Dunjaluk ili Ahiret?

“Gospodaru naš, podari nam dobro i na ovom i na onom svijetu i sačuvaj nas patnje u Vatri!”

Nije grijeh da težimo dobru na oba svijeta, niti da molimo Gospodara za ono za čime nam duša naša žudi. Nije grijeh da težimo što idealnijem životu i na dunjaluku i na Ahiretu. Ali jeste problem ukoliko nemamo jasno definisano: šta je naš cilj? Život na dunjaluku ili život na Ahiretu?

Naš cilj ne mogu biti oba života, jer dunjaluk je tu samo zbog Ahireta. Dunjaluk je zapravo potčinjen Ahiretu, ukoliko ga shvatimo ispravno. Sve što nam Milostivi dadne ili ne dadne na ovom svijetu, ukoliko budemo ispravno razumijevali život na ovom svijetu, pruža nam mogućnost da zadobijemo vječnu sreću na Ahiretu i zadovoljstvo našeg Gospodara.

Ako nas podjednako brinu dunjaluk i Ahiret, onda nismo definisali svoj cilj. Nismo odabrali put kojim hodimo. I nismo odredili konačnicu svega. Ako neostvareni dunjalučki ciljevi utječu na naše mišljenje o Allahu, ako zbog toga gubimo nadu u Njegovu milost ili odustajemo od izvršavanja Njegovih naredbi i zabrana- onda nismo osjetili istinsku slast imana i nismo spoznali prolaznost i ništavnost ovog svijeta.

Ako bacamo oči prema onima kojima su date blagodati dunjaluka, smatrajući da njih Gospodar više voli od nas jer nas je iskušao nečim, onda ne vjerujemo svome Gospodaru unatoč brojnim blagodatima kojima nas obasipa.

A On nam u Kur’anu poručije: „A Ahiret je bolji i vječan je!“ On nam na toliko mjesta u Kur’anu skreće pažnju na Ahiret i njegove neopisive ljepote za one koji budu stanovnici Dženneta. I ništa na ovom prolaznom dunjaluku nije vrijedno Njegovog zadovoljstva i ljubavi, kao ni vječnog ahiretskog života.

Da je dunjaluk vrijedan, ne bi najveća životna iskušenja imali najodabraniji Allahovi robovi. Ne bi za njih dunjaluk bio tamnica i mjesto bola.

Gospodar njihov im je teškoćama na dunjaluku otvorio puteve žudnje za Njim i vječnim životom na Ahiretu. Dunjaluk su razumijevali onako kako treba i znali su da je boravak na njemu kratkotrajan i da će i blagostanje i teškoće podjednako proći. Nisu dozvolili da teškoće na koje su nailazili budu sebeb njihove udaljenosti od Allaha, naprotiv, svaka teškoća ih je udaljila od dunjaluka i povećala njihovu ljubav i vjeru u Allaha.

Svaki put kada naiđemo na teškoću, svaki put kada život ne ide onako kako bismo voljeli i željeli, svaki put kada gubimo Allahove blagodati- postavimo sebi pitanje: dunjaluk ili Ahiret? Kratkotrajni užitak ili vječni život i Allahovo zadovoljstvo?

Pomirimo se sa svim, dušom i srcem, onako istinski kako to priliči nekome ko svome Gospodaru bezpogovorno vjeruje. Bez trunke sumnje da bi drugo i drugačije bilo bolje. Bez trunke sumnje da nas On ne voli- jer nas je iskušao. Neka svaka kušnja bude popraćena mislima da je naš dunjalučki užitak uskraćen kako bi nam bio bolji i ljepši ahiretski užitak. Da Allah iskušava našu ljubav prema Njemu i našu vjeru u Njega: hoće li nas teškoće udaljiti od Njega ili približiti Njemu.

Sjetimo se da jedan dan kod Allaha je kao hiljadu naših godina: „A samo jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina po vašem računanju.“ (sura El-Hadždž, 47)

Ko je još od nas na dunjaluku živio hiljadu godina? I čija su iskušenja trajala hiljadu godina? Ahiret. Vječnost. Život za koji smo stvoreni. Neka bude naš konačni cilj. I svaki put kada naiđu oluje dunjaluka, sjetimo se da nismo tu radi dunjaluka. Da je dunjaluk samo prolaz i put kojim stižemo do Ahireta.

Budimo ubijeđeni da sve što ne ostvarimo na dunjaluku i sve što izgubimo- ukoliko nas taj gubitak ne udalji od našeg Gospodara, čekat će nas u vječnosti bez prestanka, ako Bog da. Šta nam vrijedi cijeli dunjaluk i sve što je na njemu, ako izgubimo zadovoljstvo Allahovo?

Gospodaru naš, omili nam Ahiret i povećaj našu ljubav prema Tebi i vječnom životu. Amin.

Halima Lj.