Srce iskrenog vjernika ne izdaje

Iz dana u dan do mene dolaze teške priče ljudskih sudbina koje zaista bole. Bole, jer ih pričaju oni koji su na namazu, a doživjeli su ih također od onih koji su na namazu. Bole, jer bude razočarenje u iskrenost srca onih koji se do jučer nazivaše najboljim prijateljima. Onih, koji bi trebalo da vjeruju u Dan suda. Ili onih što bijaše životni saputnici godinu, dvije, pet, deset ili dvadeset, i na kraju povjerenje izdaše…

***

Sve češće se susrećem sa pričama, bolnim pričama ljudske izdaje. Pričama sestara koje pričajući ono što ih je zadesilo umivaju svoja lica suzama. Neke od njih su toliko dobronamjerne i naivne, da na kraju svega ipak prihvataju krivicu na sebe, skidajući teret sa pleća izdajnika… Jer, ljubav je ponekad i previše slijepa- da bismo svome srcu mogli priznati da su nas izdali oni koje smo čak više od sebe voljeli…

„Moja prijateljica je ostala bez muža. Željela sam joj pomoći radi Allaha. Bila sam joj pri ruci za sve njene potrebe i potrebe njene djece zajedno sa svojim mužem, radujući se što imamo priliku pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Na kraju sam ja ostala bez muža, a moja prijateljica ga je dobila. Ostavio je mene i našu djecu, i zajedno s njom i njenom djecom otišao. Šta bi, nisu oni krivi. Bila sam suviše naivna.“- priča je jedne sestre koja zaista čupa srce.

„Družile smo se oduvijek. Sestra je u vjeri baš. Kada sam se udala nastavile smo se družiti. I onda, odjednom je moj brak počeo ići nizbrdo. Razveli smo se nakon samo pola godine braka. Prijateljica se sve više povlačila od druženja. Bila je stalno u nekim obavezama. Na kraju, čula sam da se udala za mog bivšeg muža.“- priča je druge sestre koja također boli. I tako, još dosta sličnih priča.

Ili onih druge vrste…

„Čim sam se razvela od bivšeg muža javio mi se muž moje najbolje prijateljice s ponudom braka, ali naravno da njegova prva žena, moja prijateljica, to ne zna. Na kraju sam ga blokirala.“

„Moj muž se dopivao a zatim i izlazio sa nekom „model ženom“, više golom nego odjevenom. Lagao me više od pola godine da mora ostajati prekovremeno na poslu, dok nisam shvatila da on zapravo izlazi na sastanke s njom. Tragovi parfema i ženske dlake u autu, a zatim i njegovo priznanje su ga odali.“- rekla mi je još jedna sestra koja je mašallah u vjeri, a ja bih od svakoga takvo nešto očekivala osim od njenog muža. Reklo bi se da je porodičan insan koji drži do vrijednosti porodice i emaneta djece.
________________

Subhanallah, mnogo su me rastužile ovakve ili slične priče. Mnogo bole. One su slika našeg društva. One su dokaz da institucija islamske porodice slabi, zapravo se urušava. One su dokaz da zakazujemo i u odgoju djece, jer sve više se odgoj djece prepušta samo majkama. Postavlja se ozbiljno pitanje: da li ćemo kao Ummet uspjeti odbraniti našu djecu od nakaradnih pojava današnjice- kada oni nemaju uzore dobre i čvrste porodice?

Također, nameće se i niz drugih pitanja: da li vjernik može varati? Da li može biti izdajica, licemjer, onda kada su u pitanju međuljudski odnosi? I da li zaista vjernik može svome bratu muslimanu ili sestri muslimanki zabosti nož u leđa? Da li će uskoro doći vrijeme kada će nužno među nama nestati povjerenje?

Vjernik, uistinu, griješi, ali osobina iskrenog vjernika nikada nije bila i neće biti izdaja, prevara, otimanje i uzimanje tuđeg hakka. Vjernik nikada ne može graditi svoju sreću na boli i tuzi druge osobe, a naročito na boli djece, svoje ili tuđe. Srce iskrenog vjernika nikada ne izdaje, iz straha od Njega, Njegove kazne i Njegovog pogleda. Srce iskrenog vjernika se neće prepustiti strastima, dok s druge strane ruši svoj ili tuđi dom. Neće sebi dopustiti da bude sebebom zavađanja dva brata ili dvije sestre u vjeri, a naročito neće sebi dozvoliti da rastavi dvije osobe koje su životni saputnici.

Iskreno srce vjernika neće sebi dozvoliti, da dok ima kući moralnu i hairli suprugu, traži neku drugu porno ženu na društvenim mrežama, povodeći se za svojim strastima. Jer, Allah u Kur’anu kaže da su čestite žene za čestite muškarce, i one druge za nevaljale muškarce. Da li smo spremni zbog strasti rušiti svoj dunjaluk i svoj Ahiret?

Isto tako, iskrena sestra vjernica, prijateljica, nikada neće poželiti ono što je Allah dao njenoj prijateljici. Čuvat će se od svega onoga što je može dovesti do takve želje, od obaranja pogleda, izbjegavanja tuđeg muža- pa sve do dove Uzvišenom Allahu da ne poželi tuđe i da ne bude sebeb tuđeg bola.

Molim Uzvišenog Allaha da nam otvori oči, podari iskrena srca i da nas zaštiti od nanošenja boli onima koji nas vole i onima koji nam vjeruju. Amin.