5 stvari koje sam naučila u kršćanstvu, pronašla sam u islamu

Rođena sam u mješovitoj obitelji. Moj otac je bio agnostik, a majka duboko religiozna katolkinja. Tako da sam ja odgojena kao katolik. Kad kažem da sam odgojena kao katolik, ne mislim na tipičnu katoličku božićnu i uskrsnu misu. U našoj kući crkva je bila obavezna minimalno jednom tjedno. Krunicu smo molili kao obitelj redovito i svaki put kad smo putovali.

Korištenje kontracepcije nije bila opcija, tako da imam petero braće i sestara. Zajedno smo svi pohađali katoličku školu, grupu mladih i katekizam kao dodatnu poduku iz naše vjere. Kada sam u kasnim tinejdžerskim godinama počela učiti o islamu, prepoznala sam mnoge stvari koje sam naučio iz svog katoličkog odgoja. Ovo je imalo smisla jer sam saznala da islam nije neka ‘druga religija’, već da je to ispravljanje izvorne poruke svih poslanika.

Kako sam više proučavala, naučio sam da, iako je Bibliju promijenio čovjek, još uvijek postoje neki ostaci Isusove izvorne poruke i tradicija koje traju do dan danas.

Ovo su neke stvari koje sam naučila kao katolik, a koje sam pronašala u islamu:

Tamni trag na čelu

Nakon satova katekizma, moja majka bi došla kući i uvijek sa nama podijelila ono što je naučila. Na jednom određenom satu, Sudnji dan je bio tema rasprave. I tako je toga dana došla kući vrlo zamišljena i rekla da je naučila da ćemo blizu Sudnjeg dana znati, tj. prepoznati tko pripada Božjem narodu po tamnom tragu na čelu.

”Ne škodi ni zemlji, ni moru, ni drveću dok ne stavimo pečat na čela sluga našega Boga.” (Otkrivenje 7:3)

Prvi put kad sam vidjela muslimana s tamnim tragom na čelu od čestog činjenja namaza (sedžde), pogodilo me to na neki način i natjeralo na razmišljanje. Narod Božji ima tamni trag na čelu zbog svoje odanosti štovanju Boga u namazu i sedždi.

Ljudi iz pećine u suri El–Kehf

U kršćanstvu je malo poznata priča o sedam spavača. U kršćanstvu se kaže da je bilo sedam pravednih mladića koji su živjeli u zemlji kojom je vladao tiranin. Tiranin je te pravedne mladiće osudio na smrt jer su odbili idolopoklonstvo i umjesto toga štovali samo Boga. Nakon ove presude, vladar je mladićima dao nekoliko dana da preispitaju svoju vjeru. Mladići su se, odbijajući se odreći svoje vjere, sklonili u pećinu gdje su zaspali. I Bog ih je uspavao 300 godina kako bi ih zaštitio.

U 18. suri Kur’ana, ispričan je isti događaj o mladim pravednicima koji su spavali mnogo godina. I sve netočnosti koje su dodane u kršćanstvu tijekom godina, ovdje su jasne i ovdje se ispravljaju.

”Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: ‘Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost’, Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina. Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili. Ispričaćemo ti povijest njihovu – onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: ‘Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.” (El-Kehf, 10.-14.)

Hidžab

Većina kršćana je odgajana uz ikonografiju Marije, majke Isusove (mir neka je s njim), koja nosi hidžab. Ali malo tko shvaća da je to zapovijed u Bibliji. ”Jer ako se ne pokriva žena, neka se šiša: ako li je ružno ženi šišati se ili glavu brijati, neka se pokriva!.” (Korinćanima 11:6)

Ova Božja naredba se u Kur’anu spominje u suri El-Azhab: ”O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (El-Azhab, 59.)

 Okrenuti se prema istoku za molitvu

U tradicionalnoj latinskoj misi, svećenik prinosi misu u istom smjeru kao i narod, jer on i narod zajedno štuju Boga. Svećenik i zajednica okrenuti su prema onome što se naziva ad orientum (što znači prema istoku). Ovaj ad orientum se više ne prakticira u većini crkava; to je tradicija koja je upečatljiva i ima sličnost s načinom na koji muslimani stoje iza imama svi okrenuti u istom smjeru prema Kibli i obožavaju Jedinog Boga.

Vrijeme Isusove molitve

Vrijeme i način na koji se Isus molio u Bibliji slični su načinu na koji se muslimani i danas mole. Sabah, odnosno vrijeme prve jutarnje molitve prije svitanja, spominje se u Bibliji: ”Vrlo rano ujutro, dok je još bio mrak, Isus je ustao, izašao iz kuće i otišao na samotno mjesto gdje se molio.” (Marko 1:35)

Namaz / ruku’ i sedžda

 ”I odlazeći malo dalje pade ničice na svoje lice i pomoli se govoreći; „Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ipak, ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.” (Matej 26:39)

“Dođite, prignimo koljena i padnimo ničice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!” (Psalam 95:6)

Kao muslimani, vjerujemo u Isusovo djevičansko rođenje, da će se vratiti na zemlju, da je Isus bio čovjek i da je Poslan od Boga. Vjerujemo u njegovu poruku s kojom ga je Bog poslao. A znamo i postoje dokazi da je čovjek kroz stoljeća mijenjao Isusovu poruku i Bibliju. Ali još uvijek možemo u kršćanstvu prepoznati tragove Isusove izvorne vjere kada je stavimo rame uz rame s islamom.

Izvor: https://aboutislam.net/