Kako je Aiša dovela svoje roditelje, porodicu i 30 prijatelja do islama

Za dobru hrišćansku djevojku prelazak na islam i udaja za muslimana je veliki i izvanredan korak. Ali još više od toga, ona je do islama dovela i svoje roditelje, veći dio porodice i 30 prijatelja i komšija. Njena porodica je bila strogo hrišćanska, a ipak, za nju hrišćanstvo nije bilo dovoljno. Bilo je previše neodgovorenih pitanja, bila je nezadovoljna. “Mora da postoji nešto više čemu ću se pokoriti, nešto više od pukih molitvi samo kada dobijem želju za njima.”

Aiša je prvi put vidjela svog budućeg muža Muhameda kada je imala 10 godina. Bila je redovni kupac u prodavnici koju su vodili njegovi roditelji. Vidjela bi ga kako klanja. “Postojala je neka smirenost i zadovoljstvo u tome što je radio. Rekao mi je da je musliman. Pitala sam – šta je to musliman?” Kasnije je uz njegovu pomoć počela da zalazi dublje u islam. Sa 17 godina pročitala je čitav Kur’an na arapskom. “Sve što sam pročitala imalo je smisla.” Prešla je na islam. “Kada sam izgovorila te riječi, kao da mi je spao veliki teret sa leđa. Osjećala sam se kao novorođenče.”

Uprkos njenom prelasku na islam, Muhamedovi roditelji su bili protiv njihovog braka. Nju su vidjeli kao zapadnu ženu koja će njihovog sina odvući na stranputicu. Ona je bila njihov najveći neprijatelj. Ipak, vjenčali su se u lokalnoj džamiji. Aiša je nosila ručno šivenu haljinu koju su sašile Muhamedova majka i sestra. Njih dvije su se ušunjale krišom na vjenčanje, uprkos protivljenju oca koji je odbio da dođe.

Aišini roditelj su bili više zabrinuti zbod odjeće njihove kćerke i šta će komšije misliti. Ali, šest godina kasnije, i oni su se ukrcali na lađu islama. “Moj muž i ja smo mnogo radili na tome, govorili smo im mnogo o islamu. Vidjeli su promjenu na meni, više nisam bila drska prema njima.” Majka je ubrzo krenula njenim stopama i postala muslimanka. Sada nosi hidžab, obavlja namaz i ništa je drugo ne zanima osim odnosa sa Bogom.”

Aišin otac je bio tvrđi orah, pa je zatražila pomoć majke (koja je skoro umrla od raka). “Majka i ja smo pričali s ocem o islamu. Jednom, dok je sjedio u kunlhinji, rekao je – ‘koje riječi se izgovore da bi čovjek postao musliman?’ Majka i ja smo skočili na njega od sreće.” Tri godine kasnije, i Aišin brat je prešao na islam, a kasnije su im se pridružili i njegova žena i djeca, i sestrin sin.

I nije se ni tu zaustavilo. Svakog ponedeljka u proteklih 13 godina Aiša je držala predavanja o islamu škotkinjama. Njenim sebebom njih 30 je prešlo na islam.

Trudi, profesorica na Univerzitetu u Glazgovu i bivša hrišćanka, prisustvovala je Aišinim predavanjima jer je htjela da istražuje. Posle šest mjeseci prešla je na islam, tvrdeći da u hrišćanstvu postoje logičke nedoslijednosti.

“Nikada se nisam pokajala”, kaže Aiša o svom prelasku na islam. “Svaki brak ima svoje uspone i padove, ali svaka poteškoća nosi sa sobom rješenje i olakšanje. Pa kada prolazite kroz težak period, tražite to olakšanje da dođe.”

Muhamed je još romantičniji: “Osjećam se kao da jedno drugo znamo vjekovima, i kao da nikada nismo bili razdvojeni. U islamu, niste partneri samo do smrti, već možete biti skupa u vječnosti, a to je predivna stvar.”