Značenje riječi „Allah“

“Allahu ekber!” “La ilahe illa Allah!” “Mašallah!” Ovo je samo nekoliko arapskih riječi koje su u porastu na zapadnoj hemisferi. Za muslimane, ovo su osnovni pojmovi koji su izgrađeni na temeljima islama – mi ih svakodnevno izgovaramo u našim dovama i komunikaciji. Međutim, arapski izraz “Allah” je onaj koji je ispunjen kontroverzama, konfuzijom i ne tako dobrim konotacijama. Za zapadnjaka, razmišljanje o Bogu može prizvati slike starog bradatog čovjeka na nebu ili trojednog Boga, svjetla, bijelog goluba (simb.za „duha svetoga“ ali za muslimana, Allah je svemoćno, sveznajuće biće bez lika, Stvoritelj i Jedini Bog.

 Riječ “Allah” pojavljuje se tisuće puta u Časnom Kur’anu kao najosnovniji oblik Božjeg imena.

Etimologija

Prema učenjacima i teolozima, ime Allah je bolje definirati kao “pravo ime Onoga koji nužno postoji u sebi i koji zaslužuje svaku pohvalu”. Ova definicija sažima nekoliko najvažnijih atributa Stvoritelja i nijansira pojam tako da znači puno više od samog ‘boga’. Nadalje, čini se da ime ima korijen u semitskim jezicima, s varijacijama božanskog imena za boga il, el ili eloah. Kako su stoljeća prolazila, a religije su se počele miješati i stapati i prilagođavati, usvajajući različite oblike, semitski korijeni su se razgranali i transformirali, dok su jezici kao što je arapski ostali izvorni.

Imena Allah i Ar-Rahman su koristili predislamski židovi i kršćani za označavanje Boga, a Kur’an (5:17-18) kritizira tamošnje kršćane zbog poistovjećivanja Allaha s Isusom i pretvaranja Ga u trojstvo. Allah je standardna arapska riječ za Boga i koriste je kršćani i židovi koji govore arapski kao i muslimani. Povezivanje ove riječi s islamom rezultat je izvorne objave Kur’ana na arapskom jeziku.

Pojam Allaha

Svi muslimani širom svijeta vjeruju u jednog jedinstvenog, svemoćnog, sveznajućeg Boga kojei je stvorio nebo i Zemlju, dan i noć, vidljiva i nevidljiva carstva i sve što se nalazi između. Islamski izraz ‘la ilaha illa allah,‘ prvi dio izjave o vjeri tj. šehadeta, može se jednostavno prevesti na sljedeći način: ‘nema božanstava osim Boga.’ Ovu vrlo važnu temeljnu izjavu muslimani ponavljaju cijeli dan u svojim dnevnim molitvama, u ezanima i u drugim ibadetima. Vjerovati u Jednog Boga, Boga Abrahama, Izaka, Jakuba, Ilije, Isusa Krista, sina Marijinog, i Muhameda predstavlja središnje vjerovanje u islamu. Za razliku od drugih božanstava poput Zeusa, Višnua ili Krišne, Allah, koji ima devedeset i devet lijepih imena koja se pojavljuju u Časnom Kur’anu, isti je Bog objavljen u (originalnom) judaizmu i kršćanstvu, dakle Jedini Bog. Sve ostalo su nadodali ljudi vremenom, izmijenili i izmislili u raznim religijama diljem svijeta.

Ako netko tko je pripadnik bilo koje religije proučava prirodu Boga s kur’anskog stajališta, etimološke i lingvističke nijanse postaju još jasnije. Mnogi teolozi (čak i unutar iste religijske tradicije) imali su različita shvaćanja prirode Boga, što je proizvelo svoj dio kontroverzi, rasprava i problema.

Što god vam padne na pamet o prirodi Boga, piše jedan pjesnik, Bog je drugačiji od toga, jer Bog je jedinstven i ništa mu nije slično. Iako ne možemo shvatiti prirodu Boga, možemo barem shvatiti i postići znanje o Bogu kroz znakove ovosvjetskog života, odraz Božjih lijepih imena, ili kroz proučavanje, razmišljanje i čitanje časnog Kur’ana.

Izvor: www.getquranic.com