Kada nas teškoće dovedu do Allaha

Dunjaluk na kojem živimo  nije savršeno mjesto, niti je bez tuge ili poteškoća. Bol je dio života kroz koji svi moramo proći na različite načine. Elhamdulillah, bol nije stalan, već u životu prolazimo kroz niz uspona i padova. Ljudi se drugačije nose s teškim trenucima kroz koje prolaze. Neki nepokolebljivo odbijaju odustati bez obzira na to koliko smo povrijeđeni – ovakvi tipovi ljudi uvijek mogu ponovno ustati. Ali s druge strane, ima i drugih koji lako odustaju.

Današnja priča govori o jednom od onih koji nikada ne odustaju, koji uvijek shvaćaju da postoji Onaj koji tugu može promijeniti u sreću u trenu, a tamu u svjetlost.

John Coster je bio prosječan irski kršćanin koji je sa suprugom i sinovima živio stabilnim normalnim bračnim životom. Njegov je život bio pun sretnih i tužnih trenutaka. Nakon 12 godina braka sve se počelo mjenjati na gore, a jaz između njega i supruge počeo se postupno povećavati. Nakon još 12 godina strpljenja i nekoliko pokušaja da popravi odnos sa suprugom, shvatio je da se njegova obitelj nikad neće vratiti na staro. Odlučili su se razvesti. Coster se osjećao izgubljeno nakon što mu se obitelj raspala – nije više živio sa ženom i njihova četiri sina. Shvatio je koliko je postao potpuno sam. Ali svi ti negativni osjećaji i sva ta bol kroz koju je prošao bili su zapravo dar jer su ga natjerali da preispita sve u svom životu. Preispitao je sve: svoja uvjerenja, svoju ulogu u životu, svoje odnose sa samim sobom i s drugima.

Jednog dana osjetio je da želi otići u crkvu kako bi sve što osjeća, svoje slabosti stavio pred Boga i zamolio Ga da mu pomogne pronaći svoj put, dati mu snagu i uputiti ga u pravom smjeru. Sa suzama koje su mu tekle niz lice rekao je: „Bože, izgubljen sam i slomljen i trebam vodstvo i pomoć sada više nego ikad. Molim te pomozi i uputiti me na Pravi put, uputi me k Tebi, molim te”. Dva tjedna kasnije, Coster je kupio Kur’an u lokalnoj knjižari i držao ga u svom krevetu. “Bilo mi je na umu da to učinim, iako ne znam zašto bih kao katolik kupio Kur’an, ali jesam.” – rekao je.

Bila su posljednja dva tjedna ramazana i počeo je čitati Kur’an, čitajući o postu preko postova na društvenim mrežama koje su muslimani dijelili,  zainteresirao se za islam i muslimane, pa je želio vidjeti je li negativna slika o Islamu koji su prikazivali zapadni mediji bila lažna ili ne. Na dan Ramazanskog bajrama Coster je otišao na izlet autobusom u posjetu džamiji. Kad je vrijeme isteklo, shvatio je da želi ostati umjesto da se vrati u autobus. Izgledao je kao netko tko je nešto izgubio i traži to. U tom trenutku ga je momak iz džamije upitao šta traži, a Coster mu je odgovorio: “Želim postati musliman.” Ovaj brat ga je odmah uputio da izgovori šehadet.

“Tako sam poduzeo korake koje sam morao poduzeti i sve se svelo na ovaj trenutak kada sam ponovio šehadet, osjetio sam neopisiv mir i smirenost”, dodao je Coster.

“Prihvatanje islama je najvažnija odluka koju sam donio u cijelom životu, nikada neću požaliti jer me Allah usrećio i ponudio mi dar upute. Konačno sam sretan elhamdulillah”, nastavio je.

Ovo je bila priča o čovjeku koji je uspio pobijediti depresiju, a mračna vremena koja je proživio nakon što je prekinuo sa suprugom dovela su ga do Allaha umjesto da ga odvedu do alkohola, droge ili čak do samoubojstva.

Izvor: www.aboutislam.net