Šejtan je najsretniji ako nadvlada roba sa preprekom novotarije

Hafiz ibn Redžeb u komentaru ‘Četrdeset hadisa’ kaže: “Njegove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “svaka novotarija je zabluda”, predstavljaju sažet govor (dževami’ul-kelim), iz ovog hadisa se ne izuzima nijedna novotarija. To je veliki temelj od temelja vjere. Taj govor je sličan navedenom hadisu: “Ko uvede nešto novo u ovu našu vjeru to se odbija.” Svako ko izmisli nešto novo i to pripiše vjeri a ta stvar nema osnova u islamu to se smatra zabludom a vjera je od toga čista. Bez obzira da li se radi o pitanjima vjerovanja ili o djelima i govoru, vanjskim i unutrašnjim.” Završen citat.

Vrste novotarija

Novotarije u vjeri se mogu podjeliti u dvije vrste.

Prva vrsta su jezičko akaidske novotarije (novotarije u vjerovanju). Primjer toga su izreke džehmija, mu’tezila, rafidija i ostalih zalutalih sekti kao i njihova vjerovanja i ubjeđenja.

Druga vrsta su novotarije u ibadetima kao što je obožavanje Allaha, Azze ve Dželle, putem ibadeta koje On nije propisao. Ova vrsta novotarija se može podijeliti u više vrsta:

1. Novotarija u osnovi samog ibadeta. To znači da izmisli kompletan ibadet koji nema osnove u šerijatu, kao npr., da izmisli namaz koji nije propisan ili post koji nije propisan u vjeri islamu ili da izmisli neke praznike koji nisu propisani kao što je praznik obilježavanja Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, rođendana-mevlud i drugi.

2. Novotarije koje se odlikuju dodatkom na već propisani ibadet kao što je npr., dodavanje petog rekata u namazu.

3. Novotarije u pogledu opisa ibadeta tako da se čini neki ibadet na način kako nije opisan u sunnetu (praktikovanje sunneta na ne sunnetski način). Primjer toga je praktikovanje propisanih zikrova povišenim glasom skupno, ili kao što je otežavanje samom sebi ibadetom do granice koja pričinjava čovjeku poteškoću i opterećenje, što opis tog ibadeta izvodi iz kruga sunneta.

4. Da odredi posebno vrijeme za neki ibadet koji je u osnovi propisan ali mu šerijat nije odredio posebno vrijeme. Primjer toga je odlikovanje dana polovice ša’bana postom a da tu noć odlikuje noćnim namazom. Post i noćni namaz su u osnovi propisani ali da bi se neki dan posebno odlikovao postom za to mora postojati šerijatski dokaz.

Ibn Kajjim, rahimehullah je rekao:

Naš šejh je rekao: „Stvarnost nevjerstva je vjenčana sa novotarijom i oni su izrodili stanje gubitka na ovom i onom svijetu“. Ako rob savlada ovu postavljenu prepreku i izbjegne je sa svjetlošću Sunneta i ako traga za tim da je se u potpunosti kloni i da se istinski pridržava Sunneta oponašajući one koji su čuveni prethodnici od ashaba i njihovih učenika koji su ih slijedili u dobru, a doista je rijetkost za one potonje generacije da proizvedu ovakvu vrstu ljudi. Kako god, ako je osoba poput ove proizvedena onda će sljedbenici novotarije opsjedati i opkoliti tu osobu sa svojim zamkama i iskaliti svoju mržnju prema noj putem razaranja i optužit će ga da je zabludjeli novotar.

Ako mu Allah podari uspjeh u savladavanju ove prepreke onda ga šejtan pokušava uhvatiti na trećoj prepreci koja je prepreka velikog grijeha. Ako šejtan bude uspješan kod čovjeka putem ove prepreke onda će on učiniti da mu ovi grijesi izgledaju privlačno, uljepšati ih u njegovim očima i obrlatiti ljude da odugovlače u njima. On njima takođe otvara vrata novotarskog vjerovanja da djela nisu dio vjere (irdža). Tako šejtan kaže njemu: „Vjera je samo puko vjerovanje i ne može joj biti naštećeno djelima“. Moguće je da šejtan uzrokuje da izgovori izjavu u kojoj često leži propast ljudi. To je izjava“ Grijesi ne štete čovjeku sve dok je na tevhidu (monoteizmu) isto kao što dobra djela ne koriste čovjeku koji je na širku“.

Šejtan je najsretniji ako roba nadvlada sa preprekom novotarije zbog načina na kojoj se ona suprotstavlja vjeri i što ona uključuje odbacivanje onoga sa čim je Allah poslao Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takođe, onaj koji počini novotariju se ne kaje od nje niti je ostavlja već poziva stvorenja njoj. On daje prednost ovome jer ono iziskuje davanje izjava o Allahu bez znanja, i ona uzrokuje neprijateljstvo čistom Sunnetu. Ona (novotarija) daje vođstvo onima kojima Allah i Njegov Poslanik nisu dali vođstvo. Ona prihvata ono što je odbačeno od Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i odbacuje ono što je prihvaćeno. Ona pokazuje savezništvo sa neprijateljima Allaha i pokazuje neprijateljstvo prema Njegovim saveznicima. Ona potvrđuje ono što On negira i negira što On potvrđuje. Ona deklariše iskrene lažovima a lažove iskrenima. Ona se suprostavlja istini sa zabludom i onemogućava istinitost tako da istina postane zabluda a zabluda postane istina. Ona inicira otpadništvo u vjeri i sakriva istinu od ljudskih srca. Ona traži neka odstupanja na Pravom putu i otvara vrata promjeni vjere u cjelosti. “