Nova knjiga “Dove Allahovih Poslanika”

Naslov originala: دعوات الأنبياء عليهم السلام Daʿawāt al-ʾanbiyāʾi ʿalayhim al-salām
Autor: Abdurrezzak ibn Abdul-Muhsin el-Bedr
Prijevod: Harun Ekinović, prof.
Recenzija: Abdurrahman Kuduzović, prof.
Tvrde korice, 220. str

CIJENA: 20 KM

Bosna i Hercegovina
UG Etihad, +387 62 483 484

Evropa
Emin, +491 63 1740 185

Srbija
Udruženje Put Sredine, +381 638 766 033

Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put

U plemenitom Kur’anu u brojnim ajetima Allah navodi razne poslaničke dove iz kojih uviđamo kako su Mu se obraćali, kako su Mu pribjegavali, kako su Mu iskazivali skrušenost, čežnju, strah, te kako su imali visok nivo edeba u tome svemu. Sve je to Allah obrazložio kako bi Njegovi robovi, vjernici, znali ispravan način upućivanja dove svome Gospodaru.

U skladu s tim, nakon što je Allah spomenuo neke poslanike u suri ElEn’am, njihova vrijedna djela i uzvišene osobine, kazao je: “Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put” (El-En’am, 90).
U ovome primjećujemo uputstvo Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da njihov put slijedi, a u istom se nalazi također i smjernica njegovom ummetu da na isti način postupa.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvršio je ono što mu je bilo naređeno na najpotpuniji način. Slijedio je dotadašnje poslanike i kod sebe je objedinio svako pozitivno svojstvo koje su oni posjedovali, te je, na taj način, dostigao veličanstvene osobine s kojima je nadmašio i ljude i džinne, te je postao prvak poslanika i bogobojaznih i uzor svim dobrim ljudima. Neka su na njega salavat i selam, a također i na sve ostale poslanike.

U kazivanjima o poslanicima, koji su najbolji ljudi, za sve vjernike nalaze se veoma vrijedne lekcije i pouke, kako bi se ugledali na poslanike u svim aspektima vjere: ispoljavanju tevhida, upućivanju svih vidova ibadeta Allahu, pozivanju ljudi u vjeru, iskrenom odnosu prema Allahu u svim stanjima, strpljivom i postojanom podnošenju svih teškoća na putu vjere i smirenom prihvatanju svih izazova koji se pred njima nađu.

Kazivanja o poslanicima obiluju poukama i primjerima koji nas podsjećaju da nakon teškoće dolazi olakšanje, da vjernike čeka lijep završetak na ovom svijetu, što predstavlja utjehu tužnima, opskrbu bogobojaznim i sreću pokornim vjer
nicima. “U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.” (Jusuf, 111)
Allah je izabrao ljude koji će biti poslanici, dao im je posebne vrijednosti i učinio ih je uzorima svim ostalim. Njihovim posredstvom za Allaha se zna, Njemu se iskazuje tevhid i Pravi put se poznaje, te su pomoću njih džennetlije dospjeli do Dženneta i ostvarili sreću na ovom i budućem svijetu. Štaviše, čovjek je sretan u onoj mjeri u kojoj se pridržava načela poslanikā. Allah je kazao: “I učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.” (El-Enbija, 73)

Dakle, Allah je poslanike počastio činjenjem dobrih djela, obavljanjem namaza, izdvajanjem zekata i neprestanim upućivanjem ibadeta Allahu i na taj način su drugima uzori, pa ko se na njih ugleda uspjet će.
Od posebnih odlika poslanikā jeste i njihova veza sa Allahom koja se spominje u Kur’anu i njihova predanost Njemu kao što nam Allah o tome kazuje: “Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su nam se u nadi i strahu, i bili su prema nama ponizni” (El-Enbija, 90).
Ne samo da su činili dobra djela već su ih činili u odabranim vremenima i upotpunjavali su ih na odgovarajući način kad god su bili u stanju ne propuštajući ni jednu priliku. “Molili su Nam se u nadi i strahu” – Tražili su od Allaha korisne ovo
svjetske i onosvjetske stvari, te su se Njemu utjecali od štetnih, osjećajući i čežnju i strah, a nemarni nikako nisu bili. Kako li je njihovo stanje bilo potpuno!
Ibn Tejmijje rekao je: “Svi su poslanici dovili Allahu kao što Allah to spominje u kazivanju o Ademu, Ibrahimu, Musau i drugima.”

Kako li je lijepo da musliman poznaje stanja prijašnjih poslanika, kako su Allahu skrušeno i iskreno iskazivali ibadet, te kakve su ih pozitivne osobine i vrijednosti krasile, kako bi ih što dosljednije slijedio.

Na mnogim mjestima u Kur’anu, Allah spominje razne primjere dovā poslanikā, kako su se nadali Allahovoj milosti i dobročinstvu i kako su se Njemu predavali u svim situacijama. Naime, spomenuo je dovu Adema, Nuha, Ibrahima, Ismaila, Musaa, Junusa, Ejjuba, Isaa i drugih poslanika, neka je na sve njih Allahov salavat i selam; kako bi ljudi spoznali način upućivanja dove, njene adabe i način iskazivanja skrušenosti Gospodaru svjetova.
Osim toga, Allah spominje i kako se odazvao njihovim dovama, kako je ostvario njihove želje i kako im je olakšao situacije kroz koje su prolazili koliko god teške bile. Poslanici su se strpjeli na iskušenjima i neugodnostima kojima su ih izlagali sunarodnjaci i predali su se Allahu nadajući se izlazu i olakšanju pa bi im Allah željeno i ispunio.

Ko bude slijedio njihov put u takvim stanjima, Allah će mu olakšati kao što je olakšao i njima, te će ga spasiti kao što je i njih. Razmisli o Allahovim riječima: “I Zunnunu (Junusu) se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema istinskog boga mimo Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!’ odazvasmo i tegobe ga spasismo: eto, tako Mi spasavamo vjernike.” (El-Enbija, 8788)
Ovi ajeti sadrže obećanje i radosnu vijest za svakog vjernika koji u poteškoći postupi kao Junus obraćajući se Allahu navedenim riječima. Imam Tirmizi je zabilježio da je Sa’d ibn Ebi Vekkas, radijallahu anhu, kazao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nikada se nijedan musliman neće obratiti Allahu za nešto učeći dovu koju je uputio Junus kada je bio u utrobi ribe: ‘Nema istinskog boga mimo Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!’ – a da mu Allah neće ispuniti traženo.”