Naučite je da cijeni sebe…

Prolazila sam ulicom sa jednom sestrom, kada su pored nas naišle dvije djevojčice od nekih 12-13 godina. Bile su toliko oskudno odjevene da ih je bilo jako neprijatno vidjeti. Sestra sa kojom sam bila nije se mogla suzdržati a da ne kaže: „Malo, a već stid izgubilo.“

„Nisu one stid izgubile. One nisu svjesne šta ova odjeća znači, i nemoguće je da dijete od 12-13 godina bude svjesno i da ima svoj vlastiti izbor. Za ovo su odgovorni roditelji“- rekoh mirno.
________________

One su tako divan poklon Uzvišenog. Kada se rode, većina im se ne obraduje. Teško je, kako kažu, odgajati žensko dijete. Slažem se, donekle, da jeste. Ali je još teže osuditi ga po rođenju na težak život. Ili gledati kao „tuđu“, jer- udat će se i otići će u tuđi dom. Teško je odgajati onu koja je predmet interesovanja jačih (muškaraca), a naročito je teško odgajati onu koja je predmet njihove požude.

Kada se rodi, njena dva mala oka traže zaštitu roditelja. Tako nježna, mala, krhka. I kada osjeti da je ne vole- ona opet voli. I traži u sebi hiljadu izgovora zbog čega je ne vole. Pita se šta je krivo učinila. Treba joj ljubav, podrška i zaštita. Treba joj sigurnost. Kada počne da raste, svojim okicama gleda mamu i babu. Gleda ih kao najveće uzore u svome životu. Zatim sestru, brata i najbližu rodbinu. Uči sve ono dobro i loše od njih. I kada to ne kaže- želi biti baš kao oni.

Zatim, dolazi nova faza njenog života. Počinje ići u školu. Suoči se sa novim izazovom. Upoznaje novu okolinu i pronalazi nove uzore. Ili ih svojim uznavanjem upoznaje preko interneta, TV kanala, časopisa, filmova, serija…

Počinje željeti da se „uklapa“ u većinu, ili da bude kao većina. Počinje učiti da je na ženi najljepše njeno tijelo. Da njime „osvaja“ muška srca i umove. A ona i dalje želi biti voljena. Želi biti u centru pažnje.

Tog momenta zapravo stupaju na scenu roditelji i ono što su učinili ili nisu učinili još od njenog rođenja. Koliko je bila kod njih voljena, prihvaćena i ono posljednje: koliko su je naučili da voli i cijeni sebe. Koliko su je naučili da je kao žensko vrijedna, ili da nije vrijedna (da je samo predmet muških strasti).

Koliko su je naučili da je stid vrijedan, i da je stid uvijek u modi. I koliko su je naučili da se sama umije zaštiti i sačuvati od toga da bude predmet muških strasti i požude. Jer, od malih nogu se ona uči moralnim vrijednostima. Od malih nogu se uči stidu. I od malih nogu se postavljaju njeni uzori. I čvrsti temelji za njen odgoj.

Od malih nogu se ona uči da je vrijedna kao ljudsko biće a ne kao predmet požude. Nije njena uloga samo da „zadovolji“ muškarca, jer najodabranija žena na dunjaluku je bila najčednija i njenu vrijednost nije odredio niti jedan muškarac na zemlji (hz. Merjem).

Roditelji one koja u ukrasima raste i koja je u raspravi bespomoćna, Zaštite je. Volite je. Pružite joj jak oslonac od prvog dana rođenja. Naučite je da cijeni sebe, svoje tijelo. Da ljubomorno čuva svoje ukrase. Naučite je da nije dobro uvijek i u sve se uklapati. Da nije dobro uvijek biti kao većina. Naučite je da brine o svom mjestu kod Allaha, a ne kod ljudi. Naučite je da je odjeća čestitosti najbolja odjeća, i da je čedna žena najljepša žena.

Naučite je, i kada je bez hidžaba, da nosi pristojnu odjeću. Da vodi brigu o svom dostojanstvu i da ne bude „jeftino“ obućena. I naučite je da, kada sve to postigne, ne sudi drugima na osnovu izgleda. Naučite je da bude od onih koje će svojim ponašaljem i dojmom biti sebeb da i druge zavole čestitost i čednost. Jer, većinu su, nažalost, loši uzori pokvarili.

I neka imaju na umu da svaka oskudno odjevena djevojčica ili žena nije nužno osoba bez stida ili „nemoralna“. Neke od njih nesvjesno nose ono što drugi nose i povode se za većinom. Ili im jednostavno niko nije rekao da to nije za njih. A naročito djevojčice.

Halima Lj.