Podsticaj za obavljanje umre

Umra je jedan od najdražih ibadeta kod Allaha. U vjerodostojnom hadis-kudsi kod Buharije, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže Uzvišeni Allah: “Ne može mi se rob približiti ni sa čim dražim od onoga što sam mu naredio“, tj. najdraži ibadeti Allahu su one koje je naredio. Nakon toga čovjek čini nafile da bi podigao svoj stepen, da bi dopunio nedostatke i mahane u svojim farozvima.

Kaže Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a hadis je kod Buharije i Muslima, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Umra do umre briše grijehe počinjene između te dvije umre. A za primljen i ispravno obavljen hadž nema druge nagrade osim Dženneta.” Hadis ne može biti vjerodostojniji.

Dobro, šta ćemo sa onim ko obavlja prvi put umru? Njemu umra briše grijehe koje je prije počinio. Kaže Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u drugom hadisu, takođe kod Buharije i Muslima, od istog ashaba: “Ko posjeti ovu kuću i obavi hadž, i spolno ne opći sa suprugom tokom ihrama, i ne čini velike grijehe tokom obreda, vratiće se svojoj kući kao na dan kada ga je majka rodila.” Tj. sa oprostom svih grijeha.

Dobro, ovaj hadis se odnosi na hadž, šta ćemo sa umrom? I ovaj hadis mnogi pogrešno razumiju. Na prvom mjestu, “hadž” na arapskom znači zijaret, posjeta. Sa te strane, u značenje ovog hadisa ulazi i umra, a potvrdu za to imamo u vjerodostojnom rivajetu kod imama Muslima: “Ko posjeti ovu kuću (Kabu) i ne pravi prestupe tokom obreda, vratiće se kući kao na dan kada ga je majka rodila.” Hoćete li još bliže?

Kaže Ibn Hadžer, najpoznatiji komentator Buharijinog Sahiha, i to je najbolji, najkompletniji, najpotpuniji komentar Buharijinog Sahiha: “Ovaj rivajet “ko posjeti ovu kuću” upućuje na to da je ovaj hadis općenit, da obuhvata i hadž i umru.” Da ne kažete da sam ja to izmislio od sebe. Dakle, onaj ko obavi umru, ako ne bude pravio prestupe tokom obreda, nagrada za njegovu umru jeste da se vrati kući kao na dan kada ga je majka rodila. Šta znači to? Dijete kad se rodi nema grijeha nikakvog, čista stranica, čist dosije.

Neki učenjaci kažu da se to odnosi na male grijehe. Ali šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, odgovara: “Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim hadisom podrazumijevao male grijehe, on bi to obznanio. Ali nije, nego je koristio izraz iz kog se ne može razumjeti osim općenitost.” Tj. da bi se vratio kući bez grijeha, i malih i velikih.

Kada bi ostavili sav ovaj govor po strani, kad bi pretpostavili da sve ovo nije istina, čovjek dok obavlja hadž ili umru zar ne moli Allaha da mu oprosti grijehe? Zar se ne kaje za sve grijehe Uzvišenom Allahu? To je dovoljno da sve ovo zaboravimo. Kad digne Allahu iskreno ruke u dovi i zamoli Allah da mu oprosti grijehe i pokaje se Allahu, Allah mu oprosti sve grijehe.

Između tebe i Allaha nema osim iskrena dova Allahu da ti oprosti sve grijehe. Nema tog grijeha da je toliko velik da ga Allah neće oprostiti. Nema tog grijeha da ga neće obuhvatiti Allahova milost. Ali za onog ko se iskreno pokaje, čvrsto odluči da se neće vraćati tom grijehu i popravi se. Ako je nečije pravo uzurpirao, vrati mu to. To su znakovi iskrenog pokajanja. Ne da kaže “ja se kajem” i nastavi da čini što je radio.

Iskreno se pokaj Allahu, nema tog grijeha da je toliko veliki da je veći od Allahove milosti. Allahova milost je veća od svakog grijeha.

Amir Smajić