„Šta kažeš o Omeru ibnul Hattabu?“

Jednom je Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, zatražio dozvolu da posjeti Muaviju, radijallahu anhu. U to vrijeme veliki broj dostojanstvenika Kurejša je bilo prisutno tu a Sad ibn Ebi Vekkas je sjedio sa Muavijine desne strane. Kada je Muavija vidio da dolazi ibn Abbas on reče Sadu, ‘O Sad! Tako mi Allaha, postaviću takvo pitanje ibn Abbasu na koje mi neće moći odgovoriti’. Sad reče, ‘Ibn Abbas neće nikad neuspjeti odgovoriti na tvoja pitanja’.

Muavija upita ibn Abbasa, ‘ Šta kažeš o Omeru ibnul Hattabu, radijallahu anhu?’ On odgovori:

„Neka se Allah smiluje Ebu Hafsu (t. j. Omeru). Svjedočim, tako mi Allaha, da je bio saveznik Islama, sklonište za siroče, prebivalište vjere, utočište slabom, dvorac za iskrenog, tvrđava za stvorenja i pomagač nevoljniku. On je ustao za pomoć istini sa strpljenjem i zadovoljstvom sve dok: Allah nije učinio Njegovu vjeru superiornom, zemlje su osvojene, i Allah je spominjan po zemljama: u blizini rijeka i mora, na brežuljcima, na poljima i u tvrđavama. On se sa dostojanstvom suočio sa zlim jezicima, bio je zahvalan Allahu kako u nedaćama tako i u blagostanju, i sjećao se Allaha svo vrijeme. Neka Allah kazni do Sudnjeg dana onoga ko njega mrzi. “ (Taberani)

Neke izreke Omera, radijallahu anhu:

„Boj se svojih grijeha više nego što se bojiš svojih neprijatelja jer su tvoji grijesi opasniji po tebe od tvog neprijatelja“. (Omer ibnul Hattab)

„Družite se sa onima koji imaju strpljenje jer su njihova srca doista najblaža“ (Omer ibnul Hattab)

„Doista su sljedbenici mišljenja neprijatelji Sunneta: nisu uspjeli da ga sačuvaju i njegovo značenje im je umaklo, a a kad su im bila postavljena pitanja stidili su se da kažu ‘Mi ne znamo’ i tako su se suprotstavili Sunnetu sa svojim mišljenjima“. (Omer ibnul Hattab)

„Iznenađen sam sa tri stvari: 1) Čovjek bježi od smrti dok je ona neizbježna. 2) Čovjek vidi male greške kod drugih pa ipak previđa svoje vlastite velike greške 3) Kada je bilo kakva bolest u nečijoj stoci on pokušava da je izliječi ali ne liječi svoje vlastite bolesti. “ (Omer ibnul Hattab)

„Gledao sam na prijatelje i nisam mogao naći boljeg prijatelja od čuvanja jezika. Gledao sam na odjeću i nisam mogao naći bolju odjeću od bogobojaznosti. Razmišljao sam o svim vrstama bogatstva a i nisam našao bolju vrstu bogatstva od zadovoljstva sa malim. Razmišljao sam o svim vrstama dobrih djela ali nisam našao nijedno bolje od davanja savjeta. Gledao sam na sve vrste opskrbe ali nisam pronašao bolju opskrbu od strpljenja. “ (Omer ibnul Hattab)

„Smrt hiljadu pobožnjaka je lakša za podnijeti od smrti učenjaka koji posjeduje znanje onog što je Allah dozvolio i zabranio. “ (Omer ibnul Hattab)

Kada bi strpljenje i zahvalnost bile dvije kamile, ne bi puno značilo na kojoj bi jahao. “ (Omer ibnul Hattab)

“Tvoja tevba-pokajanje je pozitivna i dobra ako postaneš svjestan svojih grijeha. Tvoja dobra djela su uspješna ako su od tebe odbacila opčinjenost sobom i samodopadnost. Tvoja zahvalnost ima uspjeha ako kroz nju uvidiš svoju nesavršenost i svoju nepotpunost. ” (Omer ibnul Hattab)

“Allah neće kazniti većinu ljudi zbog onoga što je manjina među njima uradila, ali ako se pojave grijesi i niko to ne bude kritizirao i kudio, svi zaslužuju da budu kažnjeni. ” (Omer ibnul Hattab)

„Ne brinem se da li će moja dova biti uslišana već se brinem da li ću biti u stanju da učim dovu ili ne. Tako ako me Allah nadahne da učim dovu onda znam da će odgovor doći sa njom. “ (Omer ibnul Hattab)

„Volio bih da znate šta osjećam prema vama u srcu ali nema načina za vas da to saznate izuzev putem mojih djela“. (Omer ibnul Hattab)

‘Uopće mi nije bitno kako ću osvanuti, da li ću osvanuti u onome što mije drago ili onom što mi nije drago jer ne znam da li je za mene dobro u onome što volim ili onome što ne volim. ” (Omer ibnul Hattab)

“Uzvišeni Allah neće ukazati milost onome ko nije pokazivao milost. Neće oprostiti onome ko nije praštao, niti će primiti pokajanje onome ko nije primao pokajanja drugih. ” (Omer ibnul Hattab)

Omer, r. a. , rekao: “Osnov poniznosti je da prvi nazoveš selam svakom muslimanu kojeg sretneš, da budeš zadovoljan i mjestom pokraj sijela i da ti ne bude drago da te spominju po bogobojaznosti i čestitosti. ” (Omer ibnul Hattab)

“Desit će se da čovjek izađe iz svoje kuće s grijesima velikim kao što su brda Tihame. Kada čuje da se kazuje znanje, pobojat će se za sebe, pokajat će se za svoje grijehe i vratit će se svojoj kući, bez ijednog grijeha. Nemojte napuštati naučne skupove, jer Allah nije stvorio na zemlji nijedno mjesto koje je časnije kod Allaha od naučnog sijela i mjesta gdje se ljudi okupljaju radi nauke. ” (Omer ibnul Hattab)

Bilježi se da je Omer vidio nekog zimmiju nemuslimana, koji je bio zašao u godine, kako obilazi od vrata do vrata i prosi, pa mu je rekao: “Nismo pravedni prema tebi. Od tebe smo uzimali džizju (iznos koji su nemuslimani plaćali u islamskoj državi da bi imali zaštitu i bili oslobođeni služenja vojske), kada si bio mlađi, a danas smo te zanemarili. ” Onda je naredio da mu se daje mjesečni iznos iz bejtu-l-mala muslimana (državne kase). (Omer ibnul Hattab)

Bilježi se da je Alija rekao: “Vidio sam Omera kako pogrbljen trči kroz Ebtah. Pitao sam ga: Kuda ideš, vođo vjernika? On mi reče: ‘Jedna deva iz zekata koji su dali muslimani se izgubila, pa je tražim. ‘ Rekao sam: Ponizio si i zadužio nasljednike (halife koji dođu poslije tebe). On odgovori: ‘Nemoj me kritizirati, oče Hasanov. Tako mi Onoga Koji je poslao Muhammeda, sa vjerovjesništvom, kada bi se neka deva na obali Eufrata izgubila, Omer bi bio pitan za nju na Kijametskom danu. Nema poštovanja i časti onaj ko se ne brine o imetku muslimana, niti to ima onaj griješnik koji straši vjernike. “‘(Omer ibnul Hattab)