Novotarija na mezarju

Danas sam bio na dženazi jednoj curici kojoj je melek smrti uzeo dušu prije nego je i vidjela ovaj svijet. Čovjek je dovoljno star da umre čim se rodi, ali današnji događaj ukazuje da treba dodati da je čovjek dovoljno star da umre i prije nego se rodi. Dok sam sam obilazio mezare vidio sam na jednom mezaru nešto neobično. Nisam ni pomislio da takvo nešto muslimani rade, ali eto, nisam bio u pravu. Neznanje navodi narod da svašta počini, pa čak i ovo što sam vidio. Kod nas su poznate mnoge nepravilnosti vezane za dženazu, ali da se umrlom donosi hrana i mushaf – to još nisam ni vidio ni čuo. Doista je vrijeme da musliman uči svoju vjeru iz njenih izvora, tj. Kur’ana i Sunneta a da ne prihvata nikakve običaje, bez obzira koliko bili raspostranjeni i popularni, ukoliko se kose sa islamskim učenjem. Treba da nam bude jasno da inovacije i uvođenje novih stvari je pohvalno u stvarima vezanim za dunjaluk, ali kad se radi o vjeri, onda nema mjesta inovacijama i novotarijama.

Kaže Uzvišeni Allah: “Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i svoju blagodat prema vama usavršio…” ( El-Maide, 3.) Čitajući ovaj ajet biva nam jasno da je vjera upotpunjena i da onaj ko je želi da ”uljepša” i ”dopuni” radi na mjenjanju vjere i time čini potvoru na Uzvišenog Allaha.

Vidio sam na jednom mezaru hranu i mushaf za umrlog. Navodno mrtvi će hranu jesti. Čudi me što još nisu i mikrovalnu postavili pored mezara, jer možda mejjit voli da mu hrana bude ugrijana. Pitam se, zašto su mu ostavili Kur’an da uči iz njega, možda nisu imali dovoljno para da plate učenje hatme, pa eto, neka sam sjedi i uči. Da nije zabranjeno bilo bi smiješno, ovako je zabrinjavajuće. Zašto su sebi muslimani dopustili da vjeru uzimaju kao trgovinu i ćeif!!! Ovo košta ovoliko a ovo ovoliko, ovo nije propis, ali to je lijepo, to je naša tradicija, tako se islam kod nas prakticira, zar i ti to ne činiš… Može se počesto čuti kod onih koji čine razne stvari pripisuju ih vjeri, kako bi ostvarili svoj sitni ovodunjalučki šićar. Allah Uzvišeni nije raspisao tender u vjeri.

Abdullah Mujić, prof.