Ako me moj Gospodar upita…
Jedan čovjek je došao kod imama ehlu-sunneta, Ahmeda ibn Hanbela, i upitao ga, „O imam Ahmede, kakvo je tvoje mišljenje o poeziji?“ On upita, „Kakva je to poezija’“ na što čovjek odgovori recitirajući sljedeće stihove:
Ako me moj Gospodar upita, „Zar se ne stidiš tvoje nepokornosti Meni?
Kriješ svoje grijehe od Mojih stvorenja – a sa grijesima dolaziš Meni.“
Imam Ahmed poče ove stihove recitirati i iznova ponavljati, plačući toliko da je jedan od njegovih učenika rekao da je gotovo pao u nesvjest od silnog plakanja.
Ako me moj Gospodar upita, „Zar se ne stidiš tvoje nepokornosti Meni?
Kriješ svoje grijehe od Mojih stvorenja – a sa grijesima dolaziš Meni.“
Kako ću odgovoriti? O teško meni – ko će me zaštititi?
Odvraćam svoju dušu od (pretjeranog) nadanja – s vremena na vrijeme.
I zaboravljam na ono što će doći poslije smrti i ono što će doći nakon što budem u ćefine stavljen.
Kao da mi je zagarantovan život (vječni) i da mi smrt neće doći.
A kada me smrtne muke zadese – ko će me zaštititi?
Gledam u lica – ima li iko među njima ko bi me otkupio?
Bit ću upitan o onome što sam pripremio da me sačuva (na Sudnjem Danu).
Pa kako ću odgovoriti – kad sam bio nemaran prema svojoj vjeri.
Teško meni! Zar nisam čuo Allahov govor kako me poziva?
Zar nisam čuo ono što je objavljano u suri Qaf i Ja-sin?
Zar nisam čuo o Danu oživljenja, Danu okupljanja i Sudnjem Danu?
Zar nisam čuo glasnika smrti, kako me poziva, dozivajući me?
Gospodaru moj, rob tvoj se pokajao i vratio Tebi – pa ko će me onda zaštititi?
Osim Gospodar, koji mnogo prašta – ka istini, On će me uputiti.
Došao sam ti, kajući se – pa mi se smiluj i učini moju vagu teškom (dobrim djelim).
I olakšaj mi polaganje računa – Ti si najbolji koji će moja djela obračunati.
Menakib Imam Ahmed – Ibn al-Džewzi
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
