Bila sam duboko nesretna

Odrasla sam u porodici u kojoj se nije praktikovala vjera. Nažalost, u našem društvu danas, to je sve sasvim “normalno”. Po završetku srednje škole odlučila sam da se osamostalim. Našla sam posao, iznajmila sam stan i živjela sama svoj život. Upadala iz društva u društvo i zapadala u sve veće grijehe. Bila sam izvan svake kontrole čak i svojim roditeljima, koji su se nekako u to vrijeme i rastavili, pa su me na kraju i oni pustili i nisu se miješali u moje odluke i takav način života. A kakve sam poslove radila? Kladionice, kafići, bila sam dodatno omalovažavana zbog svega toga, ali sam samo željela da zaradim sama za sebe i da ne budem roditeljima na “teret”. Tako sam barem mislila i opravdavala sebe.

Vrijeme je prolazilo, a meni je grijeh postao način života. Od posla koji sam radila, haram koji sam zarađivala i trošila, izlasci, muzika, alkohol, nemoral… Kratkotrajna zadovoljstva koja su se gomilala i stvarala mi ružnu sliku o samoj sebi. Bila sam duboko nesretna, ali nisam vidjela izlaz iz situacije, nikakve druge mogućnosti, šejtan mi nije dao da progledam. Jednom prilikom odlučila sam i da sebi oduzmem život, a da niko o tome ništa nije mogao da nasluti, jer sam uvijek svima iz svog okruženja djelovala kao vesela i sretna, djevojka kojoj se svako divi i podržava, ona koja se bori i trudi sama kroz život, a ustvari sam samo tonula. Hvala Allahu, spasio me i toga, ostala sam živa.

Ali da li sam razmišljala da bih mogla da prihvatim vjeru i da je to izlaz za mene? Nikad! Čak me i nerviralo kad neko pođe govoriti nešto o vjeri, nisam htjela čak ni da čujem o tome, da mi Allah oprosti i smiluje mi se…
________________

Dani su mi prolazili i jedne lijepe noći, kad mi ponovo dođoše crne misli, odlučih da padnem Allahu na sedždu i da Ga zamolim za pomoć, jer ne mogu više, a i ne znam kako. Nikada ni pred kim nisam bila toliko iskrena kao tu noć pred Njim, Svemogućim. I onda počinje ta Njegova moć, moć da promijeni stanje preko noći, da ti da ono najbolje, a ti si tražio samo malo. Dobila sam posao u drugom gradu. Mislila sam, to je to, lijep posao, novi grad, novo mi je sve, konačno ću biti sretna, krećem ispočetka. Ali mi moj Allah tada dade da upoznam ovog posebnog insana, vjernika, čovjeka koji me na najljepši način uvede u našu lijepu vjeru.  Mislila sam opet, ma nema od toga ništa, on je vjernik, tako dobar, a ja… Kako ću ja uz njega? “Nema šanse”. Ni ja, a ni niko iz moje porodice i niko od prijatelja nismo vidjeli mene u tom svjetlu i takvom načinu života, jer sam nažalost, bila već daleko na pogrešnoj strani.

Ali opet, Allah upućuje onoga koga On hoće! Nisam ni znala šta me snašlo, a ja sam već bila udata, pokrivena, elhamdullilah! Daleko od svih prijašnjih grijeha, postala sam ona koja uči i praktikuje svoju vjeru. Uz čovjeka kojeg volim u ime Allaha i od kojeg ponovo učim i trudim se da budem što bolja. Ja, koja nisam htjela da čujem o vjeri? Nakon samo oko dva mjeseca od te noći kada sam tražila pomoć od Allaha?! Uzvišeni Allah ima najljepši plan za svakog od nas, dovoljno je samo iskreno Mu se obratiti i vjerovati Mu! Bila sam presretna, uživala sam u toj konkretnoj spoznaji svoje vjere i nisam se mogla načuditi sama sebi kako sam sebi dopuštala sve te ružne stvari prije, kako nikada nisam razmišljala o tome, pa kako mi je moglo sve to biti “normalno”?! Trudila sam se svakim danom da nešto novo naučim i da budem bolja. Molila sam Allaha za oprost, a sa svakim mojim pokajanjem i svakom suzom, padao je i teret s moga srca i moje duše. Kao da sam cijeli život spavala i konačno se budim.

A sada, dođe vrijeme i za prvi ispit. Problemi u braku i na kraju i razvod braka. Allah zna zašto se to desilo i kakav je hajr u tome… Ono čega sam se kasnije tek bojala jeste pitanje da li sam svoju vjeru prihvatila radi Allaha ili radi svog muža..? Da li je to razlog ovakvog iskušenja? I još mnogo onih zašto, zašto, zašto. Eh, tu se odmah i šejtan upetlja. Sumnja, žalost, opet razočarenje, bijes, vrijeđanja, razna nagovaranja: vrati se starom životu. I malo je falilo da me tu i slomi, ali ne! Ja sam odlučila da ustrajem, odlučila sam da prihvatim taj razvod kao test svog vjerovanja. Razmišljala sam: da li ću se vratiti grijehu a znam kakav je to put i da tamo nema sreće ili ću opet povjeriti dragom Allahu svoje brige i vjerovati da će mi On ponovo dati izlaz odakle se i ne nadam? Naravno da ću da ustrajem i da se prepustim svome Gospodaru! On me i uputio i doveo do stanja u kojem sam sad, to je od Njega, a On ne griješi! Mi griješimo!

Nema lošeg u našoj vjeri! Šta god te zadesi, to je za neko dobro! Teško je insanu da to prihvati kada ga muke snađu, ali kada prihvati, onda mu šejtan ne može ništa! Na kraju sam zaključila da sam tek sada, kada me ovo pogodilo, zapravo upotpunila svoje vjerovanje. Ovo mi je trebalo da me učvrsti. Otkrila sam tajnu kako uvijek biti sretan. Dok god se insan uzda u svoga Gospodara, sretan je! Bez obzira na sve, sretna sam! Moj Allah me voli, šalje mi iskušenje da me očisti od svih tih grijeha, ja to sebi sada tumačim na taj način i svako ko se nađe u nekoj teškoj situaciji trebao bi! Ni novac, ni popularnost, ni fizička ljepota, ni društvo, ni porodica. Bez Dragog Allaha, ništa nije sreća!
_____________

Nadam se da će moj primjer nekome biti podsticaj da spozna da izlaz uvijek postoji i da, bez obzira na iskušenje, istraje i vjeruje. Bez obzira na to koliko griješio, uvijek se možeš vratiti svome Gospodaru, ima nade. Svemogući Allah ima rješenje za svaki problem, Njemu ništa nije teško! On može sve! Dovoljno je samo da budeš iskren. To sam spoznala, kroz vlastito iskustvo, a svako može pokušati. Pokušajte, brate i sestro, a jednom kada osjetite tu ljepotu, inšallah, znat ćete i svoju svrhu na ovom prolaznom dunjaluku.

Molim Allaha da svakog počasti i uputi na pravi put i da sve nas koje je uputio i učvrsti i da nam olakša i podari izlaz iz naših iskušenja.

Sestra S.V.