se sastoji govor Arapa. Muslimani i nemuslimani, i jedni i drugi, tvrde da je najsavršeniji arapski tekst koji je dostupan na licu zemlje upravo Kur’an Veličanstveni. Najbolji poznavaoci arapskog jezika proveli su godine iščitavajući i istražujući Kur’an, pokušavajući da nađu bilo kakvu slabu ili neodgovarajuću riječ, ali nisu uspjeli. Otišli su čak i dalje, pokušavajući da nađu put kako da zamijene riječ ili rečenicu u Kur’anu, a da pri tom postignu isto značenje kao u originalu, ali nisu uspjeli u tome.

Poznato je da su stilistika i rječitost urođene nadarenosti čovjeka, ali je ipak neophodno da onaj ko želi da se usavrši u tome, uči ta umijeća i sluša govore, rasprave književnika i dvoboje stilista. Međutim, Muhammed ﷺ kojem je objavljen ovaj savršeni Kur’an, nije čitao niti pisao, niti je poznata bilo koja njegova izjava tokom njegovih 40 godina prije objave. I pored tog jasnog dokaza nevjernici govore da je to njegovo djelo. Zato Kur’an izaziva sve one koji ne vjeruju da je Kur’an od Boga da naprave nešto što sliči Kur’anu, ili što sliči jednom njegovom dijelu, ili što sliči njegovom poglavlju. Uzvišeni Allah kaže: Zar oni da govore: “Izmišlja ga!” – Ne, nego oni neće da vjeruju; zato neka oni sastave govor sličan Kur’anu, ako istinu govore! (Kur’an, 52:33-34)

I kaže: A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru (poglavlje) sličnu surama objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre, za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje. (Kur’an, 2:23-24)

Ovo je izazov koji je upućen nevjernicima i koji još uvijek stoji i kao takav će ostati do Sudnjeg dana. Naime, ako misle da je Kur’an nečije drugo djelo, a ne Božije, neka onda sastave makar jednu suru (poglavlje) koja će jezički i stilski biti ravna kur’anskoj suri. To niko nikada neće moći, makar se s tom namjerom udružili svi ljudi, pjesnici, književnici i svi koje smatraju božanstvima.

Pojedine sure Kur’ana sadrže tek nekoliko ajeta (odlomaka) koji se sastoje od nekoliko riječi. Primjera radi, najkraća kur’anska sura El-Kevser se sastoji od tri ajeta koji ukupno imaju deset riječi. Ono što je interesantno jeste da je svaki ajet sastavljen od deset različitih slova, zatim postoji deset slova koja su spomenuta samo po jednom. Zatim, druga riječ u sva tri ajeta se završava slovom ‘K’, a zadnja riječ u sva tri ajeta završava se slovom ‘R’, što ukazuje na posebnu skladnost.

Međutim, nemojte misliti da ljudi nisu pokušali da odgovore na ovaj izazov. Najbolji arapski književnici i poete u tom vremenu su dale najbolje od sebe, ali su jadno doživjeli neuspjeh. Nešto od onoga što su oni smislili je sačuvano u istorijskim knjigama kako bi se pokazalo da je to jednostavno za ismijati. Nisu imali ritam sličan ajetima Kur’ana, i kontekst tih ajeta je bio beznačajan, nisu sadržavali mudrosti i bili su smiješni.

Kur’anski izazov još uvijek stoji, a ostao je neodgovoren u prošlih više od 1400 godina, i nikada neće biti odgovoren, jer Kur’an je Božiji govor. Kao rezultat ovoga, mnogo ljudi, naročito lingvisti, kroz posljednjih 1400 godina vjeruju u Kur’an kao Božiju objavu koja je izvan bilo kakvih ljudskih mogućnosti.

Neki od aspekata koji ukazuju na nenadmašni jezički stil Kur’ana su:

• Jezik Kur’ana je najjasniji, punoznačan, razumljiv, nenadmašan, čudesan i kroz čitav Kur’an prostire se najveći mogući standard govora.
• Ne odstupa od istine i još uvijek zadržava svoju elokventnost u potpunosti, ritam i stil koji je apsulutno drugačiji od ljudske poezije i literature.
• Kur’an obuhvata veliki opseg značenja u nevjerovatno malom broju riječi, a ipak ne gubi svoj šarm i veličanstvo.
• Mogućnost Kur’ana da se obraća mnoštvu ljudi. Isti ajet Kur’ana je cijenjen i od intelektualca kao i od običnog čovjeka.
• Svaki ljudski govor se istroši ako se ponavlja. Kur’an se razlikuje od ljudskog govora u njegovoj neprestanoj novosti, na koji ponavljanje ne ostavlja traga. Koliko god da se iznova čita svaki put razotrkiva nove mudrosti.
• Slušanje Kur’ana na arapskom ostavlja jak uticaj. Iz tog razloga mnogi, koji čak nisu Arapi i koji ne znaju ni govoriti ni pisati arapski, ganuti su kada slušaju Kur’an. U milozvuku Božije riječi leži snaga koja dotiče dubinu duše i kod mnogih izaziva suze, čak i ako se ne razumiju značenja kur’anskih riječi. Probajte…

Jedan od aspekata nadnaravnosti Kur’ana koji je otkriven u novije vrijeme, i još uvijek se istražuje, je matematički fenomen u Kur’anu. Jedan od primjera ovog čuda je da su određene riječi na krajnje čudesan način u međusobnom odnosu. Primjera radi:

• Broj ponavljanja riječi dunjaluk (ovaj svijet) i ahiret (onaj svijet) je isti, ponavljaju se po 115 puta.
• Korijen riječi meleki (anđeli) se spominje 88 puta, a isto tako se korijen riječi šejtani (đavoli) spominje 88 puta.
• Riječ sedam nebesa se spominje 7 puta.
• Riječ salavat što znači namazi (molitve) ponavlja se 5 puta, koliko je i obaveznih dnevnih namaza.
• Sura Nuh je 71. sura u Kur’anu, ima 28 ajeta. Ako oduzmemo od rednog broja sure (71) broj ajeta (28), dobićemo broj 43. Nuh je 43 puta imenom spomenut u Kur’anu. Ukupno 43 sure prije sure Nuh ne spominju Nuha. Zatim 43 sure poslije sure Nuh ne spominju Nuha.
• Sura En-Neml je 27. sura u Kur’anu, ima 93 ajeta, i počinje sa dva slova T i S (Ta-Sin). Ako izbrojimo koliko puta je slovo T upotrijebljeno u cijeloj suri, dobijemo da je to 27 puta, a ako brojimo koliko puta je upotrijebljeno slovo S dobijemo 93 puta, baš kao redosljed sure 27 i broj ajeta 93.
• Uzvišeni Allah kaže: Primjer Isaov (Isusov) doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i on bi. (Kur’an, 3:59) Božiji poslanik Isa sliči Ademu sa mnogo aspekata. Obojica su stvoreni bez oca, obojica su bili Božiji vjerovjesnici, i u rađanju obojice je Božije čudo i dokaz Allahove savršene moći. Međutim, broj sličnosti u Kur’anu između njih dvojice je mnogo veći. Ukoliko bi istraživali u Kur’anu koliko je puta Isaovo ime spomenuto, pronašli bi da je to 25 puta, isto tako Ademovo ime je spomenuto 25 puta, a do spomenutog ajeta obojica su spomenuti po 7 puta. Slavljen neka je Allah!

Ovakvih zadivljujućih primjera je na mnogo, ali zbog prostora spomenuli smo samo neke, ne ulazeći u detalje kojih ima mnogo. Istraživanja na ovom polju još uvijek traju, jer Kur’anska čuda i divljenje prema Kur’anu se ne mogu iscrpiti.

 Kur’an kao sveobuhvatni sistem života

Veličanstveni Kur’an došao je sa savršenim vjerozakonom čijom primjenom se otklanja od ljudi svaki oblik štete a pribavlja im ono što je korist i dobro za njih. To je vjerozakon koji je izveo najbolji narod koji se ikada pojavio među čovječanstvom. On obuhvata sve aspekte života, od uređenja najviših instanci vlasti do najobičnijih svakodnevnih poslova. On daje ili upućuje na rješenje svakog problema u različitim mjestima i vremenima.

On objašnjava porijeklo čovjeka i svrhu njegova stvaranja i objašnjava put istine. Kur’an je namijenjen svakome čovjeku, bez obzira na njegovo porijeklo, ali i mjesto i vrijeme njegova življenja. Kur’an na uopšten način propisuje čovjekove obaveze prema Bogu, zatim prema drugim ljudima i prema sebi samome. On sadrži i kazivanja o prošlim narodima, njihovim usponima i padovima te nudi pouke kako budući naraštaji ne bi ponavljali greške zbog kojih su propadale civilizacije. U njemu su upute o vladanju za vladare i za obične podanike, za bogate i za siromašne, za rat i za mir, za duhovnu kulturu i za materijalno blagostanje. U njemu su sadržani i zakoni o braku, o postupcima žene prema mužu i muža prema ženi, o razvodu braka, o odgoju djece i postupanju prema njima, o trgovini, krivičnom, građanskom pa i međunarodnom pravu. Kur’anski stil interpretacije proteže se na sva područja koja zaokupljaju ljudski duh: na područje vidljivog i nevidljivog svijeta.  On prožima sve aspekte čovjekova života. Kur’an je lijek za srca i tijela. U njemu je naša životna uputa i ključ spasa na onom vječnom svijetu.

 Da li je Muhammed ﷺ mogao biti autor Kur’ana?

Već smo spomenuli desetine primjera naučne nadprirodnosti Kur’ana, informacije koje niko iz tog vremena nije mogao znati, a koje su se vremenom ispostavile kao tačne. Osim toga, Muhammed ﷺ nije mogao biti autor Kur’ana jer je, kao i ostali Arapi, bio u nemogućnosti da napiše bilo šta slično Kur’anu. Nakon početne optužbe Arapi lingvisti u njegovo vrijeme ga nikada nisu optužili da je on autor Kur’ana, jer su bili svjesni veličine istog, a govorili su čak da je čarolija.

Štaviše, Muhammed ﷺ nije znao čitati ni pisati, a to je mudrost Allaha, da ljudi ne bi mogli govoriti da je on autor Kur’ana. Uzvišeni kaže: Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače, posumnjali bi oni što laži govore. Međutim, on (Kur’an) je sačinjen od ajeta jasnih; u grudima su onih kojima je znanje dato, a Naše ajete samo nepravednici  negiraju… (Kur’an, 29:48-49)

Zatim, u toku 23 godine spuštanja objave Muhammed ﷺ imao je mnoge teskoće i iskušenja; žena mu je umrla, šestero njegove djece također, istjeran je iz vlastitog grada, njegovi voljeni drugovi su mučeni do smrti, bacana je devina utroba na njega dok bi činio molitvu, bio je uznemiravan i doživio je mnogo drugih nemilih situacija. Ovo je bila realnost, oko koje se svi slažu, ali ništa od ovoga se ne nalazi u Kur’anu.

Svaki autor stavlja dio sebe u svoja djela, ali Kur’an ostaje božanski glas. Čak u Kur’anu imamo mjesto gdje Allah govori Muhammedu da je trebao drugačije postupiti u određenoj situaciji, kao da ga ukorava (‘Abese, 1-2). Da je Muhammed ﷺ autor, taj slučaj zasigurno ne bi bio u Kur’anu.

Pored toga, njegov govor – hadisi koji su zapisani i zadržani od njega (u zbirkama hadisa) su izrazito različiti od Kur’anskog stila i govora. Treba imati na umu da su mnogi ajeti Kur’ana objavljivani momentalno kao odgovor na neočekivane događaje pa Muhammed ﷺ nije imao vremena pažljivo planirati ono što je rečeno. Kako je moguće da on održava dva različita stila govora u razmaku od 23 godine, koliko je trajalo poslanstvo, a da nikada ne pomiješa stilove? Ovo je sigurno fizički i psihički nemoguće!

Jedina logična mogućnost, koja se nameće sama od sebe, jeste da jedinstvenost i porijeklo Kur’ana moglo je doći isključivo od Boga Jedinog. Baš kao što Allah kaže: Objavljivanje Knjige od Allaha je Silnog i Mudrog! Mi ti (Muhammede) doista objavljujemo Knjigu, sa Istinom… (Kur’an, 39:1-2)

I na kraju, čak i nakon svih ovih ukratko navedenih činjenica, zar ima neko razuman da može reći da Kur’an nije od Boga i da nije istina… Međutim, kao što smo vidjeli nekom je potreban samo jedan ajet da prihvati islam, nekom više, a nekom ko želi zabludu i zatvara oči pred istinom, nije dovoljno ni na hiljade dokaza. Ali, mi smo ti koji smo potrebni ISTINE, a ne ona nas…

Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)

https://www.youtube.com/watch?v=zP-Jv17LG7c&t=27s