Rođena sam u katoličkoj porodici i nikada nisam imala doticaja sa islamom. Kao djevojka sam upoznala svoga supruga, koji potječe iz muslimanske porodice, ali jedino od islama sto je posjedovao je ime. Kako je vrijeme prolazilo mene je zanimalo šta je islam. Potajno sam izučavala sve o vjeri islam, ni ne sluteći, islam se uvukao u moje srce. Tako sam krenula na put ka Allahovom zadovoljstvu, put koji je protkan sa mnogo iskušenja, neshvatanja i neprihvaćanja u svojoj porodici, a nažalost i u muževoj, iako sebe nazivaju muslimanima. Subhanallah, neka ih dragi Allah sviju uputi na Pravi put.

,,Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote. A ti (Poslaniče) obraduj izdržljive! One koji kad ih kakva nevolja zadesi samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.’ Njih čeka oprost Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu.”(Bekara, 155-157)

Iskušenja su se nizala krenuvši od gubitka imetka, bračnih problema, gdje šejtan uplete svoje prste, iskušenje u zdravlju djeteta. Rodila sam djevojčicu, a odmah sljedeće godine i sina. Iskušani smo rijetkom bolešću kod sina. Allah nas je njime nagradio, stavio je među nas malo bespomoćno stvorenje da nas uči, da nas podsjeća na prolaznost ovodunjalučku i na strpljenje, koje je u momentima veliki izazov. Dragi Allah kaže da onaj koji na iskušenje odgovori saburom ide Pravim putem, te da će im oprostiti i obasuti ih Svojom milošću. Prošla godina je bila jedna od težih, subhanallah. Otkriven mi je karcinom na grliću maternice, ali elhamdulillah u fazi mirovanja, tako da se sve moglo riješiti hirurškim putem. Allahovom voljom, operacija nije uspijela, te su mi organi oštećeni, što je rezultiralo još tri teške operacije. Hvalla Allahu, pa je to samo povećalo moj iman i približilo me Allahu.

Želja za hidžabom je bivala sve jača, a godinama sam je odlagala zbog negodovanja što supruga, što zbog ostalog dijela obitelji. Želja je bivala sve jača, a time i šejtanska došaptavanja. Na Facebook-u sam naišla, Allahovom voljom, na objavu jedne sestre koja je glasila: „Šta ako ja umrem iznenada, šta ću reci Allahu dž.š. zašto se nisam pokrila?“. Tu noć sam u krevetu ležala, dovila i zamišljala sebe kako sutra izlazim sa hidžabom, srce iz grudi da iskoči, strah koji se ne može opisati.

Proletila mi je ta rečenica, a šta ću ja ako mi sutra ne osvane? Kako ću stat pred Allaha dž.š. a nisam nijedan dan provela izršavajući Allahovu odredbu? Sutradan, dana 04.12, sam stavila svoju krunu. Elhamdulillah na svemu i molim Allaha da nas sve uputi na Pravi put i olakša sestrama nošenje hidžaba.

Sestro, ne dozvoli da sutra ne osvane, a ti svoju krunu stavila nisi.