Allahovo pravo prema ljudima i pravo ljudi prema Allahu

Od Muaza ibn Džebela, Allāh bio zadovoljan njime, se prenosi da je rekao: “Sjedio sam iza Allāhovog Poslanika na magarcu pa me je upitao: “O Muaze, znaš li šta je Allāhovo pravo kod robova i šta je pravo robova kod Allāha?” Rekao sam: “Allāh i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Rekao je: “Allāhovo pravo kod Njegovih robova je da Ga obožavaju i da Mu ništa ravnim ne smatraju, a pravo robova kod Allāha je da ne kazni onoga ko Mu ne smatra nikoga ravnim. ” Rekao sam: “O Allāhov Poslaniče, pa hoću li obradovati ljude?” Reče: “Nemoj ih obavjestiti, pa da se oslone. ” (Hadis prenose Buhārī i Muslim)

Kaže Uzvišeni Allah: ”Nisam stvorio džinne i ljude, osim da bi samo Mene obožavali. ” (Ez-Zarijat, 56)
Ibn ‘Abbās kaže:”. . . osim da Me jednim učine”

Tewhīd je, dakle, prva stvar koju je obaveza naučiti svakom mukellefu (šerī’atskom obvezniku), on je prvi wādžib i zadnji wādžib, prvo čime čovek ulazi u islām i zadnje čime napušta dunjaluk i o njemu će biti pitan u kaburu.

Allah Uzvišeni kaže: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali, obožavajte Allaha a klonite se taguta!” (An-Nahl, 36)

Uzvišeni obavještava da je On zaista slao u svakom stoljeću i svakoj grupaciji naroda poslanika da ih poziva u obožavanje Allaha Jedinog i da im zabranjuje obožavanje nekog ili nečeg mimo Njega. Kao što kaže Uzvišeni:

“Prije Tebe nijednog Poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato samo mene obožavajte!” (Al-Anbiya, 25)

I svaki Poslanike je svoj poziv započinjao pozivom u tewhid. Kao što je Uzvišeni rekao o Hudovom narodu kada im je rekao: “Obožavajte Allaha. Vi drugog boga osim Njega nemate.” (Al-A’raf, 65)

Otuda naredba tewhīda ima prednost nad bilo kojom drugom stvari, poput namāza, zekāta, hadždža, posta i ostalih islamskih propisa, zbog riječi Uzvišenog:

“A nije im bilo naređeno (ništa drugo) osim da obožavaju Allāha, čisto, jedino Njemu vjeru ispovijedajući, ostavivši svaku neistinu, pravovjerno, i da uspostave namāz i daju zekāt, a to je istinski dīn.” (El Bejjine, 5)

Allāhov Vjerovesnik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, je ostao u Mekki 13 godina pozivajući u tewhīd, dok je namāz, prema jednom mišljenju, propisan tek u 10. godini. A kada je poslao Muaza u Jemen, desete godine po hidžri, rekao mu je: ”Ti odlaziš narodu od sljedbenikā Knjige, pa neka prvo u šta ćeš ih pozvati bude šehādet da nema drugog božanstva vrijednog obožavanja osim Allāha…”

A u jednom riwājetu (stoji da mu je rekao): ”…da ostvare Allahov tewhīd (da učine Allaha jednim)…”

A u drugom: ”...da čine ‘ibādet samo Allāhu”

A nakon toga je spomenuo namāz, zatim zekāt, itd.

Ovaj je tevhid vjera Islam i Allah ne prihvata od bilo koga kao vjeru osim njega kao što je rekao plemeniti, sin plemenitog, sin plemenitog, Jusuf a. s.: “Sud je samo Allahov. Naredio je da obožavate samo njega…” (Jusuf, 40)

Ovo je ta vjera koju je poslao po Svojim poslanicima i objavio u svojim knjigama i naredio poslanicima da je uspostave kao što je Uzvišeni rekao: “On vam Propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo Tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Ispovjedajte vjeru i ne podvajajte se u njoj…'”! (Eš-Šura, 13)

A Svome vjerovjesniku Muhammedu sallallahu alejhi ve selleme je rekao:
“Reci: ‘Meni je naređeno da se samo Allaha obožavam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu Ja pozivam i Njemu se vraćam.'” (Er Ra’d, 36)

Cijeli Kur’an govori o ovom tevhidu, tumači ga, govori o nagradi za njega i prijeti kaznom onome ko ga je zanijekao. Prema tome , značenje svjedočenja da nema boga osim Allaha jeste nijekanje širka i odricanje od njega i onog koga počini i iskreno posvećivanje obožavanja samo Allahu, te vjerovanju u Poslanika i pokornost njemu.

Kao što kaže Uzvišeni: “A odredio je Gospodar tvoj da ne obožavate, izuzev Njega…” (El- Isra, 23)

“I obožavajte Allaha i ne pridružujte Njemu ništa!” (En-Nisa, 36)

Ovaj ajet ukazuje da je izbjegavanje širka uvjet za ispravnost ibadeta i u osnovi ibadet bez toga nije ispravan, kao što je Uzvišeni rekao: “A da su oni širk činili, sigurno bi im propalo šta su radili.” (Al-An’am, 88)

Takođe kaže Uzvišeni: “A doista je objavljeno tebi i onima prije tebe:”Ako pridružiš (nešto ili nekoga) sigurno će propasti rad tvoj i sigurno ćeš biti od gubitnika.” (Ez-Zumer, 65-66)

Uzvišeni je odredio i potvrdio ovaj tevhid u Svom govoru: “Uistinu meni je naređeno da obožavam Allaha, odan Njegovoj vjeri…” (Ez-Zumer, 11)

Din jeste ibadet činjenjem onoga što je naređeno i ostavljanjem onog što je zabranjeno. Danas se proširilo neznanje o tevhidu, koji je temelj islamske vjere, jer je zaista njegov temelj da se ne obožava niko mimo Allaha i da se ne obožava nego s onim kako je On propisao. Ovo je napušteno i obožavanje većine postalo je pomiješano sa pridruživanjnem (širkom) i novotarijama (bid’atima). Međutim Allah Uzvišeni, a Njemu pripda hvala, nije ostavio zemlju a da na njoj nema onih koji bdiju nad Njegovim dokazima i pozivaju Njemu na temeljima jasnog znanja.