Značaj braka u mladosti

Iskreno ovu temu želim pisati svim onima koji se dvoume, da li se oženiti i kada!? Mnogi omladinci u Bosni i Hercegovini, bukvalno rečeno izbjegavaju brak i čekaju da budu imali 28 do 30 godina, kako bi sve to vrijeme “uživali”. Isto tako, veliki broj je onih koji bi se vjenčali, ali strahuju od budućnosti pred njima. Koliko samo imamo tih slučajeva, da se ljudi boje budućnosti svoje!? Ja sam omladinac, koji je bio zaposlen i trebao imati stalan posao, ali sa sticajem okolnosti, kada sam se oženio ostao sam bez posla. Niti ja radim, a niti žena, koja se je porodila prije nekoliko dana. Ali ipak i ako nisam imao siguran posao ja sam se oženio i išao hrabro. Nisam čekao 28 ili 30 godinu, da bih navodno “uživao” u omladinskom životu na način, da idem od kafane do kafane i tako sebe odvedem u zabludu.

Nisam se bojao budućnosti niti ovog casa kada krpim kraj s krajem, jer vjerujem da je ovo sve Allahovo dz.š. iskušavanje. Uvijek negdje pronadjem da nešto radim i uvijek bude neke nafake, a zahvaljujući samo Uzvišenom Allahu dz.s. Takodjer, mnogi mi znaju reći: “Ti se mlad oženi, da nisi sad bi još “uživao”. Od takvih uvijek treba bježati, jer njihovo mišljenje je kao kuća bez temelja, dok traje, traje pa poslije se uruši. Nije danas hrabar i cijenjen onaj koji pije po kafanama. Takvi, većinu mladosti, provedu u dokazivanju pred društvom, kako bi postali cijenjeni u društvu, a sami sebe odvedu u zabludu. Pa poslije ostane sam, zbog alkohola kojeg ne može prestati piti a koji vise njega uzima, nego on alkohol. S druge strane, gleda mene dok sretan širim vijesti kako sam dobio prinovu, iako sam nezaposlen i sirotinja. Svaki dan me ljudi zovu i čestitaju, a neki nude svoju pomoć, kako bih brze našao posao.

Sretan, hrabar i cijenjen je onaj koji cijeni mladost i život, onaj koji se mlad oženi i stekne bračno iskustvo.Ta osoba snosi odgovornost za dvije osobe koje puno znače u životu. I zna da se mora za njih boriti, raditi i učiniti sve za njihove osmijehe. A to je zaista najveće uživanje, ako govorimo o uživanju na ovom prolaznom dunjaluku. Moje mišljenje je da svaki musliman i muslimanka trebaju da se vjenčaju najkasnije do 25 godine. Postoji još puno razloga još puno toga lijepog zašto, ali to se riječima ne može opisati. Evo, pogledajmo ljude sto su se kasno vjenčali, a mi zasigurno imamo primjere, kako u našoj familiji tako i u komšiluku. Oženio se u 30 godini, žena takodjer ima blizu ili više od 30 godina pa im je moguća, možda, rizična trudnoća, jer prolazi biološki sat. Oni koji dobiju djecu u tim godinama oni će svoje prvo unuče dočekati u 60-toj godini života a mnogi i kasnije. Polovina unučadi neće pamtiti svoje djedove, niti puno znati o njima.

Pa zar nije lijepše kada unuče zapamti djeda ili pradjeda? Zato dragi čitatelji, vi koji se niste oženili a mislite, ili vi koji ne želite se vjenčati, dobro razmislite, ali ne dugo, jer vrijeme na dunjaluku prolazi veoma brzo, što smo i sami toga svjesni.

Brat D. S.