Islamsko vjerovanje (Iman)

Iman obuhvata ono u šta čovjek mora vjerovati svojim srcem i biti čvrsto ubijeđen u njih, bez imalo sumnje.

Iman ima šest temelja: vjerovanje u Uzvišenog Allaha, Njegove meleke (anđele), Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i vjerovanje u Allahovu odredbu dobra i zla.

Ovih šest uvjerenja predstavljaju temelje islamskog vjerovanja nad kojima se grade riječi i djela i na kojima se temelji plemeniti moral. Odlike tih temelja imana su izvor iz kojeg proizilaze odlike i ljepote islama, i upravo kroz njih dolazi do izražaja važnost islamskog vjerovanja i njegova neophodnost u ljudskom životu.

Vjerovanje u Allaha

Ovo je najveći temelj islamskog vjerovanja i najveća obaveza čovječanstva. To je vjerovanje i ispovijedanje da je Uzvišeni Allah Gospodar, Stvoritelj, Vladar i Onaj koji upravlja svim pitanjima Njegovih stvorenja, vjerovanje da je On Uzvišeni jedinstven u Svom Biću i Svojim svojstvima u čemu Mu niko ne sliči, i vjerovanje da samo On istinski zaslužuje da bude obožavan i da se samo Njemu robuje, te da je svako božanstvo mimo Njega lažno.

Muslimani vjeruju u sve ono čime je Allah sam Sebe opisao i čime Ga je opisao Poslanik ﷺ bez zalaženja u kakvoću, poređenja, iskrivljavanja ili negiranja.

Vjerovanje u Allaha i slijeđenje Njegove posljednje Objave (Islama) je jedini put ka istinskoj sreći na oba svijeta. Plodovi vjerovanja u Allaha Uzvišenog su mnogobrojni:

– Allah Uzvišeni otklanja od vjernika sve ružno i štetno. On ih izbavlja iz teškoća, čuva ih od spletki neprijatelja, kako je i objavio: Allah doista štiti vjernike. (Kur’an, 22:38)

– Vjerovanje je uzrok lijepog i ugodnog života. Uzvišeni je kazao: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život, i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (Kur’an, 16:97)

– Vjerovanje oslobađa dušu (psihu) od svih praznovjerja, zabluda i strahova. Ko istinski povjeruje u Allaha Uzvišenog, on se predaje Allahu Svemogućem u svemu, jer On Uzvišeni je Gospodar svjetova, On je jedini Bog pored Kojeg nema drugog Boga, tako da vjernik s tim spoznajama ne boji se stvorenja, ne oslanja se i ne ovisi o ljudima, zbog čega postaje slobodan i oslobođen svih praznovjerja i zabluda.

– Zadobijanje Allahovog zadovoljstva, što predstavlja najveći plod i rezultat vjerovanja, a time se zaslužuje ulazak u Džennet, uspjeh uživanja u vječnoj blagodati i Allahova potpuna milost.

Vjerovanje u meleke (anđele)

Meleki su Allahova stvorenja koja mi ne vidimo, a o kojim nas je Uzvišeni Allah obavijestio, i opisao nam ih i spomenuo neka njihova imena i svojstva. Stvoreni su od svjetlosti. Oni su časna, plemenita i Bogu pokorna stvorenja koja Mu na primjeren i dostojanstven način robuju. Oni nikada grijeh ne čine i izvršavaju Allahova naređenja bez pogovora, kako im se naredi, poput dostavljanja Objave poslanicima, uzimanja duša ljudi, zapisivanja ljudskih djela itd.

Vjerovanje u meleke donosi mnogobrojne plodove za život vjernika, navest ćemo neke:

– Spoznaja Allahove veličine, snage i apsolutne moći, jer veličina stvorenja upućuje na veličinu Stvoritelja, što doprinosi da vjernik više veliča i poštuje Allaha Svemogućeg koji je od svjetlosti stvorio ogromne meleke!

– Spoznaja čovjeka s njihovom pravom suštinom. Oni su samo stvorenja, robovi, stvoreni radi ibadeta Allahu i ne zaslužuju da se obožavaju. Na taj način musliman se spašava od idolatrije, odnosno uzimanja meleka za božanstva mimo Allaha Uzvišenog u što su upali mnogi ljudi.

– Ustrajnost u pokornosti Allahu Uzvišenom, jer onaj ko vjeruje u meleke koji pišu svako čovjekovo djelo, mora pokazati više strahopoštovanja prema Allahu Uzvišenom, izbjegavajući svaki grijeh u tajnosti i na javi.

– Strpljivost u izvršavanju Allahovih naredbi, te osjećaj smirenosti i neusamljenosti jer vjernik je čvrsto uvjeren da je ovaj prostrani svemirski prostor ispunjen hiljadama i hiljadama meleka koji se klanjaju Allahu Uzvišenom u skladu i savršenstvu, u najljepšem obliku ibadeta.

– Zahvala Allahu Uzvišenom na pažnji prema čovjeku, jer je On Svemogući zadužio neke meleke da čuvaju i štite čovjeka.

Vjerovanje u Božije knjige (Objave)

Pod ovim vjerovanjem podrazumijeva se da je Uzvišeni Allah, objavio nekim Svojim poslanicima knjige kako bi njima upućivali i usmjeravali ljude. Od tih knjiga su: Tevrat, Zebur, Indžil, te posljednja, pečat svih knjiga, Časni Kur’an – koji je jedina uputa do Sudnjeg dana.

Spomenut ćemo samo neke od mnogobrojnih plodova ili koristi vjerovanja u Allahove Knjige – objave:

– Spoznaja o Allahovoj pažnji prema Svojim robovima i Njegovoj milosti koju im ukazuje, jer je svakom narodu darovao poslanika i dao objavu da ih izvede na Pravi put, kako bi ostvarili sreću na ovome i na budućem svijetu.

– Otkrivanje Allahove mudrosti u Njegovim vjerozakonima koje je propisivao svakom narodu po njihovim potrebama, mogućnostima i stanju. Uzvišeni je kazao: Svima vama smo zakon i pravac propisali. (El-Ma’ida, 48.).

– Zahvaljivanje na Allahovim blagodatima i Knjigama koje je objavio, jer su one svjetlo i uputa na dunjaluku i ahiretu.

Vjerovanje u Božije poslanike

Jedan od temelja vjerovanja jeste i vjerovanje u sve poslanike i vjerovjesnike, odnosno vjerovanje da ih je Uzvišeni Allah izabrao između ljudi kao poslanike koji su po Njegovoj zapovjedi pozivali ljude na Allahov Put, u Njegovu vjeru. Također, vjerovanje da su oni najbolji ljudi, istinite i potpune upute, najispravnijeg govora i djela. Oni su upućivači na svako dobro, pozivači u spas.

Mnogobrojni su plodovi vjerovanja u poslanike, navest ćemo samo neke:

– Upoznavanje Allahove milosti ljudima i Njegove pažnje prema Svojim robovima, jer im je slao poslanike, između njih, da ih izvedu i ukažu na Pravi put, da im pojasne kako da se pokoravaju svome Stvoritelju, s obzirom da ljudski um bez objave to ne može dokučiti i spoznati. O posljednjem poslaniku Muhammedu r Uzvišeni je rekao: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (Kur’an, 21:107)

– Iskazivanje ljubavi, poštovanja i hvale prema Allahovim poslanicima, neka je na njih Allahov mir i spas, imajući u vidu da su oni istinski robovali i pokoravali se Allahu Uzvišenom, dostavljali Božije objave ljudima, podnosili na tom putu velika iskušenja, savjetovali ih i usmjeravali na put dobra.

– Vjerovanje u sve poslanike, shodno onome što je došlo o njima, stanju i situacijama u koje su zapadali, iskušenjima koja su proživljavali, otvara i proširuje vjerniku velike vidike, predstavljajući mu u svemu tome uzor i lijep primjer.

– Svi poslanici pozivali su u vjerovanje u Jednog Istinskog Boga. U tome se nije razlikovao ni prvi ni posljednji poslanik. Gradili su jednu građevinu na isti način. Sve ovo daje ubjeđenje u istinu, jer slaganje vjerovjesnika, i pored razlikovanja vremena i stanja u kojima su živjeli, na jednom pozivu, na jednom putu, upućuje i potvrđuje istinitost ovog poziva.

Vjerovanje u Sudnji dan

To je čvrsto uvjerenje da će Allah Svemogući proživjeti i izvesti ljude iz njihovih grobova, a zatim će im suditi za njihova djela, nagrađivati i kažnjavati, sve dok stanovnici Dženneta i Džehennema ne zauzmu svoja vječna staništa. To je Dan obračuna gdje će se svaka nepravda ispraviti, i gdje će svako dobiti ono što je zaslužio. To je dan kada imetak i slava neće koristiti. Samo će koristiti dobra djela. Vjernici će vječno biti u Džennetu, a nevjernici u Džehennemu.

Džennet je vječna kuća uživanja i blagodati koju je Allah Uzvišeni pripremio za odane robove vjernike, koji su bili pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku. U Džennetu su pripremljene neizmjerne i neprekidne blagodati i užici koji se ne mogu ni zamisliti.

Džehennem je stanište vječne patnje i kažnjavanja koje je Allah Uzvišeni pripremio za nevjernike. U Džehennemu su pripremljene razne kazne i bolne patnje koje se ne mogu ni zamisliti, a čije strahote ukazuju na težinu grijeha koji su uzrok te kazne.

Plodovi vjerovanja u Sudnji dan su mnogobrojni:

– Veliki je dokaz potpune Allahove pravednosti i milosti kada će nasilnik biti kažnjen za svoje nasilje, a dobročinitelj nagrađen za svoje dobročinstvo.

– Obuzdava duše od slijeđenja strasti, zanosa i pretjeranosti, mržnje i neprijateljstva, drskosti, jer onaj koji pomisli na nešto od toga i poželi da nešto slično uradi zna da je ispred njega Dan obračuna.

– Upozorenje nemarnima i onima koje su dunjalučki život i blagodati zauzeli i odveli od dobročinstva i iskorištavanja vremena u pokornosti Allahu Uzvišenom, da je život kratak, a da stvarno i vječno uživanje slijedi na ahiretu – budućem neprolaznom svijetu. Ako čovjek vjeruje u Sudnji dan, zaključiće da svaka blagodat na dunjaluku nije ni vrijedna poređenja sa blagodatima ahireta, a kamo li da bude vrijedna ijednog poniranja u džehennemsku vatru. S druge strane, bilo koja nedaća na dunjaluku, ako je na putu Božijem, nije ni izbliza mučna u poređenju sa kaznom na ahiretu, niti je prevelika cijena i za jedan tren boravka u Džennetu.

– Podstiče na natjecanje u pokornosti, činjenju dobrih djela i ostavljanju loših, u ovom našem kratkom ovosvjetskom životu, jer nagrada na Drugom svijetu je vječna, a nema povratka za ponovno činjenje djela.

Vjerovanje u Allahovo određenje

Allah je Sveznajući i sve je zapisao. Njegovo sveznanje obuhvata apsolutno sve, On zna i ono što se desilo i ono što će se desiti, ali i ono što se nije desilo, a da se desilo, kako bi se i na koji način desilo. Allah Svojom voljom čini šta hoće, i ništa se ne dešava mimo Njegove volje. On je Stvoritelj svega, i sva djela koja ljudi čine također su rezultat Allahovog stvaranja i ona ni u kojem slučaju, kada je o Allahovom stvaranju riječ, nisu izuzetak.

Allahova odredba i njegovo apsolutno znanje o tome šta će čovjek učiniti, ne primorava samu osobu da to radi. Naprotiv, čovjek, Allahovom voljom, ima slobodan izbor u onome što može da radi i što se od njega traži, i upravo na osnovu toga će čovjek biti nagrađivan ili kažnjen, kao što Uzvišeni Allah kaže: I reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” (Kur’an, 18:29)

Mnogobrojni su i značajni plodovi vjerovanja u Božije određenje i propisivanje sudbine u životu čovjeka, a navest ćemo neke:

– Vjerovanje u Allahovo određenje izgrađuje u čovjeku oslonac samo na Allaha, jer je On Uzvišeni, Onaj koji jedino može koristiti i nauditi. Mimo Njega niko i ništa ne može koristiti niti nauditi, osim onoliko koliko to On Uzvišeni, dopusti.

– Olakšava čovjeku spoznaju samoga sebe, sprječavajući mu oholost i gordost, jer čovjek ne poznaje šta ga čeka u budućnosti. Lišava vjernika umišljenosti i samodopadanja kada ostvari bilo kakav cilj, jer je taj svoj cilj postigao samo Allahovim određenjem i dobrotom. Obmanjenost i umišljenost čovjeka čini da zaboravi na zahvalu istinskom Darovatelju dotične blagodati, a to je Uzvišeni Allah.

– Vjerovanje u Allahovo određenje oslobađa čovjeka od pošasti zavidnosti, tako da vjernik ne zavidi ljudima na dobru koje im je Allah Uzvišeni iz obilja Svoga podario, jer On je Opskrbitelj i Onaj koji sudbinu određuje. Vjernik je svjestan da se prilikom pokazivanja zavidnosti, ustvari time opire Allahovoj odredbi i sudbini.

– Vjerovanje u Allahovo određenje budi u srcu vjernika sigurnost i spokoj, jer vjernik zna da ono što ga je zadesilo, nije ga moglo mimoići, a ono što ga je zaobišlo, nije mu sudbinom bilo dodijeljeno. On se trudi da ostvari sve što mu koristi i u tome ne posustaje. Nakon što uradi sve što je na njemu, sve što je u njegovoj mogućnosti, oslanja se na Uzvišenog Allaha, i traži pomoći od Njega u ostvarenju potrebnog. Ne ostavlja rad i ne pravda se Allahovim određenjem. Ukoliko i nakon uloženog truda i svih svojih mogućnosti, ne ostvari željeno, to razumijeva kao Allahovu odredbu. Biva smiren i zadovoljan tom Allahovom odredbom, Njegovom voljom i htijenjem, i kaže: “Allah je odredio i biva samo onako kako On hoće.”

– Vjerovanje u Božije određenje budi u srcu hrabrost i odvažnost pri susretu sa izazovima i tegobama, te ojačava ambiciju, jer vjernik je čvrsto uvjeren da je čas smrti davno određen, a opskrba svakom zagarantovana, te da nijednog čovjeka neće zadesiti ništa više od onoga što mu je propisano.