Kažu učenjaci: “Blago onome ko na dunjaluku sakuplja djela koja su za ahiret.” A poseban akcenat se stavlja na spominjanje Uzvišenog Allaha jer kako kažu učenjaci, zikr je jedan od najvrijednijih djela za ahiret.

Kaže Abdullah ibn Mesud: “Ako čujete ajet gdje Allah kaže ‘o vi koji vjerujete‘, onda dobro zastanite i saslušajte taj ajet.” Jer on nam govori o dvoje: time nam Gospodar govori o nekoj naredbi ili zabrani. Pa Allah doziva svoje vjernike, doziva i mene i vas: “O vjernici, mnogo Allaha spominjite.” Ovdje nam je došla naredba od našeg Gospodara. On traži od nas da Ga često spominjemo.

Kazala je Aiša, radijallahu anha: “Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, je spominjao Allaha u svim svojim stanjima.” Stojeći, sjedeći, ležeći… Pa kada vidimo veličinu ovog ibadeta i koliko treba da bude dio nas jer nam je olakšan, njega možemo činiti stalno. Kaže šejh Safet Kuduzović: “Možemo zaraditi velike nagrade sa lahkim ‘malim’ djelima.” Za sve druge ibadete postoje izuzeci kada nam je opravdano da ih izostavimo, ali za zikr nemamo opravdanja. Svako od nas ga stalno može činiti.

Skoro sam slušala predavanje jednog šejha, spominjao je upravo ovo, pa se obraćao mladićima koji su bili ispred njega. Rekao im je: “Zamislite da vas sad neki šejh spominje po dobru, neki učenjak, neki predsjednik, uticajan čovjek i slično. Šta biste uradili da vas samo jednom takav čovjek spomene?” Pa su odgovori bilo različiti, a jedan je rekao: “Ja ne bih mogao tri dana da spavam od sreće.” Pa kako bismo se trebali osjećati kada znamo da Allah nas spomene zato što mi Njega spomenuli?
_________________

Pa prije nego krenemo na sledeću korist, neka sada svako od nas odvoji sekundu i spomene nekim zikrom našeg Gospodara.

– “Posle namaza proučim propisani zikr i to je to što se tiče zikrova.”
– “Pa kako misliš da te Allah izbavi iz takvog stanja, a niste od onih koji Allaha spominju?”

Pa nek nam ona bude primjer, kad god te zadesi neka tjeskoba nemoj odmah da pomisliš: “Odoh do drugarice da vidim šta će reći, pitaću šejha, itd.” Sjeti se prvo Allaha, budi od onih koji će odvojiti vrijeme za Njega i sa razumijevanjem i razmišljanjem učiti zikr.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Postoji dova koju kad čovjek prouči Allah će mu dati izlaz iz svake situacije. To je dova moga brata Junusa, alejhi selam: “La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin” (Nema Boga osim Tebe, Slavljen neka si, ja sam se prema sebi doista ogriješio).

Zastanimo kod ovog dijela “ja sam se prema sebi doista ogriješio“. Tako mi Allaha, kad god nas zadesi neka tjeskoba, znajte da je većinom uzrok naš grijeh. Pa neka ova dova bude naša praksa kojom priznajemo grijeh i našu slabost Allahu. Prije nego što od Allaha zatražimo nešto, gledajmo da izučimo ovu dovu.

• Zikr oživljava čovjekovo srce

Kaže Ibn Tejmije, rahimehullah: “Zikr za čovjekovo srce je kao voda za ribu.” A kakvo je stanje ribe bez vode? Pa subhanallah, šta je onda s našim srcima? Umiru i ona. Smrt za srce je da ostavi spominjanje Allaha. Onog trenutka kada primijetimo da nismo od onih koji Allaha spominju, znajte da takvom srcu treba oživljenje i da je ono bolesno.

Kažu učenjaci: “Ko god se navikao da radi neka loša djela i ustraje na njima, lišen je spominjanja Uzvišenog Allaha.” Takav insan ne može da spominje Allaha. Nije ovo svakom dato. Treba raditi na tome da bismo došli do toga da nas Allah nadahne da budemo od onih koji Ga se sjećaju često.

• Zikr te čisti od grijeha

Kaže Ibn Kajjim, rahimehullah: “Meleki traže oprosta za onog ko čini istigfar.” Pogledajmo još jedne lijepe koristi od istigfara. Meleki traže oprost za nas! Za nas obične Allahove robove.

Od Ebu Seida, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ashabe: “Zar niste u mogućnosti da svakoga dana steknete hiljadu dobrih djela?” Jedan od prisutnih upita: “A šta da radimo da bismo postigli toliko dobra za jedan dan?” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Onaj ko u toku dana stotinu puta izgovori SUBHANALLAH biće mu upisano hiljadu dobrih djela ili izbrisano hiljadu njegovih grijeha.“

Pogledajmo opet lahkoću ovog zikra. Nije u pitanju pola stranice koju moramo izučiti već jedna riječ! Dok čistimo, dok šetamo, dok se vraćamo iz prodavnice… Gledajmo da svakog dana zarađujemo dobra djela, a vallahi smo u stanju da budemo od onih koji će ovaj zikr da uče svakog dana.

• Stalni zikr i ustrajnost na njemu može biti sebeb tvoje primljene dove

Ranije su učenjaci bili poznati po svojim djelima, knjigama, predavanjima. Tada nije bilo TV-a, kamere, kompjutera i slično, pa da ljudi mnogu vidjeti ko to priča kao danas, te dosta učenjaka ljudi su voljeli i pričali o njima, ali nisu znali kako oni izgledaju, nikada nisu vidjeli te učenjake.

Jedne prilike Imam Ahmed, koji je bio poznat po hajru, je otišao u jedan grad. U džamiji je klanjao jaciju sa džematlijama i htio je tu da ostane da odspava. Pa je došao stažar iz te džamije i rekao mu: “O starče, ustani, ovdje je zabranjeno da se spava.” Pa mu Imam Ahmed reče: “Pusti me, musafir sam, putnik sam, nemam gdje, neka me da odspavam ovdje.” Kaže stražar: “Ne može, izlazi iz džamije.” Pa je Imam Ahmed izašao i sjeo na stepenice ispred džamije. Pa je opet ovaj čuvar, koji nije bio lijepog ahlaka, došao i rekao mu da ne može tu da bude, uzeo ga za noge i izvukao ispred harema džamije.

Sve to je vidio jedan pekar čija je pekara bila preko puta džamije. Rekao mu je: “Bujrum kod mene, odspavaj do sabaha, ja ću ovamo raditi, neću ti smetati.” Pa Imam Ahmed pristane. Stavio je torbicu ispod glave i legao da se odmori, ali je primijetio nešto čudno. Primijetio je da ovaj pekar dok mijesi hleb svo vrijeme čini zikr. Toliko često je činio zikr da nije pravio pauzu. Pa ga je Imam Ahmed upitao: “Tako ti Allaha, od kad to radiš?” Pekar mu reče: “Odavno. Ja sam se navikao na ovo i ne umaram se.” Upita ga ponovo Imam Ahmed: “A koje ti je dobro i bereket donijelo to što Allaha stalno spominješ?”

Nemojte da zaboravite na Allaha prije nego što Mu uputite dovu. Prije nego što zamolimo nešto Allaha, odvojimo vrijeme u kome ćemo Ga spominjati. Naučimo se edebu dove iz sure Fatihe. Ona počinje sa riječima “Elhamdulillahi Rabbil ‘alemin” – Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Gospodaru svih svjetova. “Arrahmanirrahim” – pa se spominju Njegova imena, Milostivi, Svemilosni. A kasnije dovimo: “ihdines-siratal mustekim” – uputi nas na Pravi put.

Pa pogledajmo edebe dove. Kada želimo da uputimo Allahu dovu, prvo što treba da uradimo jeste da hvalimo i spominjemo Allaha i da kažemo nešto lijepo o našem Gospodaru. Da kažemo: “Hvala ti Allahu na svemu, sva hvala pripada samo Tebi, Ti si Gospodar moj, Ti si Gospodar Arša, Zemlje i Nebesa”, da spomenemo neka Njegova lijepa imena, i tek onda da zatražimo nešto od Njega.

__

Jedne prilike je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao svojim ashabima: “Kada prođete pored džennetske bašte, iskoristite to.”  Pa ga upitaše ashabi šta su to džennetske bašte. “To su mjesta gdje se Uzvišeni Allah spominje“, odgovori Poslanik, sallalalhu alejhi ve sellem. To su mjesta poput ovih sada gdje držimo ovo predavanje. Ovo je jedna od džennetskih bašta, ako Bog da, koja će svjedočiti i za mene i za vas.

Od Ebu Derda se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu doći će ljudi koji će imati nur (svjetlo) na svojim licima i biće naslonjeni na stubovima od bisera. Takvim ljudima će da zavide i poslanici i šehidi. To će biti ljudi iz raznih plemena i iz raznih mjesta.” “O Allahov poslaniče, šta su oni radili pa su dostigli taj stepen?”, upitaše ashabi. “Išli su na mjesta i okupljanja na kojima se Allah spominje“, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Pa molim Allaha da jedni druge sretnemo naslonjeni na tim stubovima od bisera, da prepoznamo jedni druge po tom nuru, i da nam zavide šehidi i poslanici.

Ajtana Čeković
Sa predavanja: Sjećanje na Onog koji ne zaboravlja