Kad bi grijesi imali ružan miris…
Danas ulazim u vulkanizersku radnju da pitam koliko će me koštati zamjena gume. Radionica, iako je prostrana i velika, sva je bila u duhanskom dimu. Nisam se zadržao više od minute, ali kada sam izašao, miris duhana mi je dolazio sa odjeće i brade. Taj miris ne mogu otkloniti osim da se promijenim cijelu odjeću i da se okupam. Razmišljam, kad bi grijesi imali neki ružan miris koji se širi/nakuplja na mjestima na kojima se čine grijesi, koliko bi se tek moralo čistiti nakon ulaksa u takva mjesta.
(A vjerujte, osim mjesta na kojima se toči alkohol, vjernik osjeti i druga mjesta na kojima se čiji grijeh. Javi se neka posebna uznemirenost kad dođeš na takvo mjesto. Zbog šejtana koji se tu okupljaju. )
Mi možda zaboravljamo kako na vjernike pozitivno djeluje kada se nađu na mjestima gdje se čine dobra djela kao što su džamije i mjesta gdje se uči Kur’an i stiče znanje. Zato srce voli da se nađe i zadrži na takvim mjestima.
Mi tome možda više ne pridajemo pažnju, jer nam je postalo “uobičajeno”, ali sjetite se kad ste prvi put dolazili na predavanje ili na halku, u većini slučajeva su to bili najljepši i najtopliji osjećaji za ljude. A to je zato, jer mjesta na kojima se čine dobra djela posjećuju meleci.
Kad bi takva mjesta ostavljala miris, svi bi dolazili da se namiriši, ali ono što se na takvim mjestima dobije je daleko, daleko ljepše od najljepšeg mirisa.
To se vidi na vjernicika koji su vezani za takva mjesta – oni “zrače” lijepim ahlakom i drugi osjete tu ljepotu.
dr. Rusmir Čoković
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
