Šta je to nečistoća i gdje se sve namaz može obaviti?

Riječ mesdžid u arapskom jeziku označava mjesto gdje se čini sedžda. U pokušaju da terminološki definira mesdžid, Ibn Džerir et-Taberi, Allah mu se smilovao, kaže: ”Mesdžid je svako mjesto na kojem se obožava Allah. Dakle, mesdžid je mjesto gdje se Allahu čini sedžda.“ (Tefsir Et-Taberi, 1/545)

Imam Kurtubi, Allah mu se smilovao, kaže da se mesdžidom smatra svako mjesto na kojem je moguće činiti ibadet Allahu i Njemu na sedždu pasti. (El-Džami li Ahkamil-Kuran, 2/78) Shodno hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem stoji: Zemlja mi je učinjena mesdžidom i čistom“ (Buhari, Fethul Bari, 1/533), mesdžid se definira u općenitom pogledu, dok se u običaju muslimana mesdžidom smatra mjesto na kojem se obavljaju dnevni namazi. Mesdžid je, dakle, uvakufljeni prostor u kojem se obavljaju dnevni namazi, čini ibadet Allahu u svim njegovim oblicima kao što su namaz, zikr, dova, učenje Kur’ana, itikaf i tako dalje. (Tuhfetul-raki 49)

“Naišao je oblak pa je kiša jako počela da pada tako da je plafon (krov) počeo da curi (prokišnjaje) a bio je od Palmini listova. Vrijeme namaza je nastupilo i vido sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da čini sedždu u vodi i blatu (mulju) tako da sam vidio tragove blata na njegovu čelu.” (Buharija)

Kako se postiže čistoća – taharet

• Nečisto (nedžase ili nedžis) to su fizičke stvari/tvari koje je Šerijat okarakterizirao osobinom neprijatnosti i prljavosti, koje se pri namjeri obavljanja nekog ibadeta moraju ukloniti i očistiti.
• Osnovno polazište šerijatskog tretiranja stvari jeste da su one dopuštene (mubah) i čiste (tahir), a da je stanje nečistoće osobina koja ih usputno može zadesiti. Na osnovu toga, ako posumnjamo u čistoću odjeće i ne uspijemo se uvjeriti u prisustvo nečiste tvari na njoj, po osnovnom polazištu smatrat ćemo odjeću čistom.
• Kada želimo obaviti namaz, potrebno je ispuniti uvjet čistoće, odnosno da na našem tijelu, odjeći i na mjestu gdje ćemo obaviti namaz ne bude prisutna neka šerijatski nečista tvar.

Šerijatski nečiste (s)tvari:

1. Izmet i mokraća čovjeka
2. Krv, osim ako se radi o izuzetno neznatnoj količini.
3. Izmet i mokraća svih životinja koje su zabranjene (haram) muslimanima za jelo. (vidi str. 187)
4. Pas i svinja.
5. Uginule životinje – krepalina ili lešina (misli se na sve životinje, pa i one halal – dopuštene za jelo koje nisu usmrćene – priklane na vjerom-propisan način. A što se tiče čovječijeg leša, u pogledu čistoće, i uginulih riba i kukaca, oni se smatraju čistim, pa se ribe i kukci bez šerijatskog klanja mogu jesti.

Odstranjivanje nečisti

Prilikom čišćenja tijela, odjeće ili mjesta na kojem se nalazi neka nečistoća, dovoljno je otkloniti samu fizičku tvar i njenu suštinu (dijelovi i tragovi koji su uklonjivi), koristeći bilo koje sredstvo predviđeno Šerijatom za uklanjanje nečisti, bila to voda ili nešto drugo, jer je Šerijat naredio samo uklanjanje nečisti ne uvjetujući brojnost ili način čišćenja, osim pri odstranjivanju nečisti psa (slina, mokraća, izmet) gdje se nalaže pranje sedam puta vodom s tim da jedno pranje bude i prašinom. Međutim, druge nečistoće, dovoljno je da se ukloni fizička supstanca nečisti i njena suština, makar se zadržali tragovi boje i mirisa, jer to ne osporava ostvarenje čistoće kako je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kazao jednoj ashabijki koja je pitala o čišćenju tragova mjesečnice sa odjeće: “Dovoljno je da opereš krv, a trag koji ostane nema posljedice.” (Ebu Davud, 365).