Iskrenost nijjeta

Veoma često smo svjedoci, kako na društvenim mrežama tako i uživo, osobama koje svjesno ili nesvjesno ulaze u tuđe nijjete, tačnije u iskrenost istih. Vremenom, takva osobina prerasta u „hobi“, ili čak postaje poput hrane onom ko sudi, prosuđuje i osuđuje ljudske nijjete.

Posebna meta takvih osoba jesu povratnici u vjeru. Najčešće se ulazi u namjere njihovog povratka u vjeru (naročito ako se radi o pripadnicima drugih vjera), te im se obavezno kao epitet „kači“ prošlost na svako njihovo urađeno dobro djelo. Nažalost, pored toga što takvo ponašanje i takav stav prema povratnicima u vjeru ne priliči niti jednom iskrenom vjerniku, takvo ponašanje tu istu osobu čini odgovornom pred Allahom. Svakom riječju koju nepravedno izusti, svakim sudom koji donese- makar bio i ispravan- osoba se stavlja na poziciju sudije između Gospodara i Njegovog stvorenja. A samo Allah zna iskrenost naših srca, kao i iskrenost naših djela:

„I neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti.“ (sura El-Enfal, 24)
_____________________

Druga meta ovakve vrste ljudi su oni koji udjeljuju na Allahovom putu. Najčešće se prigovara „javnosti“ njihovih djela. I kao po nekom šablonu, uvijek se navodi da je bolje tajno udjeljivanje od javnog. Međutim, kako bilo ko može znati da li osoba, pored što udjeljuje javno, udjeljuje i tajno?

 “Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (sura El-Bekara, 274)

Javno udjeljivanje je pokuđeno samo onda kada osoba udjeljuje da bi se pred narodom pokazala, ali se opet postavlja pitanje kako bilo ko može znati namjere nečijeg udjeljivanja?!

Također, iste prosuđivanje je prisutno i kod drugih dobrih djela, poput namaza, hadždža ili učenja Kur’ana.
_____________

Treća meta koja je također prisutna jesu hafizi Kur’ana, njihovo javno polaganje hifza kao i hafiske dove.

Mnogo često sam naišla na osudu javnog učenja hifza te ulaženje u nijjet osobe- zašto uči Kur’an napamet.

Ponekad je veća korist sakriti učenje hifza, a ponekad objelodaniti. I jedno i drugo ima svoje prednosti kao i nedostatke i samo Uzvišeni Allah zna ko je bolji kod Njega: onaj koji javno obznani kako bi bio podstrek drugima i kako bi činio time hajr i bio od koristi drugima, ili onaj koji svoje djelo čuva između svoga Gospodara i sebe.

Ono čega moramo biti svjesni jeste da apsolutno nikako nemamo pravo ulaziti u ljudska srca, suditi im i prosuđivati ih, te „ocjenjivati“ ljudska djela kakva su ona kod Uzvišenog. Takvim ponašanjem, Allah da nas sačuva, možemo uništiti svoja dobra djela i izgubiti svoje mjesto kod Njega.

Premda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poznavao munafike u svome okruženju, nikada ih nije etiketirao, prozivao ili ulazio u njihova srca. Pa, kako je onda moguće da jedan vjernik i vjernica sude svome bratu ili sestri u vjeri, pri tome neznajući njihov stepen kod Allaha.
_____________

Isto tako, za iskrenost naših nijjeta, mnogo je važno da svoju tajnost i svoja tajna djela ne obznanjujemo govoreći svaki put kada neko uradi javno neko djelo: „Ima onih koji to isto rade ali u tajnosti“- aludirajući tom prilikom sagovorniku ili sagovornicima na sebe. Ako tako postupamo, postavlja se pitanje da li smo zaista vjerni svojoj tajnosti, i da li zapravo u srcu osjećamo ljubomoru prema onome koji nešto čini javno. Jer, kakve uopšte veze sa nama imaju nečija javna ili tajna djela?!

Stoga, čuvajmo svoja srca. Čuvajmo svoj iman. I čuvajmo svoja tajna djela ljubomorno od javnih, ako smo srcem odlučili da su ona zaista samo između nas i našeg Gospodara. Ne budimo od onih koji se pokušavaju miješati između Gospodara i robova Njegovih. Jer, šta mi znamo koga On posebno voli, i zbog čega…

H.Lj.