Gorčina kajanja: “Učinila sam blud”

Ovaj tekst nam je poslala jedna sestra kao pitanje, ali cemo ga mi ovdje, uz dozvolu sestre, postaviti kao pricu, kako bi nam svima bio kao ibret i pouka

Imam jedno vrlo delikatno pitanje na koje se, inshaAllah, nadam da cete mi odgovoriti cim prije, jer se bojim da od silnog grijesenja i griznje savjesti pocinjem da ludim. Prije 6 godina, na pocetku studija sam se pokrila, iako sam imala jako mnogo problema sa porodicom, cak sam i od kuce otisla, ali sam se uz Allahovu pomoć izborila i završila fakultet i nasla posao. Ali prije 3 god. sam upoznala momka kojeg sam jako zavoljela. Oboje smo bili studenti i mnogo sam…

razmisljala o tome da li se upustiti u vezu ili ne, ali sam na kraju poleknula jer smo oboje bili na namazu i vjerovala sam da cemo uci u brak ako ikada dodjemo i blizu da pocinimo blud ili imamo bilo kakav fizicki kontakt. Medjutim nakon samo 2 mjeseca poceli smo da imamo fizicki konttakt, ali nikada nismo isli do kraja, cuvali smo moju nevinost za brak. Na zalost u pocetku me nije grizla savjest zbog toga jer sam bila uvjerena da cemo se brzo uzeti, jer smo oboje u islamu i jer se mnogo volimo. Medjutim on nikada nije spominjao brak ili ako bi ga spominjao to je bilo u kontekstu: desit ce se kada Allah odredi, kada budu ispunjeni uslovi, on studira ja studiram i tako.

Ja sam svaki put popustila, ali sam nastavila i dalje da imama fizicki kontakt jer za mene je jedan muskarac samo jedan muskarac u mome zivotu, i niti sam mogla prekinuti, niti sam mogla nastaviti sa time, a on je uporno izbjegavao brak. Onda sam opocela da kuham za njega, da radim sve kako bimu pokazala da je brak jedino normalono i logicno rjesenje, ali on nikada nije nista preduzimao povodom toga. U medjuvremenu ja sam zavrsila fax, dobila posao, a njemu je fax isao odlicno, nikada ni jednu godinu nije obnavljao, i imao je jako dobre stipendije. Imali smo vise nego odlicne uslove za brak, ali on i dalje nije htio da se uzmemo , uvijek je imao neki izgovor, i kako ga ja pritiskam na brak i tako da ja na kraju vise uopste nisam znala sta je razlog zasto se nas dvoje niako da uzmemo.

Nudila sam mu razne opcije, cak sam bila sprmena napustiti posao i otici sa njegovim roditeljima zivjeti samo da bi spasila svoj obraz. Nocima sam patila zbog toga. Zapravo sam zivjela trostruki zivot, jedan u toku dana za nase prijatelje i roditelje, drugi za nas dvoje kada ostanemo sami sa sejtanom i treci za Allah kada bih se gorko kajala zbog svega sto sam radila. Nocima sam plakal kada bi on odi od mene nakon sto bih ga ja oralno svojim ustima zadovoljila. Pocela sam lagati sve ljude oko sebe jer su se svi pitali kao mi nakon 3 god. veze i nakon tolikog osamljivanja, svi su znali da se osamljujemo, nemamo fizcki kontakt. U pocetku je bilo jako tesko slagati, ali sam se vremenom tako uvjezbala da sam znala i samu sebe ubijediti da nas dvoje nemammo fizicki kontakt.

Cijela ova situacija trajala je pune 3 god. Ja sam vec pocinjala da ludim. Vodila sam takav zivot, nisam ga mogla prekinuti, jer sam ga voljela, a pekla me savjest sto cinim veliki grijeh, a on nikako nije htio da se uzmemo. Kada sam vidjela da nista pomaze, zajedno sa prijateljicom sam mu pocela slati neke sms poruke kako bih mu barem malo probudila savjest i kako bi shvatio koliko ja patim i koliko nije uredu to sto radimo. Medjutim sve se tada okrenulo prottiv mene. On je saznao za te poruke i cak me lazno optuzio za neke druge stvari i raskinuo sa mnom. Na kraju mi je rekao kako njega ne griza savjest i kako je moja laz mnogo veca od bluda koji smo nas dvoje pocinili, i kako ce Allah prije oprostiti blud nego laz.

Allah zna da moj nijet slanjem tih poruka je bio samo da se spasim mnogo vecih i gorih lazi kao sto su blud, laganje godinama ljudi i pokusaj da slazemo Allaha. Ja sam priznala nekim nasim zajednickim prijateljima sta se desilo sa nama i kakav smo zivot vodili, ali je on kada su ga ti ljudi pitali rekao kako me nikada nije ni dotakao, osim slucajno. Ja neznam kako da nstavim sa svojim zivotom ovako ponizena i osramocena, grize me savjest da mozda nisam poslala te poruke sada bismo bili u braku.

Najgore od svega mi je cinjenica da ga, nazalost, jos uvijek volim i da bih mu najvjerovatnije sve oprostila, ako pozeli da se vrati. Ali kada stvari sagledam realno, ne znam kako uopste mogu takvo nesto i pomisliti. Molim vas posavjetujte me, jer ja imam osjecaj da cu od silnih grijeha da poludim.

Poslusajte audio predavanje “BLUD” – prof. Abdusamed Busatlic – na ovom linku: https://www.n-um.com/?q=node/1240