Ista božija poruka je slata tokom cijele ljudske istorije

Nakon stvaranja Adama, jedna te ista poruka je konstantno dostavljana ljudskom rodu tokom istorije čovječanstva. Da bi se ljudi podsjetili na smisao života i da bi se vratili na  pravi put, mnogi božiji poslanici (proroci) uključujući Adama, Noa, Avrama, Mojsija, Isusa i Muhameda su poslati od strane jedinog Boga da ljudima prenesu poruku: „Gospodu Bogu svome klanjaj se i Njemu jedino služi.“ (Matej, 4:10)

Svi oni su imali nekoliko zadataka i misija: da dostave poruku da je Bog Jedan, da budu uzor svome narodu, da poduče svoj narod kako da čuvaju božije naredbe, da poduče svoje sledbenike vjerskim i moralnim načelima i ovosvjetskim pitanjima i da obavijeste ljude o njihovoj konačnoj destinaciji – Raj ili Pakao. Ove poruke i jednoća Boga jasno je dokaziva i lako shvatljiva u svetim spisima jevreja, hrišćana i muslimana.

______________

Judaizam je istorijski najstarija monoteistička religija iz porodice abrahamskih religija. U osnovi judaizma je vjerovanje da postoji samo jedan Bog koji je vladar i stvoritelj svega.

______________

Prema vremenu nastanka, hrišćanstvo je druga velika monoteistička religija, koja je nastala na prostoru Rimskog carstva. Pojava hrišćanstva se vezuje za rođenje Isusa Hrista, a spada u abrahamsku religiju, zajedno sa judaizmom i islamom. Hrišćanska objava nastavak je starozavjetne objave, i predstavlja njen vrhunac i puninu, kao što će kasnije i Kur’an biti vrhunac starozavjetnih i novozavjetnih objava i zakona. Hrišćanstvo prihvata jevrejsku etičku tradiciju, ali je posmatra i dopunjuje na nov način kroz Isusa Hrista.

Većina hrišćana danas vjeruje u Isusa Hrista kao jednu od tri ličnosti Boga: Bog je jedan, u liku Oca, Sina i Svetog duha, što čini Sveto Trojstvo. Iako su prve hrišćanske učene osobe govorile o Isusu kao o božijem stvorenju i poslaniku, što je i sam Isus više puta rekao, ovo učenje o tri ličnosti Boga je kasnije dobilo na snazi. Iako se u Bibliji nigdje izručito trojstvo ne spominje, u 4. vijeku je ono uvedeno u hrišćanstvo kao službeno crkveno učenje.

Naime, na Nikejskom koncilu održanom 325. godina posle Hrista, rimski imperator Konstantin je odigrao važnu ulogu u uvođenju nove dogme prema kojoj Isus i Bog imaju istu suštinu. Kasnije, koncil u Konstantinopolisu, koji je održan 381. godine nove ere, će odlučiti da je i Sveti duh na istom nivou sa Bogom i Isusom, i na ovaj način je doktrina trojstva uvedena.

Mnogi koji proučavaju Bibliju vjeruju da je Pavle, koji je rođen pete godine Nove ere, taj koji je preobličio temeljna vjerovanja hrišćanstva, uvođenjem Svetog trojstva, božansku prirodu Isusa, prvobitni (iskonski) grijeh, spas kroz Isusovu krv itd. Razilaženje između Pavlovih učenja i originalne Isusove poruke dovela je do ove velike polemike koju danas vidimo po pitanju prirode Boga i Isusa Hrista.

__________________

Nakon Mojsija i Isusa, dolazi nam božija poruka preko Muhameda, čiji dolazak je i sam Isus predskazao riječima:  „Još vam mnogo imam kazati, ali sad ne možete podnijeti. A kada dođe on, Duh istine, uputiće vas na svaku istinu, jer neće od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje, i javiće vam buduće stvari. On će me proslaviti, jer će od mojega uzeti, i javiće vam.“ (Jovan 16: 12-13)

“Islam se pojavio 600 godina posle hrišćanstva. Sve se na svijetu razvija, usavršava. Kao što i svaki čovjek sazrijeva, isto tako sazrijeva i cijelo čovječanstvo, postaje savršenije. Usavršavanje vjere predstavlja olakšavanje njenog razumijevanja i razjašnjavanje najrazličitijih tajnih misli… Muhammed je dosledno sprovodio “jevanđelje”. On nije Hrista priznavao za Boga, niti se sam poistovećivao sa Bogom. Za muslimane nema drugog Boga osim Jednog Boga i Muhammed je Njegov Poslanik. Nema nikakvih dogmi, niti svetih tajni.” (Lav Tolstoj)

Riječ islam označava predanost i pokoravanje božijoj volji, a musliman je osoba koja se povinuje božijim naredbama, koja vjeruje u postojanje jednog Boga i koja slijedi primjer njegovih poslanika spomenutih u Bibliji u Kur’anu. Muslimani nisu neka posebna grupa ljudi, niti nacije, već se muslimanom smatra svaki čovjek koji vjeruje u jednog Boga i pokorava Mu se.

Poslednja božija knjiga, Kur’an, je objavljena na arapskom jeziku, te se tako za Boga na arapskom kaže Allah, isto kao što je Stari zavjet objavljen na hebrejskom, gdje se On naziva Elohim. Mnogima je nepoznanica da i hrišćani arapskog govornog područja takođe koriste riječ Allah i njom nazivaju Boga. Mnogi danas na islam gledaju kao na sasvim drugačiju religiju, čiji je osnivač Muhammed. Međutim, ako se upustimo u istinsko traganje, vidjećemo da je islam jedna te ista istina koju je Bog objavljivao preko svojih poslanika. Islam je samo nadogradnja već postojećim vjerovanjima, koja se usavršavaju i zaokružuju poslednjom božijom objavom, Kur’anom.

Muhammed je došao sa istom vjerom svih prethodnih poslanika – vjerom u jednog Boga. Muslimani vjeruju u sve božije poslanike koji se spominju u Starom i Novom zavjetu, u iste poslanike u koje vjeruju jevreji i hrišćani: „Recite: Mi vjerujemo u Boga i u ono što je objavljeno Abrahamu, i u ono što je dato Mojsiju i Isusu, i mi ne pravimo nikakve razlike među njima.“ (Kur’an, 2:136) 

Svi oni (Adam, Mojsije, Isus i mnogi drugi) su poslati sa istom porukom, ali dok su oni poslati samo svom narodu (kako je i sam Isus naglašavao) Bog je Muhameda odredio da dostavi uputu cijelom čovječanstvu i time zaokruži sve prethodne objave: „Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.” (Kur’an, 34:28)
________________________

Bog je preko svojih poslanika poslao veliki broj knjiga, a u njima su bile sadržane upute, savjeti, molitve i propisi o životu i djelovanju ljudi. U Kur’anu su spomenute četiri božije knjige: Tora, data Mojsiju, Psalmi objavljeni Davidu, Evanđelje Isusu i Kur’an, poslat Muhamedu. Muslimani su dužni poštovati sve svete knjige i vjerovati u njih, tj. u one djelove koji nisu izmjenjeni kasnijim ljudskim djelovanjem: „A tebi (Muhamede) objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi.“(Kur’an, 5:48)

Kur’an dolazi kao pečat svih prijašnjih objava, i kao jedina neoskrvnuta objava, jedina koja postoji u izvornom obliku, jedina bez kontradikcija, bez izmjene prenešen božiji govor, koji je uputstvo za život svakom vjerniku i u kojem može naći propise i odgovore za svaki aspekt života. Islam je cjelokupan sistem koji reguliše sve segmente čovjekovog djelanja, kako bi pojedinac dostigao maksimalan stepen napretka i sreće na ovom i budućem životu i pojašnjava nam koji su to ključevi za postizanje duševnog mira. „Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.“ (Kur’an, 12:111)

Poslaniku Muhamedu je počelo objavljivanje poslednje božije knjige preko anđela Gabrijela, koji mu je tada prenio prve božije riječi: „Čitaj!” i tim događajem zvanično je počela objava Kur’ana, koja je trajala 23 godine. I pored toliko dugog vremenskog perioda, do dana današnjeg Kur’an fascinira naučnike i istraživače širom svijeta svojim naučnim, matematičkim, lingvističkim i drugim čudima.

Muhamed je kao i prethodni poslanici poput Mojsija i Isusa nailazio na nerazumijevanje i progon od svog naroda: „A koliko smo Mi prijašnjim narodima vjerovjesnika poslali, i nijedan im nije došao, a da mu se nisu narugali“ (Kur’an, 43:6-7), ali je kao i oni svojim lijepim osobinama, naravi, moralom i blagošću uspio da osvoji mnoga srca, i to i danas čini svojim plemenitim porukama i časnim životom i postupcima koji su počivali na temelju milosti i ljubavi. Čitajući njegovu biografiju, imamo višestruko preplitanje scena: Muhamed kao vjeroučitelj, državnik, govornik, reformator socijalnog sistema, zaklon slabima, zaštitnik robova, emancipator žena, sudija, zbog čega je kroz istoriju viđen kao posebna i velika ličnost u svom jedinstvenom karakteru i moralnim principima, o kome su govorile mnoge uticajne osobe.
______________________

Islam je najbrže rastuća religija, i to u vremenu kada se suočava sa predrasudama i krivim slikama sa svih strana, prije svega zbog grupacija koja nose u sebi islamska imena, u isto vrijeme kršeći sve temeljne principe islama. Islam se danas obavija velom terorizma, a to samo pokazuje da je njegov duh za mnoge ostao nepoznat, a kao dokaz da je ova vjera vjera mira i suživota sa drugima, najjednostanije nam pruža stih: „Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.“ (Kur’an, 5:32)

Ukoliko neko traži istinito lice islama u njegovim izvorima, onda će otkriti da oni ne sadrže ni strogost, ni okrutnost, ni fanatizam.

Islam je toliko logičan i jednostavan, on pruža jednostavnu formulu, svakom razumljivu: Bog je jedan bez ikakvih “primjesa”, i Isus je čovjek poslat od Boga, kome je Bog omogućio da čini razna čuda i svojim prelijepim manirima poziva ljude u vjeru u jednog Boga. Islam je čist monoteizam! Islam nas takođe uči da postavljamo pitanja i koristimo svoj razum i intelekt. Kao što rekosmo, sama objava Kur’ana je započela riječima “Čitaj (uči)!” koje nas podstiču da u svim aspektima života težimo ka promišljanju i napredovanju.

Sa poslanikom Muhamedom je završena božija objava koja je namjenjena cijelom čovječanstvu i važi do Sudnjeg dana. Zato se u Kur’anu kaže da će Bog čuvati Kur’an od iskrivljenja, jer mora da važi do Sudnjeg dana, I toga smo svjedoci danas, on je ostao netaknut 14 vijekova.