Nisam mogao poreći istinu koju sam pronašao

Moja potraga za istinom započela je čitanjem svih evanđelja u Bibliji. Provodio sam nekoliko sati svakog vikenda samo kako bih sam naučio o ovome. Kako je vrijeme prolazilo, nalazio sam sve više i više znakova i Biblija je polako ali sigurno gubila vjerodostojnost.

Nakon mjesec dana dobio sam norveški prijevod Kur’ana — definitivno moja najbolja kupovina ikada! Bio sam potpuno iznenađen prvim riječima koje sam pročitao: „Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali. Njima će Gospodar njihov na Pravi put ukazati i oni će ono što žele ostvariti.“ (El-Bekare, 2.-5.)

Zrelost i poznavanje islama

U ožujku sam pohađao online tečaj pod nazivom „Razumijevanje islama“. Već sam čitao mnogo malih članaka o vjeri na thedeenshow.com, ali sada mi je konačno prikazana cijela slika islama. Moje je uvjerenje postajalo sve jače kako sam više učio. Islam je bio nešto zaista nevjerojatno, i vrlo različito od onoga što sam prije zamišljao i kako su me drugi učili (protiv islama). Pored kursa, školskih obaveza i drugih obaveza, stalno sam čitao Kur’an . Priča o Jusufu a.s. me zaista dirnula u srce. Jedan ajet mi je posebno natjerao suze na oči: „I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.“ (Jusuf, 22.)

Čitao sam ovaj ajet potpuno izvan konteksta i samo sam gledao svoju situaciju. Imao sam 18 godina, tek sam bio stasao (prema društvu), i odjednom sam dobio sve to znanje o islamu.

Duboka iskrenost

Također sam naišao na mnogo nevjerojatnih priča o obraćenicima, tj. povratnicima u islam. Iako su priče bile jedinstvene i vrlo različite jedna od druge, primijetio sam jednu zajedničku stvar kod svih: imali su tu duboku iskrenost i intenzivnu želju da shvate istinu, ili Boga, ili svrhu života. Ja sam se našao u potpuno istoj situaciji. Pošto nisam poznavao nijednog muslimana osim svog jednog prijatelja muslimana, ove priče su mi bile od velike vrijednosti. Bilo je divno vidjeti da su zaista postojali ljudi koji su spoznali pravi put. Činjenica da je čak i veliki broj kršćanskih pastora i svećenika prihvatilo islam činilo je sve još zanimljivijim.

Priča o Yusufu Estesu (poznatom imamu, bivšem svećeniku) je bila dirljiva. I još se sjećam kako je jedna žena opisala svoj put u islam: “Čitala sam Ku’ran i stalno sam tražila grešku zbog koje je islam ‘samo još jedna religija koju su stvorili ljudi’. Muslimanka je bila zadnja stvar koju sam htjela postati! Ali nisam mogla grešku pronaći.”

Našao sam istinu…Nemoguće je okrenuti se nazad jednom kad shvatiš istinu.

Ja sam se u početku jako bojao islama. Ali nakon mog prvog upoznavanja s vjerom, bilo mi je nemoguće okrenuti se i ponašati se kao da poruka nikada nije stigla do mene. Pogotovo nakon čitanja sljedećeg ajeta; nije čak ni bilo pitanje trebam li nastaviti tražiti znanje – to je bilo nužno.

„’ Pa objavljuje vam se, eto, od Gospodara vašeg jasan dokaz i uputstvo i milost; i ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove dokaze ne priznaje i od njih se okreće? A Mi ćemo teškom mukom kazniti one koji se od dokaza Naših odvraćaju zato što to stalno čine.“ (El-En’am, 157.)

Vjerodostojnost, zatim prepreka, zatim mir u srcu

Uz sve ovo, znanost u Kur’anu je bila od velike važnosti u mom prihvaćanju islama. Svi znaju da su se u jednom trenutku znanost i kršćanstvo razdvojili i otišli svojim putevima, nekako. Naravno, mnogi će kršćani tvrditi da oni ne proturječe jedni drugima, već da objašnjavaju nedostatke drugih.

Ali s islamom i Kur’anom , to je sasvim druga stvar. I Kur’an ne da ide ruku pod ruku sa naukom, već je ispred nauke! Stvari koje je danas otkrila znanost – ili posljednjih nekoliko stoljeća – već su navedene u Kuranu prije 1400 godina. Koliko je to nevjerojatno? Zar bi stvarno itko osim samog Boga mogao znati sve te silne stvari?

Jedna od mojih najvećih prepreka u vezi s prihvaćanjem islama bila je ta što sam od početka želio „sve učiniti kako treba“. Mislio sam da bih trebao biti u stanju barem pravilno klanjati prije nego što postanem musliman. Ali Allah nas uči iz Njegove mudrosti i milosđa da je za promjene potrebno vrijeme i da se trebamo razvijati korak po korak. Također mi je rečeno: “Ako vjeruješ da je samo jedan Allah i da je Muhammed Njegov poslanik, onda si musliman”.

To je tako jednostavno. Dakle, nakon što sam završio prijevod Kur’ana, nisam više imao razloga čekati. Šehadet sam službeno izgovorio i nikad se nisam osvrnuo. Što više učim, to sam sretniji. Velika dobrobit islama je to što ne traži od nas da potiskujemo intelekt, razum ili logiku. Umjesto toga, trebali bismo aktivno razmišljati, promišljati i koristiti svoj razum. Jedino vrijeme kada moje srce nije mirno je kada se ne sjećam Allaha i ne posvećujem Mu se dovoljno.

Mogu svjedočiti o istinitosti ovih riječi: „Uistinu, u spominjanju Allaha srca se smiruju.“ (Kuran 13:28 )

Izvor: Reading Islam