Na koji način ću činiti dobročinstvo svojim roditeljima?

Moji roditelji su, nakon moga Gospodara glavni razlog mog dolaska na ovaj svijet.  Gospodar me stvorio u utrobi moje majke, koja me sa mukom nosila, a moj babo je, još mnogo prije nego me i upoznao, pripremao za mene bezbrižan dom, satkan od sreće i nježnosti. „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite.“ (El-‘Isra, 23)

Moj Stvoritelj, odmah nakon poslušnosti Njemu, naredio mi je poslušnost mojim roditeljima. Moj Stvoritelj je Svoje zadovoljstvo učinio ovisnim o zadovoljstvu moje majke i mog babe. Njegovo zadovoljstvo, sakrilo se u zadovoljstvu mojih roditelja. Kada usrećim moju majku i babu, usrećila sam svoga Gospodara, naljutim li ih naljutila sam svoga Gospodara.  

Pa, na koji način da ih usrećim i budem primjerna kćerka?

Kada me pozovu, odazvat ću im se odmah i ostaviti sve druge poslove, bez obzira koliko su oni važni.

Ovo ne znači da ću, dok igram igrice, mrzovoljno, poluglasno govoriti ‘moliiiim’, a onda kada majka, nakon deset minuta dozivanja, ljutito upita čujem li da me zove, reći: „Pa rekla sam mooolim“, a dobro znam da me nije mogla čuti ni da je stajala tu, ispred vrata moje sobe.  Učeni ljudi su govorili: „Onaj ko klanja dobrovoljni namaz dužan je prekinuti ga ako ga jedan od roditelja pozove zbog nečega što spada u dozvoljene stvari.“ 
__________________

Kada jedno od njih govori, ja ću paziti i pomno ih slušati. Neću ih prekidati sve dok ne završe sa govorom.

Razmislit ću o onome što mi žele reći. Ne, neću ih prekidati pravdajući se riječima ‘nije tako bilo’, ‘nisam to željela’, ‘niste me razumjeli’ itd.  Iz njihovih riječi uzimat ću pouku, duboko razmišljajući šta mi to savjetuju. Budem li, poput nategnute strijele, čekala samo da završe kako bih se opravdala i iznijela svoje mišljenje, neću čuti njihove riječi. 

A, ukoliko ne budem slušala njihove riječi, ponovit ću istu grešku. „I ne reci im ni: “Uh”! – i ne podvikni na njih i obracaj im se rijecima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: – Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!” (El-Isra, 24)

Ono što mi narede izvršit ću u što kraćem roku.

Riječima “evo sad ću”, “a joooj”, ‘može li neko drugi?’, ‘a što opet ja?’ samo povećavam težinu zadatka, koji me ionako čeka. 

Evo kako to izgleda: Ujutro, kada školsku torbu stavim na svoja ramena, nikada se na žalim na njenu težinu. Dolaskom u školu, skidam je sa ramena i odlažem na sto, bez da osjećam bol u leđima. Ali, ako tu torbu, cijeli dan budem nosila na svojim ramenima, svakoga sata, ona će postajati teža. Nakon par sati, počet ću se žaliti na bol u ramenima i leđima. Budem li je nosila cijeli dan, bol u leđima bi mogla narušiti zdrastveno stanje mojih leđa.

To je ista ona torba koju nosim svakoga dana na putu od kuće do škole. Ali, svakoga sata i najlakši teret, postaje sve teži.  Isti slučaj je i sa zadacima koje mi daju moji roditelji. Prvobitno to biva čas posla, ali budem li odgađala, ‘kada zvaršim igricu’, ‘kada jedem’, kada uradim zadaću’, ‘kada… i kada’, na kraju dana i najobičniji zadatak postat će mi veliki teret.

Bespotrebno umaram i sebe i svoje roditelje.

‘Čas posla’ – imam na umu.

Rekao je Poslanik, alejhisselam: „Propali su oni koji odgađaju.“
________________

Pomagat ću roditeljima u kućnim poslovima.

Majci ću pomagati u održavanju čistoće našeg doma, a babi u onome što od mene traži. Za čistoću našeg doma nije zadužena samo moja majka. Vraćam stvari na njihovo mjesto, prebišem sto, usisam mrve, složim suđe – svaki put kada primjetim da to treba uraditi.  Kao što volim da uživam u čistoći, volim i pomoći u održavanju čistoće.

„Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem je sam šio svoju odjeću, krpio obuću i radio sve ostalo što ljudi rade u svojim kućama“. (Ahmed)
__________________

Pazit ću na svoju mlađu braću ili sestre, čuvat ću ih onako kako bi ih čuvali babo i majka. Igrat ću se s njima i podučiti ih onome što znam.

Čuvanje braće ne znači igranje igrica, dok on u tuš kabini proljeva šampone. Čuvanje seke ne znači čitanje omiljene knjige, dok ona uredno složenu odjeću iz ormara razbacuje po kući. 

Ne – to znači samo novi posao za moju majku ili babu. 

Napravit ću učionicu u svojoj sobi, pretvarat ću se da sam odgajateljica. Smislit ću neke super zanimljive igrice kojima ću zabaviti svoju sestru. 

Ili, pretvarat ću se da sam učiteljica, podučit ću mlađeg brata onome što sam i sama naučila.

Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čuvaj emanet onom ko ti ga je povjerio i nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio.” 

 Amina Hadžić Jahić, prof.