Novi dan, nova prilika

Većina ljudi čeka Novu godinu kako bi donijela neke nove odluke i planove. Uzrečica „Nova godina – novi/a ja“ je nešto što se može često čuti. Neki zapisuju svoje ciljeve u mobitel, neki u planere, neki ih ne zapisuju uopće…a neki ih i zapišu, ali se kasnije ne trude ostvariti ih. Važno je podsjetiti se da ne treba čekati N. godinu kako bismo donijeli dobre odluke. Ne treba čekati niti odgađati, jer što više prolongiramo to je manja šansa da ćemo nešto stvarno po tom pitanju učiniti. Vjerojatno ste barem nekad u životu čuli rečenicu: „Ko hoće nađe način, ko neće nađe izgovor.“ i to je doista tako. To mogu biti ciljevi vezani za naš odnos sa Allahom, posao, rad na sebi…

Prisjetimo se da je Allahu sve lako i On zaista može sve. U svemu tome ne smijemo zaboraviti svoj udio i pri tome ostati realni, kao primjer možemo navesti gubitak kilograma. Netko tko je godinama skupljao kile i ima možda 15kg više, ne može očekivati da će te kilograme izgubiti u dva dana. Isto tako, ako samo jede i leži, nerealno je očekivati da će kilogrami otići. Potrebno je promijeniti navike, više se kretati, jesti zdravije, trenirati i sl. Poanta je: moramo vezati devu i onda se pouzdati u Allaha kao što je preneseno u hadisu 😊

Možda je sada prilika da ti koji/a ovo čitaš uzmeš papir i olovku i napišeš svoje ciljeve, koji su i što je potrebno da radiš kako bi oni bili ostvareni. Možemo donijeti dobre odluke gotovo u svakom trenutku, ne moramo čekati neki poseban dan.

Život je krhak

U islamu nas se potiče da se neprestano prisjećamo krhkosti i prolaznosti života, dok se u isto vrijeme nadamo za budućnost. Islam nas uči da uvijek ostanemo uravnoteženi između straha i nade. Sjećamo se da nam je ovaj život dan i da će nam jednog dana biti oduzet. Kad se osvrnemo na svoje živote, tražimo područja koja trebaju poboljšanja – poput nečijih novogodišnjih odluka, trebali bismo odabrati i uložiti napore da budemo bolji u budućnosti. Svakako je na vrhu prioriteta naš odnos prema Uzvišenom Allahu i briga za ahiret, a tek potom dunjaluk koji nikad ne treba biti krajnji cilj, već samo sredstvo do pravog (ahiret) cilja.

Nikada nije krivo vrijeme za razmišljanje i početak iznova. Svi griješimo, postajemo lijeni, pokajemo se za neki grijeh koji kažemo da više nećemo učiniti pa ga ponovo učinimo i ponovo pogriješimo. U ljudskoj je prirodi posrnuti. Islam potiče sve dobre stvari, ali neizbježno ćemo nekad pasti u grijeh. Šejtan voli da čovjek padne u očaj, zato nikada dok god smo živi ne smijemo izgubiti nadu u Allahovu milost. Ako 100 puta pogriješiš za istu stvar, 101. puta se pokaj. Naravno, to ne znači da ćemo bezglavo namjerno griješiti, činiti olako djela koja je Allah zabranio, ne kajati se, a nadati se najboljem.

Važno je kajati se i čistiti svoje srce, te se prisjetiti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Svaki čovjek je grješnik, a najbolji su oni grješnici koji se kaju.’“ (Tirmizi)

Dakle, iako osjećamo grižnju savjesti zbog svojih prijestupa i grešaka, znamo da se samo trebamo obratiti u pokajanju našem Stvoritelju i onda pokušati biti bolji u budućnosti. Sama naša namjera i volja da to učinimo dovoljan je početak. Saznanje da, ako Bog da, nećemo biti kažnjeni za svoje pogreške koje smo ispravili, daje nam snagu da samopouzdano idemo naprijed.

Podsjećajmo sebe da svaki novi dan vidimo kao priliku za novi početak.

Izvor: Discovering Islam