Moj Bog je tvoj Bog

Abigail je djevojka rođena i odrasla u močvarama jugoistočne Louisiane. Dok sam je prvi put promatrala u mesdžidu s njezinim živahnim mladim sinom, pomislila sam da me podsjeća na moju majku – topla, lijepa, karizmatična. Saznala sam da je ona žena indonežanskog muslimana koji je posjećivao lokalni mesdžid. Pitala sam se je li i ona sama muslimanka.

Na moje je pitanje brzo odgovoreno kad sam saznala da se nedavno vratila islamu. Abigail kaže: „Ono što me je konačno dovelo do toga da shvatim da je islam istina, bilo je razumijevanje o islamu kroz razgovor sa mojim sadašnjim mužem. Znati i vjerovati da zaista postoji samo jedan Bog.”

Abigail piše o svom životu, obitelji i svom putu u islam u svojoj knjizi „Moj Bog je tvoj Bog“. Njezina je knjiga detaljna priča o povijesti njezine obitelji i o tome kako je spoznala Jednog i Jedinog Boga.

Vrijeme je prolazilo, kao i uvijek i ponovno sam naletila na Abigail – ovaj put na društvenim mrežama. Ovdje sam na internetu naučila više o Abigail i njezinoj ljubavi prema islamu. Abigail kaže: “Život prije islama za mene je bio krivo usmjeren jer sam napravila izbore koji su me doveli do lošeg i nemoralnog života.”

Abigail donosi svoje životne lekcije sa sobom u islam i nikada se ne srami teško stečene mudrosti koju su joj dale. Mnogi se povratnici srame govoriti o svom putu, ali Abigail je više nego voljna podijeliti lekcije koje je proživjela. Postale smo bolje prijateljice i poslala sam joj poruku da dođe na druženje petkom navečer da upozna druge sestre i nauči više o islamu. U svim mojim kontaktima s Abigail, njezina iskrenost prema Bogu uvijek je očita.

Kako smo se zbližavale i na mreži i izvan nje, shvatila sam da je Abigail bila svačija navijačica, preporučujući svima, čak i sebi, da se u svakom trenutku pouzdaju u Božji plan. Abigail kaže: “Nakon što sam postala muslimanka, osjećam se bliže Bogu i povezanija s Bogom. Kroz moje pogreške uvijek postoji prilika za pokajanje”.

Ona kaže: “Naučila sam toliko lekcija otkako sam se vratila prije 4 godine. Imam previše svojih mana da bih se brinula o tuđim greškama, zato nikad nikome ne sudim. Dajem sve od sebe u svemu što radim, ali znam da postoji posljedica… posljedica svega dobrog ili lošeg što učinim”.

Ovo me podsjetilo na ajet iz sure Lukman: „…dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti,doista Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući…“ (Lukman, 16.)

Izvor: www.aboutislam.net