Mezijj-predejakulacijska tekućina (pravni propisi)
Šta je to mezijj?[1]
Mnogi učenjaci definirali su ovu tekućinu riječima: „Bijela bistra sluzava tekućina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o spolnom općenju.“
Osnova ovog poglavlja uzeta je iz hadisa Alije, radijallahu anhu, koji je kazao: „Imao sam izuzetno mnogo problema sa mezijjem, a stidio sam se o tome pitati Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog mjesta njegove kćerke kod mene, pa sam naredio Mikdadu ibn Esvedu da ga pita, pa mu je kazao: ‘Neka opere spolni organ i neka abdesti.’“[2]
U drugoj, opširnijoj predaji ovoga hadisa, zabilježene su riječi Alije: „Imao sam izuzetno mnogo problema sa mezijjem, pa sam se u zimskom periodu kupao zbog toga, sve dok mi nisu ispucala leđa zbog čestog kupanja, pa sam upitao Allahovog Poslanika – ili je o tome upitan Allahov Poslanik – pa je kazao: ‘Ne čini tako, nego kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ i abdesti potpunim abdestom za namaz, a kada vidiš spermu, tada se trebaš kupati.’“[3]
Pravni propisi vezani za mezijj
1- Islamski učenjaci, u pogledu mezijja, imaju jednoglasan stav da je to nečistoća[4], na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ.“ Međutim, razilaze se u pogledu načina čišćenja od spomenute tekućine.
2-Istjecanje mezijja kvari abdest, po jednoglasnom stavu učenjaka, na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Neka opere spolni organ i neka se abdesti.“
3- Nije se obaveza kupati zbog istjecanja mezijja, po konsenzusu islamskih učenjaka,[5] a na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne čini tako (ne trebaš se kupati zbog istjecanja mezijja), nego kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ i abdesti potpunim abdestom za namaz, a kada vidiš spermu, tada se trebaš kupati.“
4- Osobi koja vidi mezijj propisano je da prilikom pranja spolnog organa zajedno sa spolnim organom opere i testise, na osnovu hadisa Abdullaha ibn Sa‘da el-Ensarija: „Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tečnosti koju vidim nakon džunupluka, pa mi je kazao: ‘To je mezijj, a svaki energičan muškarac izbacuje mezijj, zbog te tečnosti operi svoj spolni organ i testise, i abdesti kao za namaz.“[6]
5- Ako se desi da mezijj uprlja odjeću, po mišljenju većine islamskih učenjaka, tragove mezijja obaveza je oprati kao što se to čini prilikom čišćenja drugih vrsta nečistoće, a po mišljenju imama Ahmeda nije stroga obaveza to potpuno oprati vodom, već je dovoljno poprskati vodom, a na osnovu predaje Sehla ibn Hunejfa, radijallahu anhu, u kojoj stoji: „Imao sam veoma mnogo problema sa mezijjem i zbog toga sam se često kupao, pa sam upitao Allahovog Poslanika o tome, a on je kazao: ‘Dovoljan ti je abdest.’ Upitao sam: ‘Šta da učinim sa odjećom na koju je kanuo mezijj.’ Kazao je: ‘Dovoljno ti je da uzmeš šaku vode i da sa njome poprskaš mjesto na odjeći koje je ukapano mezijjem.’“[7]
6- Prema ispravnom mišljenju, istjecanje mezijja ne kvari post.
Rezime o vrstama tečnosti koje izlaze iz spolnog organa
1- Sperma (menijj): ako izađe u mlazu i sa strašću, čovjek postaje nečist (džunup), te mu je obaveza okupati se. Izlazak sperme sa strašću također uzrokuje neispravnost posta, izuzev ako se ejakuliranje desi u snu kada ne kvari post, po konsenzusu učenjaka, ali je obavezno kupanje.
Po ispravnom mišljenju, sperma je čista.
2- Mezijj: izlaskom mezijja čovjek gubi abdest. Ova tečnost je nečista i obaveza je oprati spolni organ zajedno sa testisima, dok kupanje nije obavezno. Izlaženje mezijja ne kvari post.
3- Mokraća (urin): istjecanje mokraće uzrokuje gubljenje abdesta. Urin je nečist i obaveza je oprati odjeću ili dio tijela na koji dospije, ali istjecanje urina ne uzrokuje obaveznost kupanja.
Priredio: Elvedin Pezić – minber.ba
[1] Arapska riječ mezijj, može se izgovarati na tri ispravna načina: mezj, mezijj i mezij. Ovo napominjem kako se oni koji čitaju o ovoj tematici ne bi zbunili kada primijete da se ponekad piše ili izgovara na drugačiji način.
[2] Buhari (br. 269) i Muslim (br. 721).
[3] Hadis su zabilježili imam Ahmed (br. 868) Ibn Huzejme (br. 20), Ebu Davud (br. 206) sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani, kao i šejh Šuajb Arnaut.
[4] Konsenzus navodi imam En-Nevevi u svome djelu El-Medžmu‘, 2/552.
[5] Konsenzus navodi imam En-Nevevi u svome djelu El-Medžmu‘, 2/142.
[6] Ebu Davud (br. 211), šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.
[7] Ebu Davud (br. 210). Šejh Albani i E‘azami kazali su za ovaj hadis da je hasen – dobar.